I Edukativna radionica

"Everest 2010"

                                                               „Everest 2010“

Nedjelja, 24. 11. 2013. godine bila je rezervisana za edukativnu radionicu, koju su u našim prostorijama održali prvi osvajači Mont Everesta iz Crne Gore: Marko Blečić, Đorđije Vujičić i Dragutin Vujović, članovi PSK „Javorak“.

Kako Statut nalaže da pored razvoja i unaprijeđivanja planinarskih aktivnosti Klub ima za cilj i edukaciju svojih članova, ovim predavanjem smo nastojali da upoznamo prisutne sa osnovama planinarenja, kao i sa ključnim pravilima ponašanja u planini.

Samim tim, predavanje su držala eminentna lica iz ove oblasti, pa je jedan dio bio posvećen i njihovoj ekspediciji iz maja mjeseca 2010. godine, kada su uspjeli osvojiti „krov svijeta“.

Član pomenute ekspedicije, Marko Blečić, je na više nego interesantan način dočarao  pripreme, ali i sami uspon na najveći vrh planete, tako da su prisutni mogli uživati u mnogobrojnim fotografijama i video zapisima iz oblasti Himalaja. Uz dobru interakciju između predavača i prisutnih članova, možemo zaključiti da je sama radionica ispunila svoj cilj.

Nakon predavanja, za prisutne je bio upriličen koktel. 

Ovo je ujedno bila i prva edukativna radionica našeg Kluba, a par sličnih održaćemo i u narednom periodu. Među njima, izdvojili bismo kurs prve pomoći, kao i predavanja iz oblasti teorije alpinizma.

Ovom prilikom zahvaljujemo se našim prijateljima i predavačima iz Nikšića, na više nego kvalitetnom izlaganju, u nadi da ćemo i u budućnosti imati puno uspješnih zajedničkih akcija.

U nastavku možete pogledati par fotografija sam samog predavanja.

Vranovo brdo 743m – 17. 11. 2013.Godine

                                                              Vranovo brdo 743m

Organizacija: Planinarski klub Soko

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 7:00h

Broj učesnika: 32

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 7:20h

Dolazak u Perast: 8:35h

Početak uspona: 8:45h

Vrijeme dolaska poslednjeg planinara na vrh: 11:25h

Početak spusta: 12:30h

Završetak spusta: 15:10h

Ukupno trajanje ture: 6:25h

Opis ture:

Ulaz u Perast sa istočne strane bio je polazna tačka ove ture, na kojoj je savladana visinska razlika od 743 metra i pređena dionica u iznosu od oko 12km.

Uključenje na pješačku stazu nalazi se na zaobilaznici iznad Perasta, par stotina metara u pravcu zapada i od samog starta podrazimijeva kretanje po starom kamenom putu, blagog nagiba iz doba Austrougarske.

Uspon na Vranovo brdo moguć je iz dva pravca: Perasta i Donjeg Ora(ho)vca.  Kako smo za ovu turu odredili uspon iz pravca Perasta, isti je podrazumijevao kretanje po stazi koja cijelo vrijeme pruža nevjerovatan pogled na Bokokotorski zaliv. Samim tim, nakon 420 metara uspona, stigli smo u napušteno selo Glogovac, u kojem se nalaze ostaci crkve Svetog Ivana iz doba Mletačke, koja je obnovljena u vrijeme Austrougarske. Uspon do vrha podrazumijevao je kretanje po stazi u kojoj dominira sitna vegetacija, pa se ova tura ne preporučuje u periodu velikuh vrućina.

Na samom vrhu, nalazi se tvrđava Svetog Andrije, koja ujedno predstavlja kontrolnu tačku broj 5 PPT “Orjen – Lovćen – Rumija”.

Markirana staza dalje vodi ka selima Gornjeg Ora(ho)vca, gdje se serpentinama spusta na magistralni put Kotor – Perast u mjesto Donji Ora(ho)vac.

Staza je dobro markirana cijelom dužinom.

                                                                                                                                Dušan Kaluđerović

Ljuta – Vališta – Zalazi – Njeguši ( Krstac) – 09. 11. 2013. godine

Ljuta – Vališta – Zalazi – Njeguši ( Krstac

Organizacija: Planinarski klub Soko

Vodič: Dražen Bratičević

Broj učesnika: 22

Vremenski uslovi: Umjereno oblačno sa sunčanim intervalima

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica Cetinje u  6:30h

Vrijeme polaska: 6:40h; 

Dolazak u Ljutu: 8:00h; 

Početak uspona:  8:15 h

Vrijeme dolaska u Vališta:11:00h; Dolazak u Male Zalaze: 13 h; Dolazak u Velike Zalaze: 14 h

