Šar planina - Titov vrv 2747mnm - 2. maj 2025. godine

 

ŠAR PLANINA – Titov vrv n.v. 2747m – 02. 05. 2026. godine

 

ORGANIZACIJA:	SPK „SOKO“ Cetinje
VODIČ:	Dušan Kaluđerović
BR. ČLANOVA KOJI SU UČESTVOVALI NA AKCIJI:	15 (Dušan Kaluđerović, Igor Rudović, Milica Radonjić, Vanja Popović, Sanja Kaluđerović, Jelena Vušurović, Marko Markišić. Marko Bošković, Saša Radović, Marko Radović, Marko Marković, Biljana Kojić, Tatjana Otašević, Zorica Štrbac, Marko Radoman).
START/CILJ:	Popova Šapka 1700mnm/Titov vrv 2747mnm
MINIMALNA VISINA:	1700 mnm
MAKSIMALNA VISINA:	2747 mnm
TRASA KRUŽNE PLANINARSKE RUTE:	Popova Šapka (1300mnm) – Ceripašina  (2437mnm) – Anteni (2531mnm) – Sin vrv (2550 mnm) – Karabunar (2600 mnm) – Bakardan (2700mnm) – Titov vrv (2747mnm) – Popova Šapka.
ISPETI VRHOVI	Ceripašina (2437 mnm), Anteni (2531mnm), Sin vrv (2550 mnm), Karabunar (2600 mnm), Bakardan (2700 mnm), Titov vrv (2747 mnm).
UKUPNA DUŽINA KRUŽNE RUTE:	22km
UKUPNA VISINSKA RAZLIKA	1300m
VREMENSKE PRILIKE:	Promjenljivo oblačno/vjetrovito
VRIJEME SA PAUZAMA:	Popova Šapka (5:50h) – Ceripašina (7:45h) – Anteni (8:29h) – Sin vrv (9:19h) – Karabunar (9:59h) – Bakardan (11:20h) – Titov vrv (12:45h).
ZANIMLJIVOSTI:	Danas je Šar planina prepoznatljiva i po svojim specifičnostima poput Šarplaninca (izvornog pastirskog psa). Prvobitna kula na Titovom vrhu (tadašnjem Šaru) izgrađena je 1934. godine.

 

Postoje u kalendaru dani, koji više nego ostali pokreću ljude i stvaraju potrebu da se, makar na dan-dva, pobjegne od svakodnevnice i zaboravi na rokove i obaveze.  Prvomajski praznici su odavno prestali biti dani u kojima se slave radnička prava i postali su neka vrsta proljećnjeg egzodusa, kada obližnja izletišta postaju pomalo tijesna od druženja uz vatru, pjesmu, miris roštilja i puke zabave.

Meni omiljena perpektiva prvomajskih praznika sadržana je u izjavi Alberta Einsteina da je „rad nužnost, ali je slobodno vrijeme umjetnost“. Ako je istina da „ bez slobode od pukog preživljavanja ljudski duh ne može dosegnuti zvijezde“, mi smo tu stečenu slobodu, čim nam je data, usmjerili ka vrhovima koji ih dotiču. Za nas, praznični dani su prilika da se slobodno vrijeme iskoristi za putovanje na mjesto gdje nas čeka Srebrna planina, tamo gdje se snijegovi srijeću sa onim neopisivim balkanskim šarenilom, u zemlju čije ime pamti još antički svijet, a sunce ne sija samo sa neba već i sa njenih znamenja. Naša staza vodila je na jug, ka Makedoniji, onoj staroj, suncem natopljenoj i pjesmom opjevanoj zemlji, sa jednim ciljem, da svoje vrijeme poklonimo širokom i nepreglednom masivu Šar planine.

 

Put nas je vodio preko pitomih albanskih ravnica sve do Tetova, kroz predjele koji su se utapali u mladom zelenilu. Svuda oko nas je bujala priroda, polja su disala svježinom , a brda su se ritmično talasala, stavrajući savršenu geometriju zelenila koja je širila horizont do neslućenih razmjera. Rijeke su poskakivale preko kamenih pragova kao da žure da savladaju prostor, pjeneći se od nestrpljenja prije nego što se izgube u mirnijim tokovima ravnice. Kilometrima nas je pratio svijet sazdan samo od proljeća, sve dok se nije usred tog trijumfa zelene boje, pojavila, prvo kao daleka slutnja, a potom i kao jasna slika, suprotnost koja je ljepotu učinila gotovo nestvarnom. Iznad mekih, mladih krošnji, iznad mladosti šuma i topline dolina, uzdizali su se sniježni bridovi Koraba. Ti bijeli, nepomični i hladni vrhovi lebdili su nad zelenilom. Izgledalo je kao da se pred našim očima susrijeću dva godišnja doba, dva lica prirode: dolje proljeće puno života, boja i mirisa, a gore zima, hladna, dostojanstvena i nepokolebljiva u svojoj bjelini. Taj kontrast između proljeća koje cvijeta u podnožju i zime koja još spokojno počiva na planinskim vrhovima činio je da posmatramo život u njegovom bujanju i tišinu snijega koji se još nije predao suncu.  

 

I dok nas je Korab ispraćao svojom ledenom otmenošću, put nas je neumitno vukao dalje, ka srcu kotline gdje nas je čekalo Tetovo. Kako smo mu se približavali, tako se pred nama rastvarao masiv Šar-planine. Šara se pojavila kao nepregledni, nazubljeni zid koji dijeli nebo od zemlje, opravdavajući u jednom pogledu sva svoja imena. Na samom početku, dok je svijet još bio mlad i obilježen latinskim slovom, zvali su je Scardus. U tom imenu kao da još uvijek odzvanja sječivo ilirskog i rimskog doba, a ono je oštro i stjenovito. Za antičkog putnika koji bi podigao pogled ka njenim vrhovima, ona je bila i Mons Argentus ili Srebrna planina. To nije bilo samo obećanje o rudi skrivenoj u njenoj utrobi, već vizuelna istina. Pod vrelim suncem juga, oni vječiti snjegovi u uvalama prosijavali su metalnim, hladnim sjajem, dajući joj oreol plemenitosti koji se ne troši. Vrijeme je teklo, jezici su se pretapali, ali je planina ostajala ista u svojoj monumentalnosti. Oni koji su u njenom nazubljenom grebenu vidjeli neprekidnu liniju vrhova što sijeku nebo, prepoznali su u njoj Sharrë, odnosno džinovsku pilu čiji su zupci klesani glečerima. To je ime zanatlije koji u snazi prirode vidi alatku kojom je stvoren ovaj svijet. S druge strane, slovensko oko, zaljubljeno u igru svjetlosti i vegetacije, nazvalo ju je Šara. U toj jednostavnoj riječi sažeto je sve ono što putnik osjeti dok hoda njenim prostranstvima: sivilo ogoljenog krečnjaka, duboko zelenilo borovih šuma i bjelina snijega koja prkosi proljeću. To nije samo ime, to je opis njenog bića. To je planina koja odbija da bude jednobojna. To je šarenilo života samog, pulsiranje kontrasta koji se na kraju uvijek sliju u neraskidivo jedinstvo.

