Sunday 22 June 2014

Treštenik (1489mnm), Lovćen - 25. 05. 2014. godine



Treštenik (1489mnm), Lovćen -  25. 05. 2014. godine


Organizacija: SPK Soko
Vodič: Sanja Rudović
Mjesto i vrijeme okupljanja: Bajice u 8:00h
Broj učesnika: 10
Vremenski uslovi: Sunčano
Vrijeme polaska: 8:10h
Dolazak na vrh: 12:05h
Završetak ture: 17:50h
Ukupno trajanje ture: 9:40h



Tog sunčanog majskog jutra, lovćenski masiv, uzdižući se ponosno iznad cetinjskog polja mamio nas je u svoj zagrljaj. Grupa od desetak zaljubljenika u prirodu nije mogla odoljeti tom pozivu, već je u nedjelju sa prvim zracima sunca krenula u susret jednom od njegovih vrhova, radujući se novoj avanturi.

Naoružani pozitivnom energijom, sa prepunim torbama adrenalina, iz sela Bajice, preko zaseoka Gornič krenuli smo u osvajanje Trešteničkog vrha. Već se na samom početku prvobitni plan ture u određenim segmentima promijenio na predlog jednog od članova grupe, pa stazom preko Miloševih lazina i trešteničkih dolova prilazimo vrhu sa njegove zapadne strane. Uzana staza koja vodi kroz tek prolistalu bukovu šumu nepravedno je zapostavljena od strane planinara. Orunili ostaci kamene kućice i bunara koji nas stidljivo posmatraju u prolazu jedini su svjedoci da je godinama unazad neko tu bitisao.

Nakon laganog četvoročasovnog hoda pomenuta grupa je osvojila željeni vrh. Za pogled koji se otvara pred nama malo je reći da je čaroban, sa nevjerovatnim kontrastom. Sa južne strane naše oči su se hranile pogledom na more boje tirkiza, Boku Kotorsku. Prema istoku, u daljini veličanstveno su se pružali sniježnobijeli vrhovi Prokletija koji izazvaju osjećaj poštovanja, divljenja, straha... Ljuti, planinski sivi beskraj, odnosno „kameno more“ kako je Bernard Šo nazvao Katunsku nahiju, bilo je nemoguće ne primijetiti.

Zbog svog specifičnog geografskog položaja nacionalni park Lovćen, povezujući mediteransku i kontinentalnu klimu, dom je mnogobrojnim biljnim i životinjskim vrstama. Svakim napravljenim korakom bilo smo svjedoci bogatstva ljekovitog bilja kojim on obiluje. Intenzivni i ugodni mirisi poljskog cvijeća širili se vazduhom, i opijali naša čula.

Kažu da šuma nakon kiše vrvi od pečurki i gljiva, a kako je sa nama bio iskusni „lovac“ na njih, tog dana samo iskoristili priliku da naučimo nešto o njima, pa smo tako nakon uvodne lekcije svi krenuli u lov. Velike, male, bijele, smeđe, rasute po livadi čekale su na nas. Osmijesi zadovoljstva mogli su se čitati se sa naših lica, a nestrpljenje da berba počne svakim je trenom sve više rasla. Nakon jednočasovne berbe i pripreme na našoj „zelenoj“ trpezi poslužene su  na žaru pečene puhare, đurđevke i vrganj. Bila je to zakuska, čija slast se pamti gotovo zauvijek.

Nakon neplaniranog ručka i odmora krenuli smo cestom do skretanja za selo Kruševica, pa makadamskim putem nastavili sve do mjesta odakle smo tog jutra pošli u zagrljaj Lovćenu. 

Tekst: Sanja Rudović


Saturday 14 June 2014

Žijevo (2131mnm), Kučke planine – 21. 05. 2014. godine



 Žijevo (2131mnm), Kučke planine – 21. 05. 2014. godine


Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje
Vodiči: Vanja Perunović i Dražen Boljević
Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 6:45h
Broj učesnika: 10
Vremenski uslovi: Sunčano
Vrijeme polaska: 7:00h
Dolazak u katun Brezevice: 8:45h
Početak ture: 9:00h
Dolazak na vrh: 12:20h
Završetak ture: 16:40h
Ukupno trajanje ture: 7:40h





Uvijek kada pođete na putovanja i na telefonu primite poruku dobrodošlice zemlje domaćina, znate da je to to. Stigli ste na neku novu lokaciju, daleko od rodnog kraja i možete se prepuštiti svim čarima putovanja. Tog dana smo moji prijatelji i ja primili istu tu poruku, ali je pitanje bilo: kako, kada smo u svojoj zemlji? Odakle dolazi ova poruka kada smo našim nogama koračali po divljim prostranstvima Crne Gore. Ipak bili smo na krajnjem istoku, nadomak same prirodne granice između naše zemlje i Albanije.