Ukupno trajanje ture:  8h

Magistralnim putem preko Budve i Kotora stižemo u Ljutu (60km odCetinja),što i predstavlja polaznu tačku ove ture.Staza počinje sa same magistrale, preko puta restorana Stari Mlin, neposredno prije mosta na rječici Ljuta. Markirana je, vidljiva i počinje strmim siparom. Uz eksponiran usponstaza vodi kroz stjenovit usjek,slabušumu i nisko rastinje, a nešto kasnije uviđamo zašto ovaj dio i nosi ime Stube – strmi kameni blokovi i stepenice. Drugu polovinu staze čini stari konjski put, serpentine kojima savladavamo gotovo vertikalne strane. Pri završnom dijelu preovladava kamenjar, i nezaboravan pogled na cijelu Boku.Na Valištima (skoro 900mnm), napuštenom zalaškom katunu,smo bili nakon 2:45h hoda. Ovo mjesto je smješteno u maloj travnatoj uvali -„oazi” u okolnom kamenom moru. Ostaci precizno građenih kuća, veliki ubao, manji natkriveni ubao sa čistom vodom, zapuštene livade obrasle šumom, čine glavno bogatstvo ovog katuna. Vališta su inače raskrsnica puteva na primorsko planinarskoj transverzali “Orjen - Lovćen – Rumija”. U pravcu zapada nalaze se orahovske strane, u pravcu sjevera ćeklićko selo Jezer, dok je ka istoku smješten naš cilj, selo Zalazi.Dobro markirana staza nastavlja blago uzbrdo, vodeći obodom brda Pločnik, svo vrijeme pružajući panoramski pogled na Boku, Orijen, Lušticu, itd. Nakon 1h laganog hoda,stižemo u Male Zalaze (oko 900mnm). Ovo živopismo selo je takođe napušteno, uz samo par pokrivenih kuća, koje se povremeno koriste. Sa Malih Zalaza postoji obilježena skretnica ka Dobroti, koja je markirana sve do kotorskog naselja Sveti Stasije.Iz samog sela staza za dalje je lako uočljiva, popločana, i jasno se vide serpentine koje vode dalje preko prevoja Luk (1028mnm), ujedno i najviše kote današnje ture. Nakon nekih sat vremena hoda dolazimo u Velike Zalaze, koje odlikuje mnoštvo oronulih kuća, veliki do sa po kojim drvetom divlje trešnje.Na kraju omeđenog dola, sa same ivice pruža se izuzetan vidikovac na Boku Kotorsku, a takođe postoji i priključna markirana staza za Dobrotu.

Markacija iz sela vodi, iznad crkve, stazom uklesanom u kamenu, i nakon blagog uspona izlazi na stari austrijski put, koji obodom vrha Mrajanik, u dužini od nekih 5km, vodi do Njeguša. Sa naše desne strane ostaju Đerinski vrh i Pestingrad,a pod nama se pojavljuje njeguški zaseok Knež Do – udaljen 500m od magistrale, đe nas je čekao prevoz nazad za Cetinje.
Uprkos većem broju učesnika, od kojih je nekima ovo bilo prvo planinarenje, tura je odlično protekla, savladana visinska razlika iznosi neštoviše od 1000m,a dužina staze je po našem GPS-u iznosila oko 13km. Zahtjevnost ture – teška.
                                                                                                                                   Dražen Bratičević

Njeguši – Jezerski vrh 1654m – 02. 11. 2013.Godine

                                                            200 godina od rodjenja Njegosa

Organizacija: Planinarski klub Soko

Vodič: Planinarski klub Soko

Mjesto i vrijeme okupljanja: Cetinjska Gimnazija u 8:00h

Broj učesnika: oko 150

Vremenski uslovi: Pretežno sunčano

Vrijeme polaska: 8:15h

Dolazak u Njeguše: 8:45h

Početak uspona: 11:05h

Vrijeme dolaska poslednjeg planinara na vrh: 14:23h

Početak spusta: 15:00h

Završetak spusta (kod restorana ispod Mauzoleja): 15:09h

Ukupno trajanje ture: 4:04h

Opis ture:

Magistarlnim putem Cetinje – Kotor stiže se do sela Njeguši, gdje je iz zaseoka Erakovići laniran početak uspona. Kako je ova tura podrazumijevala vođenje izviđača više crnogorskih odreda, okupljanje na Njegušima je bilo planirano u 9h, kako bi se posjetila rodna kuća Petra II Petrovića Njegoša. Zbog kašnjenja određenog dijela učesnika, donešena je odluka da se jedna grupa ranije počne uspon, tako da je druga, a ujedno i znatno manja grupa počea uspon u 11h.

Staza počinje odmah nadomak Njegoševe rodne kuće i uz blag uspon i markiranu stazu vodi do izvora Šanik na oko 1100mnm. U pravcu juga, put dalje vodi kroz bukovu šumu koja traje sve do krajnje tačke. U početnoj fazi uspona od izvora nagib je nešto izražajniji, ali se kasnije svodi gotovo na minimum. Pred sami kraj uspona, nagib ponovo postaje nešto veći.

Na ovoj turi prelazi se visinska razlika od oko 800m, a dionica je duga oko 8km. Staza je u cjelosti markirana. 