U samom podnožju tog kamenog diva smjestilo se Tetovo, grad koji živi u dubokoj sjenci njenih vrhova. Tu, gdje se planinski vazduh miješa sa mirisima čaršije, osjeća se puls mjesta koje je dočekalo svoje putnike. A dočekali su nas i prijatelji iz lokalnog planinarskog kluba „Argentus Mount“, Zija i Zvonko, sa namjerom koja nas je ganula. Uručili su nam Blagodarnicu, skromni, a tako veliki znak zahvalnosti za pomoć koju su naši članovi (Diksi, Dule, Sano, Igor aka Stipe, Bojan i Dražen aka Baćko) još 2018. godine pružili njihovim planinarima, nesebično iznoseći materijal za obnovu kule na samom Titovom vrhu. Blago onom ko ima ovako divne članove, ali blago i onome ko ima ovako plemenite prijatelje, koji su nas strpljivo čekali da bi nam, godinama kasnije, uručili ovo priznanje kao dokaz da se dobročinstvo na planini nikada ne zaboravlja. Taj susret je bio podsjetnik da se na ovim visinama ne grade samo kule, već i neraskidive veze među ljudima. Nakon ovog svečanog trenutka, puni utisaka i zajedničkog ponosa, krenuli smo u obilazak Tetova, vođeni rukom prijatelja.

Činilo se kao da je grad, u svojoj suštini, preslikao samu planinu. I on je podjednako živ i neuhvatan u svom šarenilu. Taj odraz planine u gradu najljepše se ogleda u Šarenoj džamiji, jedinstvenom zdanju koje, kao da je samu prirodu pretočilo u arhitekturu. Njena posebnost ne leži samo u boji, već u raskošnim ornamentima koji prekrivaju svaki pedalj njenih zidova. To nisu uobičajeni geometrijski oblici, već čitavi cvjetni vrtovi, pejzaži i neobični floralni motivi, naslikani tako živo da se čini kao da je svo bogatstvo makedonskih polja i planinskih proplanaka trajno urezano u njen kamen. Ta ljepota, koju su prije dva vijeka vješti majstori stvorili miješajući pigmente sa hiljadama jaja kako bi boja ostala vječna, stoji kao tihi svjedok da su u ovom gradu i vjera i umjetnost oduvijek tražile inspiraciju u prirodi koja ga okružuje. Za razliku od većine džamija tog doba koje su podizali sultani ili paše kao bi ovjekovječili svoju moć, Šarena džamija je plod skromnosti i pobožnosti dvije sestre. Sestre su, prema predanju, cijeli svoj život i bogatstvo posvetile jednom jedinom cilju, da svom gradu podare ljepotu kakvu svijet još nije vidio. Ono što je čini jedinstvenom u cijelom islamskom svijetu jeste što izgleda kao da ona nije građena samo od kamena, već od snova i boja. Stvoreno je remek-djelo čija posebnost leži u tim raskošnim šarama, onim arabeskama koje se poput najfinijeg veza pletu po zidovima. Te šare nisu samo ukras, one su odjek onog istog šarenila koje smo iz daljine vidjeli na padinama planine, dokaz da ruka umjetnika i priroda govore istim jezikom.  Ali u Tetovu, taj jezik ljepote ne obraća se samo oku, on se ovdje osjeća i pod nepcima. Dok se veče spušta, sladimo se u raskošnoj ponudi onih mliječnih i mednih ukusa po kojima se prepoznaje Bliski istok. Tu su kolači natopljeni teškim, zlatnim sirupima, i Tre leće, mliječni oblak koji se u ustima rastapa poput jutarnje magle nad Penom. Ti ukusi, pitomi i slatki, daju nam onu neophodnu energiju pred uspon koji nas čeka. Jer sutra, čim se sunce pomoli iza nazubljenih ivica Šare, moraćemo to meko blagostanje ravnice zamijeniti za oštri vazduh visina.

Uspon na Šaru počeo je u sivoj i drhatovoj zori na Popovoj Šapki, dok je svijet dolje još spavao u mekim jastucima magle. Ostali su iza nas mirisni sokaci i šarene fasade grada koji je tek podnožje jednog snažnijeg i surovijeg svijeta u koji smo upravo zakoračili. Svaki korak uzbrdo udaljavao nas je od šarenog sklada čaršije, vodeći nas tamo gdje priroda više ne ugađa čulima, već iskušava duh. Jutro je bilo prohladno i tmurno, obavijeno onom specifičnom tišinom koja prethodi iskoraku u nepoznato. Sam početak staze dočekao nas je prošaran brazdama starih nameta i trave koja je još uvijek bila teška, natopljena teretom istopljenog snijega. Na ovim visinama proljeće se budi sporije nego u dolini, ali to buđenje je najljepše. Ono je tiho, uporno i lišeno svake žurbe. I nas je to jutro bilo teško rasaniti, kao da je tijelo još uvijek čuvalo toplinu grada, ali su nas svježina i oštrina planinskog vjetra sjekli po licu, budeći u nama trezvenost i snagu potrebnu za uspon pred nama. Bio je to onaj trenutak kada čovjek neopozivo predaje svoj korak planini. Vlažan dah se lijepio za lice, a tišina jutra bila je toliko gusta da se u njoj čuo samo ritmičan zvuk naših koraka koji su polako lomili otpor jutra. Skladan i ujednačen hod, gotovo neosjetno, vodio nas je naprijed ka vrhu Ceripašina 2437 mnm, prvom u dugom grebenskom nizu vrhova. Bio je on poput kapije kroz koju se mora proći da bi se zaslužilo pravo na visinu. Potom su se nizali Anteni (2531 mnm) i Sin (2550 mnm), vrhovi koji nas, uprkos svojoj gorostasnosti, nisu pokolebali ni umorili. Iako smo uveliko zagazili u srce pravog zimskog uspona, tamo gdje se vjetar pojačavao, a led pod nogama bivao sve izraženiji, među nama je još uvijek vladala volja da na pređene vrhove ne gledamo kao na prepreke, već stepenice ka još većim visinama.

Međutim, kada smo izbili na mračni Karabunar (2600 mnm), činilo se da planina nema kraja, da se srebrna traka vrhova ne prekida. Planina više nije bila tiha, niti je tišina bila duboka. Čulo se uporno škripanje, ali ono nije dolazilo od dereza koje lome krhku koricu leda. Zvuk je dopirao iz gudura, kao kad neko dugo i polako otvara vrata podruma u koji niko ne silazi godinama. Šarka škripi u intervalima, a ti ne znaš da li se nešto otvara ili zatvara. Možda se zatvara iza tebe. Možda se otvara pred tobom. Samo staneš i slušaš škripu koja te uvjerava da negdje, ipak, postoje “vrata” i da treba nastaviti dalje. “Vrata” su nas dovela do vrha Bakardana (2704 mnm). Njegovo ime koje u narodu odjekuje na miris toplog kukuruznog brašna i kačamaka, ovdje je zvučalo kao gorka šala. Na tom bakarnom vrhu, okovani hladnoćom, osjećali smo svu težinu planinskog “hleba” koji se zarađuje samo snagom volje. Pet smo puta pobjedili sebe, pet smo se puta penjali i silazili. Bakardan nije bio samo usputna tačka, već prag od kamena i vjetra kroz koji je trebalo proći da bi se približilo samoj kruni Šare. Prolaz kroz njegova vrata značio je da smo konačno ostavili sve sumnje iza sebe i da se pred nama, u svojoj nepokolebljivoj bjelini, otvara put ka samom Titovom vrhu. Međutim, ovaj završni čin uspona, bio je onaj prevarantski osjećaj blizine koji planina nudi samo da bi još jednom iskušala srce planinara.  Između Bakardana i samog Titovog vrha usjekao se duboki prevoj, jedno od onih mjesta u planini gdje se čovjeku učini da je cilj na dohvat ruke, gotovo opipljiv. Krenuli smo uz poslednju strminu, u mislima crtajući obrise kule. Računali smo: “Evo, čim izbijemo iznad ove prve stijene, ona će nas pozdraviti”, ali tamo nas je dočekala samo nova bjelina i još strmiji uspon. Nadu smo selili sa jedne stijene na drugu, dok je svaki metar uspona krunio našu snagu, pretvarajući se u borbu sa sopstvenom nevjericom. U tim trenucima, ime druga Tita otimalo se s usana kao uzdah i prijekor istovremeno, kao da smo u tom imenu tražili i krivca i spasitelja dok nas je vrh, još uvijek nevidljiv, iskušavao do same srži. Sjetih se replike malog Zorana iz filma “Tito i ja” tako prigodne tom momentu: “” … od tebe više volim i Džonija Vajsmilera u ulozi Tarzana, Garija Kupera u svim ulogama, cirkus Adriju kada nastupa, onog Ciganina što krpi lonce i šerpe…. U stavri ja volim sve ljude koji su oko mene, sve one koje ti ne znaš i nemaš pojma koliko su dobri i inetersantni, i koliko mi znače…”.

