Kule (2068m), Kokošja glava (2063m), Tali - 26. 09. 2015. godine

Kule (2068m), Kokošja glava (2063m), Tali - 26. 09. 2015. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Vule Jovanović

Broj učesnika:16

Vremenski uslovi: Pretežno sunčano

Vrijeme polaska:  7:30h

Dolazak u Osrece: 9:50h
Dolazak u katun Ropušnica: 10:50h

Početak ture: 11:00h

Dolazak na Kule: 14:20h

Dolazak na Kokošju glavu: 16:00h

Početak spusta: 16:20h

Završetak ture: 18:50h

Ukupno trajanje ture: 7:50h

Litice Talija i njegova surova ljepota osvojile su naša srca još prije par godina, kada smo se prvi put susreli sa ovom mističnom planinom. Još od tog perioda u nama je tinjala želja da se vratimo u ovaj kraj i da još jednom osjetimo te litice pod našim nogama, a slobodno se može reći i pod našim rukama.

Desilo se to ponovo 26. septembra 2015. godine, tačno par dana prije našeg drugog jubileja. Moračku piramidu, kako je neki zovu, nijesmo izabrali tek tako, već se ona sa posebnim razlogom našla na spisku naših klupskih akcija. Smatrali smo da je ovo mjesto pravi izbor za proslavu jednog jubileja, što se na kraju tog dana i obistinilo. Veličanstven pogled sa vrha, bio je vrijedan svake sekunde umora, pa je slika koju smo ponijeli sa sobom bila prava slavljenička.

Sve je počelo par mjeseci ranije, kada su zvanično počele i pripreme za proslavu klupskog rođendana. Kako je obilježavanje prvog bilo i više nego karakteristično, bilo je za očekivati da će i drugi imati neku specifičnu karakteristiku. Stoga smo radili na izboru lokacije, osmišljavanju same akcije i pozivu naših prijatelja da skupa proslavimo ovaj, za nas, poseban dan. Lokacija se gotovo nametnula sama od sebe, dok smo o programu same akcije vodili debate određeni period. Bilo je potrebno napraviti turu koja će se na neki način razlikovati od onih koje radimo tokom cijele godine. Trebalo je pronaći nešto interesantno, rođendansko i karakteristično, što će taj dana učiniti, koliko toliko, posebnim. Cilj je bio da i ovog puta obradujemo naše goste i članove. Uslijedile su detaljnjije pripreme i analize, pa je sve bilo spremno da tog 26. septembra u ranu zoru krenemo iz Cetinja.

Ekipa je bila šarenolika. Kao i uvijek, na našim turama nema starosnog organičenja, pa su se razne generacije smjenjivale i tog dana, kako bismo se zajedničkim snagama uhvatili u koštac sa izazovima i ovih vrhova, a zatim zajedno sumirali utiske, lijepe kao i same naše planine.

Nakon perioda od par kišnih dana napokon su se sunčevi zraci probili kroz oblake, što je od samog starta obećavalo dan pun posebnih doživljaja. Kroz živopisni, a za neke i surovi, kanjon Morače stigli smo do sela Osreci gdje nas je srdačno dočekao naš vodič, Vule Jovanović, mještanin pomenutog sela. Uvijek su veseli i dragi susreti sa našim prijateljima sa planine, pa emocije ni u ovom slučaju nijesu izostale. Nakon evociranja uspomena od prije par godina, odmah smo krenuli dalje, jer nas je čekao dug put do katuna Ropušnica, solidnim makadamskim putem koji ne prija baš malim vozilima. Samo to putovanje je priča za sebe, jer krivudava makadamska cesta koja se strmo uzdiže iznad moračkog kanjona nikog ne ostavlja ravnodušnim. Tu ravnodušnost ne narušavaju samo prirodne ljepote, već i bogatstvo ovog kraja. Od nepreglednih padina prekrivenih stabilima jabuka, šljiva i drenjina, do čestih žbunova kupina koje su dobar razlog da u ovom kraju pravimo česte pauze u toku vožnje, koje se po nekad završavju povicima mještana zbog ulaska na privatni posjed. Ali, ukusu ovog voća se jednostavno ne može odoljeti.

