Vojnik (1998mnm) – 07. 05. 2014. godine
Organizacija: Planinarski
klub Soko Cetinje
Vodič: Petar Vujović
Mjesto okupljanja:
Autobuska stanica u 7:00h
Broj učesnika: 18
Vremenski uslovi: Sunčano
Vrijeme polaska: 7:15h
Dolazak kod Kuće Vukovića:
8:45h
Početak ture: 9:00h
Dolazak na vrh: 12:20h
Završetak ture: 15:40h
Ukupno trajanje ture: 6:40h
Tradicionalni prvomajski
uranak na planinu Vojnik jedan je od onih događaja koji nastaju kada se udruže
priroda, tradicija i društvo.
Pozitivna osobina
tradicije može se iskazati u njegovanju stvarnih i trajnih vrijednosti.
Povratak prirodi i održavanje i produbljivanje odnosa među ljudima svakako su
vrijednosti čije poštovanje plete suptilne niti koje unose radost, stvaraju
osjećaj kontinuiteta i potiču zajedništvo.
Organizatori ovogodišnjeg
uspona na Vojnik, SRD „Montenegro tim“, SRD „Pivara Trebjesa“, klub vojnih
planinara „Kapetan“, kao nosioci tradicije prvomajskog penjanja na ovu planinu,
obnavljavaju ovaj običaj, tako da on živi i danas, dok mu specijalno značenje
dajemo upravo mi – planinari, rekreativci, ljubitelji prirode koji se svake
godine rado odazovemo njihovom pozivu i činimo neizostavni dio ovog uranka.
Planina Vojnik, u
hijerarhiji planina centralnog dijela Crne Gore, zauzima značajno mjesto.
Položena sjeverno od grada Nikšića, oivičena kanjonima i visoravnima, granica
je razdvajanja sjevernog i južnog crnogorskog planinaskog masiva. Sa svojim najvišim
vrhovima Veliki Vojnik (1998mnv), Gradni vrh (1963 mnv) i Mramorje (1920mnv)
dobija čin visokih brda koja svakako zavrijeđuju poštovanje i divljenje.
Ka planini Vojnik, na
Prvomajski uranak, uputili smo se sa Cetinja, u subotu 07. maja, nešto poslije
07:00h. Vremenske prilike, kiša praćena sumaglicom, nisu dozvolile da se
manifestacija odži prvog dana maja mjeseca, ali pomjeranje datuma njenog
održavanja nije uticalo na simboliku, sadržajnost i karakter ovog događaja.
Preko Nikšića, Brezovika,
Vidrovana i Jasenovog polja, na 5. km od raskrsnice za Šavnik, sa lijeve strane
magistralnog puta nalazi se kuća Vukovića kao polazna tačka naše današnje ture,
ali i početak trase koju za koju smo se mi opredjelili, a koja će nas voditi
preko Vioč dola, Štrmog dola do Velikog Vojnika.
Do najvišeg vrha ove
planine može se stići i stazom koja obuhvata pravac Jasičje - Molova koliba – Štrmi do – Veliki Vojnik,
kojom su se kretali većina planinara i rekreativaca koji su pristigli i
otpočeli planinarenje znatno ranije.
Po dolasku kod kuće
pripremamo se za uspon, stavljamo ranac na leđa i pakujemo najljepša očekivanja
koja će sa svakim korakom postajati sve realnija.
Iza kuće počinje zemljana
staza koja vodi blago uzbrdo. Put kroz ove predjele obojene svim nijansama je
doživljaj u kojem možete samo da usporite vrijeme i na trenutke odahnete u oazi
čistog vazduha i raznolike prirode.
Geografski položaj
Vojnika uslovio je da se baš na njemu prelamaju broje makadamske staze i
putevi, povremeno isprepletani sa kaskadnim livadama obasutim poljskim
cvijećem. Hodajući kroz bukovu šumu, kroz koju se Sunce prelama kroz granje,
idemo u susret bojama. Boje nas okružuju, mi ih vidimo, osjećamo i upijamo
puneći baterije za nastavak puta. Prolazimo katun Vioč do (1320mnv) i idemo
dalje u pravcu Štrmog dola (1520mnv) gdje nas dočekuje pravo šarenilo oblika i
boja.