A onda, upravo kada se u nas počela uvlačiti tiha strijepnja, iznad oštre ivice kamena i snijega počeo je da proviruje njen vrh i kula, sa svakim novim korakom, sve veća i stvarnija. U tom trenutku, nestalo je umora, nestalo je onih pet vrhova koji su nam ostali u tabanima, i onog vjetra koji nas je satima šibao. Dok je kula rasla u našim očima, nismo u njoj vidjeli samo hladne zidine od kamena. Osjećali smo se kao putnici namjernici koji su, nakon duge odiseje, konačno ugledali svijetlo u prozoru rodne kuće. Unutar zidina kule, uprkos studeni koja je izbijala iz svakog kamena, bili smo zaklonjeni od bijesnog vjetra, potpuno spremni za bogatu gozbu i zalogaj pobjede. Kula, koja stoji na samom tjemenu Titovog vrha, ne služi više vojskama ni granicama, već planinarima i vidiku. Ona je kruna Šar planine, mjesto koje nas je prigrlilo kao stare prijatelje, dajući nam snagu za ono što je uslijedilo, dugi, kružni povratak u dolinu. 

Krenuli smo stazom koja se uvijala ispod onih pet vrhova. Sada smo ih, u svojevrsnoj rokadnoj igri, zaobilazili jednog po jednog, gledajući ih iz donje perspektive kao daleke i nedostižne. U tom hodu, planinar lako postane žrtva sopstvene želje za ciljem. Brojali smo korake i nadali se da smo već podno trećeg ili četvrtog vrha, dok bi nas surova geografija planine opomenula da smo tek kod petog. Smijali smo se sopstvenoj nestrpljivosti, tom vječitom raskoraku između onoga gdje jesmo i onoga gdje želimo da budemo. Kada se umor već počeo miješati sa izmaglicom, pred nama je bljesnula žičara, metalni znak civilizacije koji je obećavao kraj napora. Korak nam je postao lakši. Gazili smo kroz nasumične, poslednje nanose snijega, žureći preko utabanih kopnenih staza koje su već počele da odišu vlagom i životom. Na samom rubu snijega i kopna, iz još hladne zemlje nicali su prvi šafrani. Ti nježni, ljubičasti vijesnici nade stajali su kao mirni kontrast onoj sniježnoj bijelini vrhova koje smo ostavili iza leđa. Krug se tu i zatvorio, na mjestu koje ponovo miriše na proljeće. Ali to nije bio samo miris buđenja prirode. Nakon silaska sa planine, oštrinu planinskog vazduha zamjenila je meka toplina makedonske kafane. U tom vrelom gostoprimstvu, gdje se svaki zalogaj pretvara u priču o zemlji sunca, pronašli smo utočište. Planina nam je dala svoju surovu ljepotu i zvijezde, a makedonska zemlja nas je ugrijala svojom neiscrpnom toplinom, pjesmom i ukusima koji se ne zaboravljaju.

Naredni dan nas je kao po nekom nepisanom zakonu putovanja, odveo u Skoplje, grad u kojem se sjenke prošlosti i blještavilo sadašnjice nadmeću. Prošetali smo centrom, gdje kolosalne figure stoje kao nijemi stražari jedne ambiciozne istorije. Preko Starog mosta, koji se nadvija nad Vardarom, zaronili smo u šarenilo orijentalnih ćilima Starog bazara. U tom vrtlogu boja, mirisa i vjekovnih zanata, pronašli smo mjesto za proslavu rođendana naše članice Sanje. Bilo je nečeg sudbinskog u tom susretu. Sanja, koja i sama nosi radost u jarkim bojama svoje odjeće i svog duha, savršeno se utopila u taj raskošni bazar i festival šara. Zapravo, krug se tu konačno zatvorio! Od dalekih vidika Šar-planine, preko oslikanih zidova Šarene džamije, pa sve do Sanjine vesele naravi, shvatili smo da su sve te šare, bile one od kamena, vune ili ljudske vedrine, zapravo isti jezik ljepote kojim nas je Makedonija darivala ovih dana. Proslavili smo život tamo gdje boje nikada ne blijede, noseći u sebi toplinu sunca i snagu vrhova kao najljepši rođendanski dar.

Tekst: Biljana Kojić

U Cetinju, dana 14. 05. 2026. godine.

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU SPK "SOKO" ZA 2025. GODINU

Na osnovu člana 54 stav 2 i stav 4 Statuta Sportskog planinarskog kluba „Soko“ sa sjedištem u Cetinju (u daljem tekstu: „Klub“), Upravni odbor Kluba na sjednici održanoj dana 19. 01. 2026. godine podnosi Skupštini na razmatranje i usvajanje

 

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU SPORTSKOG PLANINARSKOG KLUBA „SOKO“ CETINJE

ZA 2025. GODINU

 

  §  UVOD

 

Rad Uprave je bio usmjeren na realizaciju Planom predviđenih akcija, kroz intenzivne aktivnosti koje su se realizovale tokom cijele 2025. godine. Ključne aspekte rada Kluba, možemo predstaviti kroz više mjerila uspjeha:

 

Ukupan broj samostalno realizovanih akcija: 44

Planinarske ture: 40

Usponi na vrhove iznad 2000m: 35

Najviše dostignuti vrh: 4164mnm Breithorn (Alpi)

Markirantski i radovi na adaptaciji planinaske staze: Osmogrk 1332mnm (Lovćen)

Društveni uticaj: jedan od najaktivnijih sportskih organizacija u Prijestonici.

 

§  GENERALNI OSVRT NA KLUPSKE AKCIJE U 2025. GODINI

U izvještajnoj 2025. godini detaljno su predstavljene djelatnosti i brojne aktivnosti Kluba sprovedene u skladu sa ovlašćenjima organa upravljanja. Intenzivan angažman uprave ogleda se u broju i raznovrsnosti realizovanih akcija, čime je stvoren temelj za ostvarivanje svih ciljeva predviđenih Planom i programom za ovu godinu. Tokom navedenog perioda, Klub je samostalno organizovao 44 akcije, uključujući visokogorske uspone, međunarodne ture i infrastrukturne radove na adaptaciji planinarskih staza:

·        40 planinarskih tura;

·        4 akcije markiranja i uređenja staza.

 

Uspješno su organizovane i akcije od posebne važnosti za Klub (Dan Kluba), te klupska manifestacija „Soko kamp 2025“, kao i tradicionalni zimski uspon na Žijevo 2131mnm.

