Saturday 28 March 2015

Žijevo (2131mnm), Kučke planine - 12. 02. 2015. godine

Žijevo (2131mnm), Kučke planine - 12. 02. 2015. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko
Vodič: Dušan Kaluđerović
Mjesto okupljanja: Autobuska u 6:15h
Broj učesnika: 4
Vremenski uslovi: Sunčano
Vrijeme polaska: 6:15h
Dolazak u Brezevice: 8:15h
Početak uspona: 9:00h
Vrijeme dolaska na vrh: 14:00h
Početak spusta: 14:40h
Završetak spusta: 17:30h
Ukupno trajanje ture: 8:30h












Debeljak (1033mnm) - 08. 02. 2015. godine

Debeljak (1033mnm) - 08. 02. 2015. godine




Organizacija: Planinarski klub Soko
Vodič: Aleksandar i Marko Radović
Mjesto okupljanja: Autobuska u 8:00h
Broj učesnika: 7
Vremenski uslovi: Umjereno oblačno
Vrijeme polaska: 8:15h
Dolazak na vrh: 11:30h
Završetak spusta: 14:30h
Ukupno trajanje ture: 6:15h











Hajla (2403mnm) - 09. - 11. 01. 2015. godine

Hajla (2403mnm) - 09. - 11. 01. 2015. godine
Memorijal Safet Mavrić - Ćako




Organizacija: PK "Hajla" Rožaje
Vodiči: PK "Hajla"
Broj članova SPK "Soko" na manifestaciji: 4

















Velji Garač (1436mnm) - 03. 01. 2015. godine

Velji Garač (1436mnm) - 03. 01. 2015. godine
Memorijal Irena Koljenšić Poleksić



 
Organizacija: PSK "Prekornica"
Vodiči: PSK "Prekornica"
Broj učesnika SPK „Soko“ na manifestaciji: 3



Postoje li mjesta gdje se spajaju početak i kraj, nebo i zemlja? Mjesta, na kojima se prožimaju sjenke prošlosti i budućnosti, mjesta na kojima se susreću vječnost duše i prolaznost života.

Planine su definitivno jedna od onih mjesta gdje ove suprotnosti blijede i nestaju kao u neosjetnom stapanju boja. One su harmonična mjesta na kojima se suprotnosti konačno izmiruju i stvaraju sklad.
Planina je cjelina, koja nas ponekad rastavi od nas samih, a katkad nas rastavi od drugih, nama dragih ljudi.

Uspon na planinu Garač, u prvim danima Nove godine, razlikuje se od većine planinarskih pohoda na ovu i druge planine. Dok nas na prelazu iz stare u novu godinu prati osjećaj da se nešto završilo, i da nešto novo počinje, i dok u svojim rokovnicima uma ispisujemo stranice želja, očekivanja, odluka, promjena, neminovno nam se nameće pitanje mozemo li se promjeniti, a da se prethodno ne oprostmo od samih sebe. Sumiranjem svega onoga što se dotad dobilo/izgubilo, započelo/prekinulo, pronašlo/izgubilo, završavamo sa starim i otpočinjemo sa novim. I to se ponavlja iz godine u godinu, iznova i iznova.

Međutim, kada se na samom početku nove godine oprostimo od dragih osoba, tada ne postoji jasna granica između prošlosti i budućnosti. Tada je svaki naredni dan, i svaka naredna godina ispunjena sjećanjem. Sjećanja su jaka, duboka. Od njih nemamo srca da se oslobodimo. Ona su poslednja nit koja nas vezuje za osobu iz prošlosti i prošlo vrijeme.

Naši prijatelji, planinari iz PSK „Prekornica“, treću godinu zaredom evociraju uspomenu na Irenu Koljenšić-Poleksić koja je iznenada preminula prilikom uspona na planinu Garač. Nemilost prirode, nemilost života,vještina podnošenja gubitka koji je neminovan, te udari sudbine utrli su put stazi sjećanja.

Otisak stopala na tom putu, otisak zabilježen u sjećanju na Irenu, ostavljamo i mi, pridruživši se ovom memorijalnom usponu na Garač.


Svaki kamen ovdje ima posebnu težinu. Krije on u sebi mnogo više od onoga do čega naš um moze doseći, ali ćuti kao da ne želi da remeti mir i spokoj današnjeg dana. A možda samo želi da nas umiri i preusmjeri misli sa napajanja iz korita prošlosti na sadašnji trenutak i ono što se pruža ispred nas.

A pred nama se ukazuju valovita uzvišenja koja se lome i gube među nepregledna prostranstva. Kao talasi koji nadiru, izgledaju kao da će se svakog trena raspršiti. U središtu uzburkanog mora stoji kamen kao simbol neuništivosti, izdržljivosti, veza prošlosti i budućnosti, tihi svjedok svih ljudi i događaja koji su se zbili na našim prostorima. A mi kao tanane figure, mi smo pjena koju nosi talas.I baš kao pjenu kratkog bljeska, talas nas otiskuje i povlači sve dok nas ne razbije o stjenovitu obalu. Povezana u zagrljaju kamena, jedino tako naša duša i opstaje.

Kada prođe bura, ostaje tišina. A ta tišina može biti ogromne dubine, snage i uticaja. Tišina nas je pratila cijelim putem, slično sjeni. U njoj smo mogli osjetiti svu mirnoću prirode, pulsirajuću hladnoću, ulogu refleksije koja se preslikava u snijegu, predjele ozarene blagim i stidljivim zracima Sunca.

Na mjestu gdje se nalazi spomen ploča, združeni smo u ćutanju nijemog govora koji odzvanja okolinom. Zvijuk sjeverca remeti ritam prirode, raznosi sjećanja i vodi nas kroz lavirinte ranjivosti ljudske duše. Poklonio se vjetar. Poklonila se tišina. U jednom minutu ćutanja stala su sva prostranstva i svi vjekovi. Tuga je naslonjena na nisku izmaglicu, ali bol je privremen. Ma koliko trajao, na kraju popusti i ustupi mjesto nečemu drugom, kao što će i ovi hladni i mrazom obojeni dani koji lede krv u žilama ustaknuti pred bujicom toplih osjećanja što ih nosi dah proljeća.

Na najvišoj koti Garača, vrhu Milunova bobija (1436mnv) ispreplijetanih pogleda i neizrecivih utisaka, pred očima nam se smjenjuju slike okolnih prizora. Sveprisutni kamen joč jednom nas podsjeća da između njega i duše postoji uska veza.Tvrdoća i jačina kamena, nježnost i gipkost duše ispunjavaju prostor. Svijesni smo moćnog uticaja ovog prostora, i ove planine.

Svijesni smo i da kamen i čovjek simbolišu dovjako kretanje uspona i silaska. Nas je čekao silazak istom stazom, ali da li smo i mi nakon današnjeg dana ostali isti?

Tekst: Biljana Kojić
Foto: Dušan Kaluđerović












Tuesday 24 March 2015

Babina glava (1474mnm), Lovćen - 02. 01. 2015. godine

Babina glava (1474mnm), Lovćen - 02. 01. 2015. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje
Vodič: Dušan Kaluđerović
Mjesto okupljanja: Lovćenska ulica u 8:00h
Broj učesnika: 4
Vremenski uslovi: Sunčano
Vrijeme polaska: 8:00h
Početak ture: 9:00h
Dolazak na vrh: 12:30h
Završetak ture: 16:00h
Ukupno trajanje ture: 7:00h

Uživajte u fotografijama sa ove ture.