Akcija je obavljena u saradnji sa Savezom izviđača Crne Gore i na njoj nijesu evidentiraneneke nepravilnosti.
                                                                                                                                 Dušan Kaluđerović

Maganik (Medjedji vrh) 2139m – 26. 10. 2013.Godine

Maganik (Medjedji vrh) 2139m

Organizacija: Planinarski klub Soko i PSK Javorak

Vodič: Nikola Blečić (PSK Javorak)

Mjesto i vrijeme okupljanje: autobuska stanica u 5:45h

Broj učesnika: 30 ukupno, članova PK Soko 9

Vremenski uslovi: Vedro

Vrijeme polaska: 6:10h

Dolazak u Morakovo: 8:00h

Početak uspona: 8:10h

Vrijeme dolaska poslednjeg planinara na vrh: 14:10h

Početak spusta: 14:45h

Završetak spusta: 19:10h

Ukupno trajanje ture: 11:00h

Zahtjevnost ture: Teska

Visinska razlika:oko 1200m

Dužina predjenog puta: oko 25km

Opis ture:

Sa dvoje kola krenuli smo iz Cetinja i malim zakašnjenjem stigli smo u Nikšić. Na mjesto sastanka sa članovima PSK “Javorak”, odakle smo krenuli preko Župe u selo Morakovo đe počinjemo uspon ka Maganiku(Međeđeđi vrh). Sa polazne tačke sela Morakovo krenuli smo makadamskim putem  koji smo presijecali prečicama i uz blagi uspon, kroz gustu bukovu šumu koja spada u lovni zabran Kralja Nikole. Laganim hodom prilagođenim i za najslabije fizički spremne učesnike  turedolazimo do katuna Rekočica, gdje smo imali kratku pauzu.Poslije pauze i dalje uz blagi uspon idemo lagano do katuna Maganičko polje u kojem se nalaze 4-5 koliba u kojima niko ne boravi, a vjerovatno u ljetnjem periodu  čobani izdižu stoku što se dalo i vidjeti po ostatcima korita iz kojih stoka pije vodu i ostacima od ograđenog prostora ispred jedne od koliba u kojem vjerovatno stoka i boravi. Poslije pauze i pripreme za uspon na najviši vrh Maganika, dva člana PSK “Javorak” ostaju u katunu da nas čekaju,dok ostali uz vođstvo Nikole Blečiča kreću na najviši uspon na turi. Uz manje pauze sa dobrim raspoloženjem učesnika ture laganim hodom i uz prelijep pogled na okolne vrhove približavamo se Međeđem vrhu. Poslije 5 sati hoda i savladavanja visinske razlike od oko 1200 m, svi učesnici ture od kojih je  bilo i djece sa 11 godina, uspjesno izlazimo na najviši vrh Maganika (Međeđi vrh). Zbog trajanja cijele ture i kraćeg dana nijesmo imali puno vremena da uživamo u pogledu koji se širio od Moračkih planina, preko Durmitora, do Komova i Prokletija. Poslije pauze od nekih 25-30 min na kojoj smo odmorili,po nešto prezalogajili i odradili par fotki krenuli smo istim putem nazad, preko katuna Maganičko polje i katuna Rekočica. Makadamskim putem kojim smo nekih 30 minuta pješačili  kroz mrak koji je počeo padati stižemo do svojih kola, pozdravljamo se članovima PSK Javorak i zahvaljujemo se na prelijepom druženju i dobroj turi. 

                                                                                                                                      Đuro Martinović

Subra, Orjen 1679m – 19. 10. 2013.Godine

Subra, Orjen 1679m – 19. 10. 2013.Godine

Organizacija: Planinarski klub Soko

Vodič: Rajko Drecun

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica Cetinje u 6:00h

Broj učesnika: 16

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 6:25h

Dolazak u mjesto Borići: 8:10h

Početak uspona: 8:25h

Vrijeme dolaska poslednjeg planinara na vrh: 11:23h

Početak spusta: 12:20h

Završetak spusta (kod doma Za Vratlom): 14:25h

Ukupno trajanje ture: 6:00h

Opis ture:

Magistralnim putem Cetinje – Budva – Tivat – Herceg Novi stiže se u mjesto Borići odakle tura i počinje. Makadamskim putem, prvo blagog, a zatim nešto većeg uspona stiže se kod doma za Vratlom, koji raspolaže sa dobrim smještajnim kapacitetima za ljubitelje višednevnog boravka u planini. Put prema Subri vodi preko par pašnjaka do takozvanih Subrinih platoa, preko kojih se zahtijeva oprezan hod po kamenjaru sa velikim brojem pukotina. Zatim se stiže do Nikoline jame (-188m), nakon čega staza vodi kroz bukovu sumu do Subrinog grebena. Grebenom se stiže na vrh (1679mnm) sa kojeg se pruža pogleda na cijelo crnogorsko primorje, centralni dio Crne Gore, kao i na dio hrvatskog primorja.

Povratak je podrazumijevao spust suprotnom stranom preko Kuloara i zahtievao je puno veći oprez od uspona, jer je uključivao silazak niz jako strme litice. Nakon izlaska iz Kuloara ulazi see u bukovu šumu, koja vodi do pašnjaka koji su i predstavljali polaznu tačku nakon odmora u planinarsko domu.

Staza je dobro markirana, a tura zbog specifičnosti terena spada u srednje teške.

                                                                                                                                 Dušan Kaluđerović