 

U nastavku izvještaja slijedi hronološki prikaz realizovanih uspona i drugih akcija tokom 2025. godine:

 

1.	Veliki Žurim (Moračke pl)	2035m	19-Jan-25	Dušan Kaluđerović
2.	Veliki Zalazi (Lovćen)	1028m	25-Jan-25	Igor Rudović
3.	Ledena pećina (Durmitor)	2160m	2-Feb-25	Dušan Kaluđerović
4.	Žijevo (Kučke planine)	2131m	9-Feb-24	Dušan Kaluđerović
5.	Bandijerna (Durmitor)	2455m	22-Feb-25	Dušan Kaluđerović
6.	Talijanka (Prokletije)	2057m	9-Mar-25	Ozren Zogović
7.	Gradište (Sinjajevina)	2174m	22-Mar-25	Dušan Kaluđerović
8.	Kanjon Mrtvice (Moračke pl)	350m	13-Apr-25	Igor Rudović
9.	Grad (Kotorske strane)	959m	21-Apr-25	Marko Radović
10.	V. Rasovatac (Paštrovačka g.)	1029m	27-Apr-25	Igor Stjepčević
11.	Musala (Rila) BUG	2925m	5-Maj-25	Dušan Kaluđerović
12.	Škrčka jez. (Durmitor)	1700m	17-Maj-25	Igor Rudović
13.	Vasojevićki Kom (Komovi)	2461m	25-Maj-25	Dušan Kaluđerović
14.	Crna glava (Bjelasica)	2139m	1-Jun-25	Ozren Zogović
15.	Veliki Međed (Durmitor)	2287m	8-Jun-25	Dušan Kaluđerović
16.	Maja e Marlules (Prokletije)	2188m	14-Jun-25	Ozren Zogović
17.	Monte Paterno (ITA)	2744m	21-Jun-25	Dušan Kaluđerović
18.	Tofana di Mezzo Dolomiti	3244m	22-Jun-25	Dušan Kaluđerović
19.	Seceda (Dolomiti)	2519m	23-Jun-25	Igor Rudović
20.	Lago di Sorapiss (Dolomiti)	1925m	24-Jun-25	Igor Rudović
21.	Santnerpass (Dolomiti)	2734m	25-Jul-25	Dušan Kaluđerović
22.	Gornji Stoliv (Vrmac)	280m	10-Jul-25	Igor Stijepčević
23.	Surdup i Štitan (Kučke pl)	2184m	13-Jul-25	Dušan Kaluđerović
24.	Bendovac (Bjelasica)	1750m	20-Jul-25	Jelena Vušurović
25.	Tatinac (Lovćen)	1349m	22-Jul-25	Ozren Zogović
26.	Tvrdi Kabao (Lovćen)	1344m	9-Avg-25	Igor Stjepčević
27.	Koložunske grede (Lovćen)	1427m	9-Avg-25	Sanja Janković
28.	Torna (Sinjajevina)	2277m	24-Avg-25	Dušan Kaluđerović
29.	Trojan (Prokletije)	2190m	31-Avg-25	Igor Rudović
30.	Stožac (Moračke pl)	2141m	7-Sep-25	Sanja Janković
31.	Breithorn (Monte Rosa)	4164m	12-Sep-25	Dušan Kaluđerović
32.	Roccia Nera (Monte Rosa)	4075m	13-Sep-25	Dušan Kaluđerović
33.	Mont Blanc (Alpi)	4807m	16-Sep-25	Dušan Kaluđerović
34.	Bandijerna (Durmitor)	2409m	21-Sep-25	Biljana Kojić
35.	Osmogrk (Lovćen) uređenje	1334m	27-Sep-25	Dušan Kaluđerović
36.	V.Vlasulja (Volujak)	2336m	4-Okt-25	Dušan Kaluđerović
37.	Osmogrk (Lovćen) markir.	1334m	9-Okt-25	Dušan Kaluđerović
38.	Goliš (Lovćen)	1582m	12-Oct-25	Igor Rudović
39.	Crvena greda (Durmitor)	2164m	19-Oct-25	Dušan Kaluđerović
40.	Talijanka (Prokletije)	2057m	2-Nov-25	Igor Rudović
41.	Osmogrk (Lovćen)	1332m	5-Nov-25	Dušan Kaluđerović
42.	Osmogrk (Lovćen)	1332m	15-Nov-25	Jelena Vušurović
43.	Velji vrh (Vranjina)	303m	14-Dec-25	Biljana Kojić
44.	Podgoja (Prokletije)	2021m	21-Dec-25	Dušan Kaluđerović

1.     PLANINARSKE TURE

 

Klupska statistika od 40 planinarskih tura obuhvata dva regionalna i tri međunarodna uspona. U zimskim uslovima uspješno je realizovano šest akcija, a ljetnji program upotpunile su tri noćne, rekreativne ture. Klub je uspješno balansirao u ponudi tura različitog stepena zahtjevnosti uz punu prilagođenost aktuelnim vremenskim prilikama i stanju na stazama.

 

A.    REGIONALNE TURE

 

Kada su u pitanju usponi na planine u susjednim zemljama, realizovane su dvije planinarske ture, i to na: Maja e Marlules 2188mnm (Prokletije) u Albaniji, kao i uspon na Veliku Vlasulju 2336 mnm (Volujak) iz Papinog dola u Bosni i Hercegovini.

 

B.    MEĐUNARODNE TURE

 

-       Međunarodna akcija Musala 2925mnm (Rila, Bugarska)

 

Realizacija međunarodnih akcija započela je četvorodnevnim boravkom u Bugarskoj (01.–04. maja 2025. godine), tokom kojeg je uspješno izvršen uspon na Musalu (2925 mnm), najviši vrh Balkana. Uspon je startovao iz Boroveca (1300 mnm), a grupa od 18 učesnika kretala se rutom preko planinarskih domova „Musala“ (2389 mnm) i „Ledeno jezero“ (2710 mnm). Na stazi dugoj 12 km u jednom smjeru, savladana je značajna visinska razlika od 1600 m. Završnih 600 m uspona proteklo je u zimskim uslovima, što je zahtijevalo povećan stepen opreza i obaveznu upotrebu tehničke opreme. Za svakog planinara i klub, uspon na „krov Balkana“ predstavlja bazično mjerilo uspjeha i nezaobilaznu stavku u planinarskoj biografiji. Rila nudi autentičan alpski pejzaž sa preko 200 glečerskih jezera i oštrim vrhovima. Uspon u majskim uslovima, kakav je naš Klub realizovao, idealna je prilika za usavršavanje vještina kretanja na mješovitom terenu i uslovima, uz upotrebu tehničke opreme.

Učesnici: Dušan Kaluđerović, Jelena Vušurović, Igor Rudović, Vanja Popović, Milena Vušurović, Milica Radonjić, Biljana Kojić, Zorica Štrbac, Sanida Pepić, Aleksandar Radović, Marko Radović, Dragan Pejović, Petar Martinović, Dijana Dangubić, Ivana Jovović, Jovana Bošković, Marija Martinović, Maja Latković.

 

-        Međunarodna akcija Dolomiti (Italija)

 

U periodu od 20. do 26. juna realizovana je klupska međunarodna akcija „Dolomiti 2025“. Posjeta ovom masivu, koji se ubraja u najatraktivnije dijelove italijanskih Alpa, obuhvatila je širok spektar aktivnosti, od visokogorskih uspona i atraktivnih via ferrata, do klasičnih hiking ruta i obilaska značajnih prirodnih znamenitosti. Tokom petodnevnog boravka ostvareni su sljedeći usponi i ture:

Monte Paterno (2744 mnm): Uspon via ferrata stazom za manju grupu učesnika, uz kružnu turu oko čuvenog masiva Tre Cime di Lavaredo;

Tofana di Mezzo (3244 mnm): Visokogorski uspon na jedan od najdominantnijih vrhova;

Jezero Sorapis (1925 mnm): Hiking tura do jednog od najljepših jezera u Dolomitima;

Seceda (2450 mnm): Uspon na kultni vidikovac;

Rifugio Santner (2734 mnm): Uspon do doma u srcu planinske grupe Catinaccio.