Bio je 21. 05. 2014. godine, veoma važan dan u novijoj istoriji Crne Gore, koji smo odlučili provesti daleko od gradske buke u jednom manje poznatnom, ali jako egzotičnom dijelu crnogorskih Dinarida. U dijelu zemlje gdje se nalazi masiv koji sa svojih 15 vrhova preko 2000 metara čini pravo bogatstvo. To je masiv Kučkih planina smješten na jugoistoku, prema granici sa republikom Albanijom, koji je sa jedne strane oivičen masivom Prokletija, dok ga prema sjeveroistoku ponosno čuvaju Komovi.

Iako svaki vrh na ovom masivu ima svoju priču i svoju čar, tog dana je pala odluka da idemo na vrh Žijevo, u narodu poznat i kao Žijovo koji se punih 2131m izdiže iznad nivoa mora. Na udaljenosti od nekih 70km od Cetinja i nakon 2h vožnje, stigli smo u katun Brezevice, koji i predstavlja polaznu tačku za uspon na ovaj vrh. Sa svega par kuća, koje ga još uvijek drže u životu, ovaj katun odiše nekom posebnom energijom, koju sakupljalju samo ljudi željni avanture. Zato je prava sreća što takvih u našoj zemlji, a u poslednjih par godina ima sve više i više.

Vedro jutro obećavalo je lijep pogled na veliki dio Crne Gore koji se pruža sa Žijeva, ali je cjelokupna ekipa bila svjesna da nas očekuje uspon po znatno visokoj temperaturi. Stoga, pripreme nijesu trajale predugo i vodiči su dali signal za pokret.

Sama staza u početku je prepuna obećanja. Vodi kroz gustu bukovu šumu, gdje stogodišnja stabla svjedoče o vremenima kada je ova planina bila puna stada i čobana, a danas njen mir remete samo rijetki prolaznici.  Izlaskom iz šume ogleda se prava surovost ove planine. Stijene su dominantna pojava, a brojnost škrapa i uvala je i više nego normalna stvar za ove krajeve. Borova šuma na ovim padinama nije odoljela učestalim udarima gromova, pa se na putu ka samom vrhu mogu vidjeti karakteristični oblici deformisanih debala, koja predstavljaju pravi simbol ovog kraja.

Što smo bili bliži vrhu, uspon je postajao sve više eksponiraniji, a pogled koji se otvarao pred nama ostavljao nas je bez daha. Članovi grupe su tog dana upijali svaki kutak ove planine, i tako su se nakon nešto više od 3h hoda našli na samom vrhu. Pogled koji su naše oči bilježile teško se može prenijeti na papiru, doživljaj koji nam je oduzeo dah, gotovo da se i ne može prepričati, a ono opipljivo, ona surova stijena ovog dijela masiva Kučkih planina, ona zauvijek ostaje tamo i čeka nove goste da ih obgrli svojim rukama.

Toga dana, gotovo da je svaki član grupe imao po jednu zastavu. Vijorila se zastava Kluba, zastava proletera, zastava bivše Jugoslavije i naravno, u skaldu sa samim datumom, zastava Crne Gore. Sve je tog dana bilo simbolično, i sve je imalo svoje značenje i svoju poruku, ali najsnažniji simbol koji se urezao u našem sjećanju bio je sami vrh Žijeva koji odolijeva svim zastavama i svom narodnostima, i tako gordo stoji čekajući sve one koji su željni njegove ljepote.

Odmor na vrhu je potrajao duže od planiranog, jer koliko god vremena da ostanete na njemu, nikada neće biti dovoljno da se nagledate te ljepote koja se sa njega pruža. Činjenica je da vrijeme na takvim visinama leti, pa smo i mi morali krenuti nazad. Niz one iste padine prekrivene snijegom, pored onih istih fosilizovanih stabala, i kroz onu istu bukovu šumu desetočlana grupa je stigla do mjesta sa kojeg je uspon krenuo, smišljajući planove za nove poduhvate i uspone.

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović






Thursday 12 June 2014

SOKO KAMP - 27. - 29. 06. 2014. godine



Dragi prijatelji,

SPK Soko vas poziva na nezaboravno druženje na padinama Lovćena.

Za punih devet mjeseci postojanja, Klub je okupio veliki broj ljudi koji su svojim učešćem doprinijeli njegovom ubrzanom razvoju i lakšem širenju ideje na kojoj se on zasniva. Tim povodom, a sa dolaskom toplijih dana, donijeli smo odluku o organizovanju „Soko kampa“ – prve kamp manifestacije Kluba, koja će se održati na Lovćenu od 27. do 29. juna 2014. godine.

To će biti idealna prilika da se svi okupimo na jednom mjestu, i proslavimo rezultate koje smo zajednički ostvarili u proteklom periodu.
 
Program same manifestacije je prikazan u nastavku, a za sva dodatna pitanja obratite se koordinatoru na klupski broj 067 465 930.

Pridružite nam se, da svi zajedno uživamo u čarima Lovćena.

Vaš,

SPK Soko