Dolaskom u katun Ropušnica, gdje se nalazi i početna tačka za naš uspon, od strane vodiča smo čuli same detalje o danu koji je bio pred nama. Znali smo da vremena za gubljenje nemamo, pa je akcija ubrzo i krenula. Plan je bio izvršiti uspon na vrh Kule (2068mnm) a zatim grebenski preći na vrh Kokošja glava (2063mnm), nakon čega bi uslijedio spust. Gledajući litice iznad naših glava koje je trebalo savladati, činilo se da će nam transport drona, letilice koja će ovaj poseban dan ovjekovječiti video zapisom, predstavljati dodatan problem. Međutim, uz stručno vođenje našeg domaćina, transport ovog uređaja gotovo da nijesmo ni osjetili. Stoga, avanture u narednim satima nije falilo.

Pred našim očima, iz minuta u minut, otvarali su se novi pejzaži. Od Komova, preko Bjelasice, Sinjajevne, Prekornice i Maganika slike su bile sve živopisnije. Na nebu su se sa vremena na vrijeme ukazivali paperjasti oblaci, koji su cjelokupnom ambijentu davali još veću draž. Jednostavno, taj dan je bio pun pogodak. Od ekipe, preko same lokacije do vremeskih uslova, sve je nekako bilo na mjestu. I tako, uz šalu i pjesmu, nakon par sati uspona, i to onog pravog, našli smo se na vrhu. Iz cjelokupne zbrke uspona, žagora i pjesme nastupila je tišina. Samo zvuk vjetra i jedna slika. Slika koja se ne briše tako lako iz sjećanja. Vrhovi Moračkih planina stajali su gordo, sa šiljcima usmjerenim ka nebu. U tom momentu nije se moglo procijeniti da li mi posmatramo njih, kako gorostasno zauzimaju veliki dio teritorije naše zemlje, ili oni posmatraju nas, kako nepomični stojimo na tom grebenu očarni njihovom ljepotom.

Nakon te umirijuće tišine, nastupilo je pravo rođendansko slavlje. Šampanjac i zakuska nijesu izostali ni ovog puta, a pjesma je zamijenila tišinu. Nakon svega toga je uslijedio i mali edukatvni čas. Ko bi ga na ovom mjestu bolje održao, ako ne sami domaćin!? Utvrdili smo gradivo naučeno par godina ranije, a u vazduhu se kod nekih od nas osjećala pozitivna trema od prelaska samog grebena ka drugom vrhu. Ta trema je postojala tim prije što je među nama bilo i onih kojima je ovo bio prvi planinarski uspon. Ipak, izazov ove planine budi adrenalin i vrijedan je svaki trenutak proveden na njoj. Ona osvaja svakim svojim kutkom i budi kod posjetioca emociju koja ga tjera da joj se opet vrati.

Tali sa svojim vrhovima, makadamski put i plodovi jeseni, predstavljali su pravu rođendansku avanturu tog 26. septembra, koja se nastavila u kafani „Počinak“, nadomak magistralog puta Podgorica – Kolašin, gdje je naše slavlje potrajalo do kasno u noć.

Na taj način smo obilježili drugu godinu postojanja. Godinu u kojoj smo maksimanlo uživali u prirodnim ljepotama naših planina, koje su uvijek umjele da nas nagrade. Godinu koju ćemo pamtiti po novim prijateljstvima, izazovima i ostvarenju brojih ciljeva.

Pred nama je život, pa će uspjesi, izazovi i rođendani tek biti sastavni dio našeg rada i postojanja.

Tekst: Dušan Kaluđerović
Foto: Mladen Jevtić i Dušan Kaluđerović

Proslava rodjendana - video zapis 

Drugi rođendan Kluba - 01. 10. 2015. godine

Drugi rođendan Kluba - 01. 10. 2015. godine

Godina po godina, korak po korak, zakoračismo u treću godinu postojanja našeg Kluba.  Prije nego načinimo korak dalje, i postavimo osnove za godinu pred nama, ukratko ćemo se osvrnuti na dosadašnji pređeni put. I kako je svaki pređeni put poput arhivskog zapisa koji se postepeno odmotava u vremenu, tako i svaki naš napredak tvori priču koja se polako vremenski otpliće. 

Iako smo već u prvoj godini postojanja ostavili svojevrsan otisak na našem prirodnom pozorju, tokom druge godine, svojim stopama, utabali smo mnoge staze. Korak je postao sigurniji i vještiji, staze izazovnije i zahtjevnije, snovi i želje intenzivniji, a mi smo i dalje zadržali onaj početni zanos i žudnju za iznenađenjima, slobodom i ekstazom koja se mogla utoliti jedino sa svakom novom planinskom turom. Planina je za nas ujedno i sredstvo i cilj, i put i odredište. 