Odlazak na Dolomite nije samo planinarski izazov, već i suštinski dio planinarskog iskustva. Ovaj masiv, pod zaštitom UNESCO-a, predstavlja jedinstven spoj geomorfoloških fenomena i karakteristika. Za planinare, Dolomiti su kolijevka modernih ferrata, nudeći idealne uslove za testiranje tehničkih vještina, fizičke izdržljivosti i snalaženja u visokogorskom ambijentu koji je istovremeno surov i veličanstven. Svaka realizovana tura u ovom regionu direktno doprinosi podizanju klupskih standarda i jačanju kolektivnog iskustva u međunarodnim okvirima.

 

Učesnici: Dušan Kaluđerović, Igor Rudović, Sanja Janković, Zorica Štrbac, Milena Vušurović, Jelena Vušurović, Vanja Popović, Sanja Kaluđerović, Aleksandar Radović, Mladen Stanišić, Maja Latković, Marija Martinović, Jovana Bošković, Sandra Jablan, Dijana Dangubić.

 

-        Međunarodna akcija Mont Blanc 4807 mnm (Alpi, Francuska)

Kao vrhunac međunarodnih aktivnosti u 2025. godini, Klub je organizovao visokogorsku akciju u Peninskim Alpima, u jedan od najpoznatijih planinskih masiva na svijetu. Fokus akcije bili su aklimatizacioni usponi na grebenu Breithorna, koji razdvaja švajcarski Zermatt od italijanske doline Valle d'Aosta. Tokom akcije, uspješno su realizovani usponi na dva vrha iznad 4000 metara:

Breithorn West (4164 mnm): Iako važi za jedan od pristupačnijih vrhova ove visine, uspon je zahtijevao preciznu logistiku i kretanje po glečeru. Sa vrha se pružio izvanredan pogled na Matterhorn i okolne vrhove masiva Monte Rosa.

Roccia Nera (4075 mnm): Tehnički zahtjevniji dio akcije, koji je obuhvatio kretanje po slabije posjećenom istočnom dijelu grebena. Uspon na ovaj vrh bio je ključan za uvježbavanje tehnika kretanja u stijeni i navezi preko glečerskih pukotina.

Najambiciozniji poduhvat sezone bio je uspon na najviši vrh Alpa, Mont Blanc (4807 mnm). Akcija je realizovana „klasičnom rutom“ prolaskom nekoliko ključnih tačaka poput planinarskog doma Tête Rousse (3167 mnm), Velikog kuloara (Grand Couloir) kao najkritičnije tačka rute, i planinarskog doma Goûter (3835 mnm). Uslijed izuzetno nepovoljnih vremenskih prilika, praćenih olujnim vjetrom i ekstremno niskim temperaturama, četvoročlana ekipa je dosegla visinu od 4300 mnm. U skladu sa bezbjednosnim protokolima i procjenom rizika na terenu, donesena je odluka o prekidu daljeg uspona, nakon čega se tim bezbjedno spustio do Chamonixa.

Usponi na alpske vrhove preko 4000 metara predstavljaju najviši nivo planinarskog napretka za članove našeg Kluba. Boravak u ovom surovom, ali veličanstvenom visokogorskom ambijentu neophodan je za sticanje iskustva kretanja na velikim visinama, prelaska preko glečera u navezi uz upotrebu kompletne zimske tehničke opreme i u krajnjem, bitan je i za sticanje međunarodne reputacije Kluba.

Učesnici: Jelena Vušurović, Dušan Kaluđerović, Igor Rudović i Aleksandar Radović.

 

3. AKCIJE OD POSEBNE VAŽNOSTI ZA KLUB

 

-        Tradicionalni zimski uspon na Žijevo 2131mnm (Kučke planine)

 

Nastavljajući tradiciju dugu više od decenije, devet članova Kluba je dana 09. februara 2025. godine izvelo dvanaesti po redu zimski uspon na Žijevo (2131 mnm). Ova akcija predstavlja jedan od stubova našeg dugogodišnjeg rada i simbolizuje istrajnost i privrženost klupskoj tradiciji.

 

-       Proslava Dana Kluba (Papin do, Čemerno, Bosna i Hercegovina)

 

Obilježavanje dvanaest godina uspješnog rada i postojanja Kluba (01. oktobar) upriličeno je u periodu od 03. do 05. oktobra u ambijentu Papinog dola na Čemernu (BiH). Šesnaest učesnika proslave boravilo je u planinarskom domu „Volujak“, koji je poslužio kao baza za planirane aktivnosti. Centralni događaj bio je uspon na Veliku Vlasulju (2336 mnm), najviši vrh planine Volujak, realizovan 04. oktobra. Iako je planirani uspon atraktivnom via ferratom na Kuk odložen zbog sniježnih padavina i poledice, to nije umanjilo svečanu atmosferu. Jubilej je krunisan proslavom i zajedničkom večerom u domu, čime je još jednom potvrđeno zajedništvo i klupski duh.

 

-       Noćne ture

 

Tokom ljetnjih mjeseci u popodnevnim satima, održane su tri noćne ture, rekereativnog karaktera i to: u sklopu Soko kampa, uspon na Koložunske grede na Lovćenu, te noćni usponi na Gornji Stoliv (zaleđe Boke) i Tatinac na Lovćenu.

 

-       Prednovogodišnje druženje

 

Kraj kalendarske godine obilježili smo organizovanjem druženja u restoranu „Zamak u dolini bogova“ u Cetinju. Druženje je bilo prilika da se okupi članstvo, sumiraju rezultati i kroz opuštenu atmosferu proslavi još jedna uspješno protekla godina.

 

4. „SOKO KAMP 2025“ – planinarski offline kamp u prirodi

 

Na lokalitetu Lokve koji se nalazi na trasi puta Ivanova korita – Majstori, u terminu od 08. do 10. 08. 2025. godine održana je klupska manifestacija “Soko kamp 2025”. Manifestacija je zadržala osnovnu zamisao organizatora koja je podrazumjevala da se učesnici udalje od svakodnevne upotrebe savremenih tehnologija i online sadržaja, te da kroz raznovrsne sportske, edukativne i kreativne aktivnosti iznova pronađu način da se međusobno povežu. Ovogodišnji program obogaćen je novim sadržajima koji su dodatno podstakli timski rad, razmjenu iskustava i razvoj stvaralaštva. Na taj način, kamp je još jednom potvrdio svoju ulogu u jačanju klupske zajednice i u izgradnji trajnijih i kvalitetnijih odnosa među njenim članovima.

 

Petak – 08. 08. 2025. godine (prvi dan)

 

Prvi dan Soko kampa započeo je pripremama i opremanjem prostora, pri čemu su učesnici zajedno stvarali ambijent za predstojeće aktivnosti. Kamp je organizovan u nekoliko funkcionalnih zona, i to: prostor za opuštanje i čitanje, kutak za kreativne i slikarske radionice, prostor za sportske i animacione igre, kutak za muziku i svirku, kuhinjski prostor za pripremu hrane, izložbeni prostor sa fotografijama s prethodnih planinarskih akcija, kao i dio predviđen za bioskop na otvorenom. Prvo veče proteklo je u opuštenoj atmosferi, uz druženje i akustični doživljaj u kojem su učesnici imali priliku da slušaju instrumentalnu svirku u kombinaciji sa zvucima prirode, što je stvorilo toplu i prijatnu uvodnu atmosferu za sve buduće aktivnosti kampa.