Prostrana zelena dolina
sa nekoliko trošnih kolibica djeluje tako pitomo i blago, ali prizor koji našim
očima daruje, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pred nama se ukazuje pravo lice
Vojnika koji se strmo uzdiže, i već prvog trena, osvaja nas na juriš. Na prvi
pogled nepristupačan i nepredvidljiv, gord i visok, zapravo nas poziva da se
nađemo u zaštitničkom okrilju njegovih padina.
Za naše osvajanje Vojnika
bilo je potrebno savladati dodatnih, nešto više od 400m visinske razlike, a to
su ujedno najzahtjevni i najnaporni metri koji nas dijele do samog vrha.
Sigurnim i čvrstim
korakom, povremeno se probijajući kroz nisko rastinje, a potom hodajući po
strmom kamenjaru sve više smo dobijali na visini, želeći da budemo rame uz rame
Vojniku koji stoji u visini, osamljen, veličanstven i ponosan.
Dolaskom na greben,
pravimo kraću pauzu, uživamo u predivnom pogledu na nikšićku župu, Krupačko i
Slano jezero, a u srebrnastoj izmaglici uočavamo i najvisočije vrhove Lovćena i
Orjena.
Vjetar čije strujanje na
grebenu biva osjetnije, dunuo je svježinu i energiju potrebne za završni uspon.
Dodatnu snagu i potporu pružaju nam i kolege planinari koje usput srijećemo, pozdravljamo
i među njima prepoznajemo mnoge, nama poznate i drage drugare sa planine. Podno
samog Vojnikovog vrha sve vrvi od planinara. I dok nas svega nekoliko metara
dijeli do cilja, većina njih se polako spuštaju, promrzli od hladnog vjetra,
ali nasmijani i vedri, krećući se ka sledećem cilju – Molovoj kolibi.
Kada se popnete na vrh
ove planine, dočekaće vas kamena piramida na kojoj je ispisano: Vojnik 1998mnv.
Pored betonskog stuba nalazi se upisna knjiga, a sam stub je simolični
pijedastal na kojem ćete visinom svoga tijela dosegnuti visinu od 2000 metara.
Vojnik je zaista
atraktivan i raznolik, međutim najveća nagrada koju nam on pruža jeste pogled
na vijence planina koje se prostiru na sve četri strane svijeta.Među njima
dominira masiv Durmitora i impozantni Bobotov kuk.
Stajati na vrhu ove
planine znači prisustvovati rađanju još jedne čarolije. Svaki uzdah je znak
opuštanja i prepuštanja ljepoti prirode, a svaki korak jeste usklađivanje sa
ritmom vjetra koji sve jače duva, remeti tišinu, divlja, zviždi, uvlači se pod
kožu, krade šešire, mrsi kose, ali uz njega sve nekako postaje još snažnije i
sadržajnije.
Zvuke, prizore i emocije
koje čovjek doživi ostaju duboko ukorjenjeni u sjećanjima i nijedan ih vjetar ne
može otrgnuti od zaborava.
Nakon jednosatnog odmora,
druženja i zajedničkog fotografisanja sa organizatorima manifestacije,
uslijedio je povratak, spuštanje ka Štrmom dolu, a potom prolazak drugom stazom
do Molove kolibe gdje nas je čekao ručak, ali i pjesma i muzika i dobra
atmosfera.
Iskustva koja steknete na
prostorima takve ljepote, kao što je planina Vojnik, emocije koje doživite
veseleći se i družeći sa organizatorima i planinarima kojih je danas na Vojniku bilo u
velikom broju, teško je pretvoriti u riječi. Kada ih sami otrkrijete, bićete
bogatiji za cio jedan svijet. I zato veliku zahvalnost i pohvale za odlično
organizovanu manifestaciju upućujemo organizatorima jer se mi puni snage i
utisaka vraćamo svojim kućama. Do sledećeg susreta, u lijepom sjećanju ostaje
Vojnik, plemeniti vitez među crnogorskim planinama.
Tekst: Biljana Kojić