Dakle, nakon proslave prve godišnjice, pa sve do kraja 2014. godine, u tim jesenjim mjesecima koji donose kraće dane, mi nismo skratili naše maršute. Tempo naših akcija bio je usmjeren ka najvišim vrhovima prokletijskog i durmitorskog masiva, da bismo godinu završili sa nešto laganijim turama u centralnom i južnom dijelu zemlje, kao i organizovanjem ekološke akcije na Đinovom brdu, čime su praktično otpočeli prvi radovi na adaptaciji ove staze. 

Kalendarsku godinu uokvirili smo i održavanjem Redovne godišnje Skupštine Kluba na kojoj su usvojeni Godišnji izvještaj o radu za 2014 godinu, ali i Finansijski izvještaj i Plan i program rada za 2015. Sjednica Skupštine imala je svečani karakter, pa smo tom prilikom uručili klupske zahvalnice fizičkim i pravnim licima koja su podržala naš rad, te smo svojim članovima podijeli klupske knjižice koje, uz ranije dodijeljene klupske majice, čine prepoznatljivu oznaku Kluba.

Početak nove 2015. godine, za nas je predstavljao start novih avantura i doživljaja. Iz vikenda u vikend, nizale su se prave zimske ture koje su bitno obogatile naše iskustvo kretanja i boravka na planini u sniježnim uslovima, a kako je taj period ujedno i vrijeme održavnja brojnih kultnih planinskim manifestacija, nismo propustili priliku da budemo dio dobre energije koja prati ovakve događaje.

I kao što u planinama krećemo dobronamjerno i sa poštovanjem, kao prijatelj prijatelju, trudeći se da damo najbolje od sebe, tako nas i van planine prati taj osjećaj empatije i želje da se pomogne drugima. Upravo iz tog razloga organizovali smo humanitarnu šetnju sa ciljem prikupljanja finansijskih sredstava za liječenje naše male sugrađanke Marije. Vijest o njenom uspiješnom liječenju i oporavku nas je sve obradovala, a njena borba i iskustvo kao da su dali novu dimenziju životu, te učvrstila i nas same i pojačala naše strpljenje, hrabrost i izdržljivost.

Sa dolaskom proljeća, iskoristili smo lijepe i tople dane kako bismo nastavili sa radovima na stazi na Đinovom brdu. Nakon višenedjeljnih aktivnosti čišćenja, markiranja, krčenja i uređenja staze, istu su otvorili naši najmlađi članovi. Na taj način, ne samo da smo vratili stari sjaj nekada omiljenom kraljevskom šetalistu, već smo ovom izletištu dali novu upotrebnu vrijednost, jer se ovom stazom danas rekreiraju naši brojni sugrađani i ljubitelji prirode.

 

Članovi našeg kluba, imali su posebnu privilegiju da obiđu monumentalnu Lipsku pećinu znatno ranije nego je ona otvorila svoja vrata radoznalim posjetiocima. Putem ove promotivne ture zavirili smo u svijet koje su stvorile kreativne sile zemlje i istovremeno osjetili čari igre pećinskog vjetra i tame.

I naravno, kraj proljeća i početak ljeta proveli smo tamo gdje se najbolje osjećamo i najradije odlazimo – na planinama.

 

Ljetnji mjeseci, bili su za nas zov poleta ka novim akcijama, novim vrhovima i kanjonima. Demonstracija naše volje i entuzijazma rezultirala je velikim brojem planinskih tura, kanjoning avantura, ali i za nas karakterističnih noćnih uspona. Napor puta duh, lucidnost puta snaga jednaki su količini ljubavi, pažnje i energije koju smo utrošili ostavljajući za sobom još jednu uspješnu godinu.

Pred nama su novi koraci, koraci ka ostvarivanju nečeg boljeg i većeg. Takođe, pred nama su i novi zadaci i obaveze, novi izazovi i nova stremljenja za koja je potrebno vrijeme i snaga i volja. Kao mladi tim, sve ovo imamo, pa slobodno možemo reći da je pred nama život koji se u planini živi i van granica naše zemlje. Pred nama su nova prijateljstva i mnogo trenutaka koji, provedeni u prirodi, oduzimaju dah.