 

Subota – 09. 08. 2025. godine (drugi dan)

 

Subota na Soko kampu protekla je u znaku planinarenja, kreativnog stvaralaštva i zajedničke zabave. Dan je započeo rekreativnom, ali zanimljivom planinarskom turom na Tvrdi kabao (1344 mnm), koju je vodio član Kluba Igor Stjepčević. Iako je ruta bila naporna zbog visokih ljetnjih temperatura, pet članova uspješno je pohodilo ovaj slabo posjećen lovćenski vrh. Nakon povratka u kamp, učesnike je dočekala kreativna radionica pod mentorstvom Dejane Dizdar. Djeca i odrasli, zajedno su učili postupak izrade mirisnih svijeća. Izrađene u raznim bojama i oblicima, nastale u rukama učesnika, ove aromatične svijeće nisu imale samo dekorativni karakter, već su za učesnike radionice predstavljale i svojevrsni suvenir koji, zajedno sa stečenim znanjem o postupku njihove izrade i materijalima koji se koriste u radu, nosi trag iskustva u mirisnoj formi. Poslije ručka i odmora, atmosfera se ponovo razigrala kroz animacione igre osmišljene da probude takmičarski duh i unesu dodatnu dozu zabave. Učesnici su bili podijeljeni u dva tima: “Osice” i “Soko”. Timovi su se okušali u veselim i duhovitim zadacima, gdje su presudni bili brzina, spretnost i preciznost. Pobjedu je, uz mnogo smijeha i navijanja, odnio tim „Osica“. Animacione igre u kojima su podjednako učestvovala djeca i odrasli, priredila je članica Jelena Vušurović. U popodnevnim satima, dio učesnika uputio se na uspon prema Koložunskim gredama, gdje je nagrada bio jedan od onih nezaboravnih zalazaka sunca. Turu je vodila članica Sanja Janković, a učesnika je bilo sedam. Dan je zaključen u opuštenom duhu uz bioskop na otvorenom, gdje su se članovi okupili ispod vedrog neba i pogledali domaći film „Tito i ja“ čime je subotnji program zaokružen u ugodnoj i zajedničkoj atmosferi.

 

Nedelja – 10. 08. 2025. godine (treći dan)

 

Trećeg dana kampa osvanulo je sunčano i neuobičajeno toplo jutro, koje je nagovijestilo dan visokih temperatura. Zbog toga je planirani uspon na Treštenički vrh zamijenjen aktivnostima mirnijeg i opuštajućeg karaktera u hladu kampa. Tako je svako pronašao svoj kutak za zanimaciju, pa su neki učesnici vrijeme provodili u zoni za opuštanje, uz knjigu i osvježenje, drugi su se prepustili druženju uz društvene igre, dok su djeca nastavila da se zabavljaju uz sportske rekvizite. Poseban ton nedjeljnom prijepodnevu dala je slikarska radionica za djecu, koju je vodio član Kosta Tadorashko. Nastalo je nekoliko radova koji su, svojom iskrenošću i dječijom maštom, ostavili poseban utisak na sve prisutne. Nakon zajedničkog ručka, učesnici su imali slobodno vrijeme da u mirnom ritmu isprate posljednje trenutke kampa, prije nego što je uslijedilo raspremanje i zatvaranje ovogodišnje manifestacije.

 

E.     AKCIJE MARKIRANJA I UREĐENJA PLANINARSKIH STAZA

 

Rad na uređenju planinske staze L11, Velja bukva 990mnm – Osmogrk 1334mnm u NP “Lovćen” obuhvatao je 4 faze rada i to:

I faza – čišćenje i priprema terena cijelom dužinom staze (dana 27. 09. ’25.)

I faza – markiranje staze cijelom dužinom (dana 09.10. ’25.)

III faza – postavljanje vertikalne planinske signalizacije (dana 05.11.’25.)

IV faza – realizacija promotivne šetnje od Velje bukve do Osmogrka (dana 15.11.’25.)

 

Nakon dobijanja Saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine br. 03-UPI-3690/4 za obavljanje radnji, aktivnosti i djelatnosti u zaštićenom području, pristupilo se finalnim radovima na uređenju planinarske trase koji su obuhvatali čišćenje prostora staze od oborenih stabala, niskog rastinja i krupnog otpada, čime je značajno unaprijeđena njena prohodnost. Uslijedila je obnova postojeće i postavljanje nove markacije, uz strogo uklanjanje oznaka koje nisu bile u skladu sa “Pravilnikom o obliku, dimenzijama i sadržaju turističke signalizacije planinskih staza”. Najznačajniji segment radova obuhvatio je postavljanje i fiksiranje šest stubova na ključnim tačkama. Ovim aktivnostima staza je u potpunosti standardizovana i opremljena signalizacijom prema važećim propisima.  Staza je promovisana organizovanjem šetnje za članove i prijatelje Kluba, a poseban pečat događaju dali su najmlađi učesnici. Činom iznošenja i postavljanja upisne kutije sa pečatom i sveskom, naši najmlađi članovi simbolično su finalizovali proces uređenja staze, čime je ona i zvanično dobila svoj puni identitet.

 

Predsjednik UO Dušan Kaluđerović pripremio je Elaborat planinaske staze L11: Velja Bukva -Osmogrk, Planinarski karton staze (objavljen na blogu) i finansijski izvještaj o utrošenim sredstvima za adaptaciju staze. Članica UO Biljana Kojić sačinila je Izvještaj o izvedenim radovima i učešću članstva na planinskoj stazi L11.

 

Adaptacijom staze L11, Velja bukva – Osmogrk, Klub je dao značajan doprinos revitalizaciji mreže staza u NP “Lovćen”, čime je dodatno obogaćena turistička ponuda Parka. Na ovaj način, građanima i posjetiocima pružena je prilika za rekreaciju na bezbjednoj i potpuno markiranoj stazi, koja je zbog svoje pristupačnosti i slabijeg intenziteta zahtjevnosti pogodna za sve planinare i ljubitelje prirode.

 

2. ADMINISTRATIVNI RAD ORGANA UPRAVLJANJA KLUBA

 

A.    UPRAVNI ODBOR KLUBA

 

Upravni Odbor Kluba („UO“) tokom 2025. godine održao je ukupno pet sjednica:

-        I  sjednica UO u 2025.  godini održana je dana  16.03.2025. godine.

-       II sjednica UO u 2025.  godini održana je dana  26.04.2025.godine.

-       III sjednica UO u 2025. godini održana je dana 16.06.2025. godine.

-       IV sjednica UO u 2025. godini održana je dana  08.09.2025. godine.

-       V  sjednica UO u 2025. godini održana je dana   22.12.2025.godine.

 

Rad Upravnog odbora bio je primarno fokusiran na pripremu dokumentacije za učešće na Javnom konkursu Prijestonice Cetinje, s ciljem obezbjeđivanja sredstava za realizaciju Plana i programa rada za 2025. godinu. Tokom godine, usvojen je niz odluka koje čine pravni okvir za predstojeće aktivnosti, sa posebnim akcentom na realizaciju međunarodnih akcija, organizaciju „Soko kampa“ i adaptaciju planinarske staze L11, Velja Bukva-Osmogrk na Lovćenu, i kupovini planinarske opreme. Pored toga, Upravni odbor je donio više odluka o dodjeli klupskih rekvizita zaslužnim pojedincima kao vid priznanja za njihov doprinos, kao i druge tekuće odluke.

 

-       Radni sastanci

 

Predsjednik UO Dušan Kaluđerovič i članica Kluba Marija Martinović prisustvovali su radnom ručku koji je u Prijestonici upriličen za Nj.E. Johan Satlera, šefa Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, dana 24. 02. 2025. godine. Pored predstavnika našeg Kluba, sastanku su prisustvovali predstavnici NP, civilnog sektora i drugih planinarskih klubova. Susret sa g. Satlerom protekao je uz obostrano prepoznavanje potencijala za buduću saradnju u oblasti aktivnog turizma i zaštitu prirodnih resursa.

 

Članovi UO Dušan Kaluđerović i Biljana Kojić, dana 08. 04. 2025. godine, održali su sastanak sa predstavnicima agencije „De facto“. Tom prilikom razmjenjena su mišljenja i iskustva u vezi sa učešćem Kluba u okviru socio-ekonomskog foruma, kao i uspješnost saradnje sa NP.

 

Naš Klub je kontinuirano pratio i učestvovao u kreiranju zakonske regulative. Učešćem u Javnoj raspravi o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, kroz predloge koje je podnijela članica UO Biljana Kojić, dali smo značajan doprinos normativnom uređenju oblasti sporta. Ovim činom smo potvrdili da Klub posjeduje kapacitete ne samo za rad na terenu, već i za učešće u procesima definisanja zakonskih okvira koji se tiču sporta, a naročito planinarenja.

 

Članovi UO Dušan Kaluđerović i Igor Rudović održali su, dana 18. 07. 2025. godine, radni sastanak sa članovima Kluba povodom preduzimanja konkretnih zadataka u vezi sa realizacijom manifestacije “Soko kamp”. Sastanku je prisustvovalo desetak članova koji su svojim kreativnim predlozima doprinijeli obogaćivanju sadržaja kampa.

 

Predsjednik Kluba Dušan Kaluđerović prisustvovao je sastanku povodom participacije lokalnih zajednica u proces izrade Plana upravljanja za Nacionalni park „Lovćen“ 2026.2030, koji je održan 30. 07. 2025. godine.

 

U cilju daljeg razvoja planinarske mreže na Lovćenu, članovi UO Dušan Kaluđerović i Biljana Kojić odazvali su se pozivu direktorice NP 'Lovćen', gđe Kate Varagić, na sastanak, održan dana 25. 11. 2025. godine koji je bio posvećen projektima adaptacije i održavanja planinskih staza. Tom prilikom analizirano je trenutno stanje na terenu i razmatrani su dalji koraci na revitalizaciji strateški interesantnih planinarskih ruta, čime je još jednom istaknuta uloga našeg Kluba kao nezaobilaznog partnera u upravljanju i zaštiti ovog zaštićenog područja.

 

-       Protokolarne aktivnosti

 

U okviru državničke posjete Crnoj Gori, predsjednica Moldavije, gđa Maia Sandu, provela je dan na Lovćenu uz stručnu pratnju vodiča našeg Kluba. Članovi UO Dušan Kaluđerović, Biljana Kojić i Igor Rudović, dana 18. 05. 2025. godine, vodili su Uvaženu gošću, njene saradnike i članove Kabineta predsjednika Crne Gore stazom koja spaja Ivanovih korita sa vrhom Babina glava, prolazeći preko Koložunskih greda i katuna Majstori. Ovom akcijom, Klub je dobio priliku da na najvišem nivou prikaže raznolikost pejzaža lovćenskog masiva, od impozantnih vidikovaca do očuvanih bukovih šuma. Dodatno, bila je to jedinstvena prilika za promociju crnogorskog planinarstva i planinskih staza. Susret je završen u srdačnoj atmosferi, uz uručivanje klupskih rekvizita gđi Sandu kao uspomenu na boravak u crnogorskim planinama, čime je još jednom potvrđena pozicija našeg Kluba kao referentne sportske organizacije za realizaciju visokoprotokolarnih planinarskih tura i izleta za domaće i strane delegacije.

 

Posebna čast i priznanje radu našeg Kluba ukazani su 31. maja 2025. godine, kada su članovi Upravnog odbora Dušan Kaluđerović, Biljana Kojić i Igor Rudović bili domaćini i vodiči Predsjedniku Crne Gore, g. Jakovu Milatoviću, prvoj dami, gđi Mileni Milatović, i članovima Kabineta Predsjednika. Za uvažene goste organizovana je sadržajna planinarska tura koja je obuhvatila trasu od Kuka ka Kraljevom počivalu, uspon na Treštenički vrh, te spust ka Ivanovim koritima. Tokom boravka na planini, predstavnici Kluba su u neposrednom razgovoru Predsjednika, g. Milatovića upoznali sa specifičnim karakteristikama masiva Lovćena, neiskorišćenim potencijalima ruralnih područja, kao i o strateškom razvoju planinarstva i aktivnog turizma u Crnoj Gori. Istovremeno, bila je to prilika i da se šef države lično upozna sa programskim aktivnostima našeg Kluba i izazovima sa kojima se susrijećemo u radu na terenu. U znak zahvalnosti na ukazanom povjerenju i privilegiji, Klub je Predsjedniku i prvoj dami uručio simbolične poklone, u vidu klupskih obilježja. Ovaj susret postavio je čvrste temelje za dalju komunikaciju, te je dogovoreno da se uspješna saradnja sa Kabinetom Predsjednika nastavi i u budućem periodu, kroz zajedničke inicijative usmjerene na promociju prirodnih ljepota i zdravih stilova života.

Visok nivo društvenog ugleda našeg Kluba potvrđen je kroz pozive i učešće na najznačajnijim svečanostima u zemlji. Članovi Upravnog odbora su u Plavom dvoru prisustvovali prijemu povodom Dana državnosti, čiji su domaćini bili Predsjednik Crne Gore sa suprugom, dok su u Vladinom domu uveličali obilježavanje 13. novembra, Dana Prijestonice. Prisustvo ovim događajima predstavlja logičan nastavak uspješne protokolarne saradnje i priznanje doprinosu koji naš Klub daje društvenoj zajednici.

Članica UO Biljana Kojić i članica Skupštine Kluba Dijana Borozan, prisustvovale su proslavi Jubileja 70 godina Izviđačkog odreda „Gojko Kruška“ koji je 27. 12. 2025. godine priređen u Zetskom domu na Cetinju.

 

Članovi UO Dušan Kaluđerović, u svojstvu delegata, i članica Biljana Kojić u svojstvu člana Radne grupe Planinarskog saveza Crne Gore (PSCG), prisustvovali su Vanrednoj sjednici Skupštine PSCG koja se 05. 05. 2025. godine održala u Podgorici.

 

B.    SKUPŠTINA KLUBA

 

Redovna godišnja Skupština kluba održana je 01. 04. 2025. godine. Tokom sjednice, članovi su razmatrali i usvojili ključna dokumenta: Izvještaj o radu i Finansijski iskaz za 2024. godinu, kao i Plan akcija za 2025. godinu. Poseban fokus bio je na usvajanju Izvještaja o namjenskom utrošku sredstava dobijenih od Prijestonice Cetinje putem Javnog konkursa za sufinansiranje sportskih subjekata u prethodnoj godini.

 

Na sjednici je upućeno više smjernica za rad Kluba u narednom periodu, poput kreiranja klupskog herbarijuma u edukativne svrhe, intenziviranja saradnje sa predškolskim i školskim ustanovama oko realizacije projekta boravka djece u prirodi, sa posebnim naglaskom na obezbjeđivanje uslova za organizovanje jednodnevnih izleta za djecu kroz posjetu nacionalnim parkovima. Članovi Skupštine, nadalje su sugerisali kreiranje određene forme klupskih kartica na osnovu kojih bi bio članovima olakšan pristup bibliotetičkom, klupskom fondu, kao i da se izvrši popis postojećeg fonda i napravi elektronska baza svih knjiga kojima Klub raspolaže.

 

3. DRUŠTVENA ODGOVORNOST

 

Humanitarna aktivnost u Klubu tradicionalno je nastavljena i tokom 2025. godine. U saradnji sa Organizacijom Crvenog krsta Prijestonice, članovi Kluba: Sanja Kaluđerović, Marko Radović, Aleksandar Radović, Dušan Kaluđerović i Luka Rdaović uzeli su učešće u akciji dobrovoljnog davanja krvi. Akcija je održana 11. jula 2025. godine.

 

4. NAGRADE I PRIZNANJA

 

Prijestonica Cetinje dodijelila je Sportskom planinarskom klubu “Soko” posebnu zahvalnicu za ostvarene rezultate u 2024. godini. Zahvalnica je uručena na svečanosti povodom dodjele godišnjih priznanja iz oblasti sporta u Prijestonici Cetinje, održane dana 28. aprila 2025. godine u Kraljevskom pozorištu “Zetski dom”. Nagradu je u ime Kluba primio predsjednik Kluba Dušan Kaluđerović, a svečanosti su prisustvovali članovi UO Biljana Kojić, i Igor Rudović i predsjednica Skupštine Sanja Janković.

 

5. MEDIJSKA PROMOCIJA AKTIVNOSTI KLUBA I PREZENTACIJA RADA NA INTERNETU

 

Klub održava snažno prisustvo na društvenim mrežama, gdje kroz vizuelno atraktivne foto-albume i reels video zapise promovišemo ljepote naših planina i aktivnosti Kluba. Zvanični blog, na kojem se nalaze se detaljni izvještaji i autorski tekstovi broji više od 127.000 pregleda. Ovakvim pristupom osiguravamo vidljivost naših aktivnosti i predstavljamo relevantan izvor informacija iz oblasti planinarstva u zemlji

8. EDUKATIVNE RADIONICE

Dana 24. 05. 2025. godine, članica Milica Radonjić u saradnji sa JPU „Radost“ iz Kotora, obilježila je Međunarodni dan parkova. Tom prilikom organizovane su edukativne radionice na otvorenom, kroz koje su djeca upoznata sa značajem očuvanja gradskih zelenih zona. Akcenat je stavljen na razvijanje ljubavi prema prirodi od najranijeg uzrasta i promociju parkova kao bezbjednih i zdravih mjesta za igru i sportske aktivnosti.

Povodom Međunarodnog dana životne sredine i kampanje „Čuvaj da te čuva“, članovi Kluba Danilo Janković, Sanja Janković i Biljana Kojić pridružili su se 05. juna 2025. godine nacionalnoj inicijativi za zaštitu prirode. Tom prilikom su nižem uzrastu iz JU „Simba“ u Podgorici prezentovali klupske aktivnosti u prirodi, s posebnim fokusom na kampovanje i korišćenje sportske opreme. Pored praktičnih vještina, naglašena je važnost očuvanja životne sredine, uz jasnu poruku o neophodnosti održavanja planina i zelenih površina čistim i urednim.

 

6. EDUKACIJA I OBUKE

 

Članovi Kluba Dijana Dangubić i Đorđe Radović uspješno su prošli teorijski i praktični dio obuke za planinarske vodiče A1 kategorije u organizaciji Planinarskog saveza Crne Gore, koja je održana u Podgorici u periodu od 12. do 18. novembra 2025. godine. Ova edukacija predstavlja bitan korak u potrebi za usavršavanjem naših članova, čime se obezbjeđuje da klupske aktivnosti predvode licencirani i visokokvalifikovani kadrovi prema zvaničnim nacionalnim standardima.

 

ZAKLJUČAK

 

Osnovna snaga Kluba odražava se kroz kontinuitet i brojnost samostalno organizovanih tura, čime je Klub ispunio zacrtanu normu godišnjih akcija, potvrđujući status jedne od najdinamičnijih sportskih organizacija u Prijestonici. Godinu su obilježili međunarodni visokogorski poduhvati, od „krova Balkana“ na Musali, preko Dolomita, pa sve do najviših alpskih vrhova. Poseban ponos Kluba predstavlja institucionalno povjerenje koje smo izgradili. Uloga vodiča i domaćina najvišim državnim i stranim delegacijama, dokaz su našeg profesionalizma. Analiza postignutih rezultata ukazuje na određeni prostor za snažniji angažman članstva u pojedinim segmentima rada. Iako je opšti odziv zadovoljavajući, uočena je potreba za većom masovnošću na akcijama poput jednodnevnih tura u zemlji, tradicionalnih i tura od posebne važnosti za Klub, sa naročitim akcentom na manifestaciju “Soko kamp”. Takođe, primjetan je trend pada interesovanja za noćne uspone, dok je broj realizovanih regionalnih tura u 2025. godini bio u blagom padu u odnosu na prethodne periode. Ovi pokazatelji poslužiće kao osnova za optimizaciju Plana akcija za narednu godinu, sa ciljem animiranja šireg kruga članova. Posebnu vrijednost u protekloj godini predstavlja vidljiv iskorak u participaciji članstva u organizaciji i vođenju klupskih tura, i uopšte uključivanje u operativni rad Kluba. Nasuprot uočenim izazovima, ohrabrujući je trend povećanog interesovanja članova za pohađanje obuka i edukaciju što je od važnosti za dalji razvoj našeg Kluba i podizanje kvaliteta i sadržaja klupskih aktivnosti.

 

SMJERNICE ZA RAD U 2026. GODINU

Na osnovu postignutih rezultata i uočenih prostora za unapređenje u 2025. godini, rad Kluba u narednom periodu fokusiraće se na sljedeće oblasti:

1. Organizacija tura i masovnost

Usmjeravanje fokusa na kreiranje sadržajneg plana i programa akcija, sa posebnim akcentom na regionalne uspone i istraživanje planinskih masiva koji do sada nisu bili obuhvaćeni klupskim planom. Cilj je da se kroz posjete novim i manje poznatim vrhovima osvježi interesovanje članstva i dodatno ojača istraživački karakter naših akcija.

2. Infrastruktura i održivi razvoj

Nastavak klupske inicijative na obnovi i popularizaciji slabije posjećenih vrhova i staza u masivu Lovćena. S tim u vezi, Klub će tokom 2026. godine raditi na kompletnoj adaptaciji planinarske staze do vrha Tvrdi kabao. U fokusu će biti i saradnja sa NP „Lovćen“ u svrhu uređenja i markiranja planinarskih staza na atraktivnim turističkim lokacijama.

3. Edukacija i jačanje kadrova

Klub će nastaviti da pruža podršku članovima za pohađanje vodičkih i markirantskih obuka u organizaciji PSCG, radi stvaranja baze licenciranih članova. Predloženo je i organizovanje internih radionica gdje će iskusniji vodiči prenositi vještine mlađim i neiskusnijim članovima koji pokazuju interesovanje za napredak i usavršavanje.

4. Institucionalna saradnja

Misija Uprave Kluba ostaje usmjerena na potvrđivanje pozicije respektabilnog partnera u oblasti planinarstva, zaštite prirode i promocije aktivnog turizma, kao i aktivnog učešća u kreiranju zakonskih i podzakonskih akata u oblasi sporta i planinarstva.

U Cetinju dana 19. 01. 2026. godine.