Radovići – Žanjice – 15. 03. 2014. godine

Radovići – Žanjice – 15. 03. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Biljana Kojić

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:00h

Broj učesnika: 46

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 8:15h

Dolazak u Radoviće: 9:20h

Početak ture: 9:55h

Dolazak u Žanjice: 13:00h

Završetak ture: 17:50h

Ukupno trajanje ture: 7:55h

                                                       

Poluostrvo Luštica, prirodni bedem između prostranstva Jadranskog mora i unutrašnjosti Bokokotorskog zaliva, jedno je od rijetkih krajeva naše zemlje koji čuvaju prošlost, ali su i okrenuti budućnosti. Ovdje još uvijek možete osjetiti miris mora i maslina, toplinu i aromu pravog mediteranskog doma, ali i posvjedočiti njenom turističkom potencijalu, ponajviše zahvaljujući ambicioznom projektu Luštica Bay, koji će Lušticu načiniti jednom od vodećih turističkih destinacija.

Zbog svog izuzetnog geostrateškog položaja, vjekovima su se na Luštici sudarale razne kulture i vjere, oblikujući način života i mentalitet ovog mjesta, baš kao što i more udara o stijene i formira njegovu obalu.

Mnogo je ovdje staza i tragova u kojima se isprepliće rustično i savremeno, staro i novo, mirno i živahno, ali ima i jedna stazica, od Radovića – Gošića – Babunaca – Tića do Žanjica kojom se posvuda širi slatki ukus Mediterana. Tom stazom, tragom mora i Sunca, kroz predio aromatičnog bilja, miomirisnih stabala i prelijepih vidikovaca prošetali smo se i mi, ovog puta znatno brojniji, željni Sunca i toplog vazduha.

Juna prošle godine uređena je i otvorena rekreativno-planinarska staza od Radovića do Žanjica. Staza polazi iz Radovića ( 98 mnv ) gdje nakratko stajemo kako bismo sačekali naše članove iz Budve i Kotora da nam se pridruže. Nakon što su pristigli, krenuli smo lagano putem velikih mogućnosti koje nudi ovo vrijeme buđenja i cvijetanja prirode. Najprije prolazimo kroz zaseok Gošići, koji se nalazi u blizini centra Radovića, a opet dovoljno daleko da zaštiti svoj mir i privatnost. Ovim dijelom puta krećemo se asfaltom, blago uzbrdo i tako sve do priključka za stari austrougarski put. Kamenim, serpentinskim, dobro markiranim putem idemo dalje ka selu Babunci koji je najvisočija tačka današnje ture, pa možemo reći da je ovaj dio trase ujedno i fizički najzahtjevniji. Polako dobijajući na visini, okrepljuje nas sviježina vazduha i bistrina pogleda. Preko mora pogled se širi prema spolja, na cijelokupan tivatski zaliv, moreuz Verige i na okolna brda, a potom zaustavlja na snijegom prekrivene najvisočije vrhove Lovćena koji svojom grandioznošću nadkriva zaliv.

Nakon gotovo sat i po hoda, uskom seoskom stazom približavamo se Babuncima, selu podno pitomog brda Obosnik (sa 586mnv, najveći vrh Luštice). Koračamo hladnim kamenim pločama, prolazeći pored kapija starinskih kuća sa zatvorenim žaluzinama i usnulim sjećanjima. Ispod vela spokoja i tišine, priroda ne spava, već velikodušno nudi darove neprocijenljive vrijednosti koji su nam tu, na dohvat ruke. Dok parvimo kraći odmor u sjeni maslinovog drveća gotovo da možemo osjetiti opojni miris rogača, murava, smokava kojima ovaj kraj obiluje. Arome mediteranskog rastinje prate nas u stopu i dok se lagano spuštamo ka mjestu Bare-Lokanj. Priroda je nezamislivo lijepa. Na svakom koraku otvara se nova razglednica. Marljivo obradjene njivice kao tepisi razbacane su naokolo, nebrojeno mnoštvo stabala stoljetnih maslina spuštaju se gotovo do samog mora, beskrajno plavetnilo neba stapa se i nestaje u dubini Jadrana...

Na raskrsnici skrećemo desno, ka Tići i nastavljamo hodanje asfaltnim putem. Oko nas su pitome cvijetne livade. Surećemo se i sa prvim marljivim mještanima, koji ostavljaju utisak da ovdje život teče nekako neusiljeno, a ipak harmonično.

Odatle do Žanjica spuštamo se uskom, stepenastom kamenom stazom, i nakon nekih tri sata laganog hoda, tu smo, na jednoj od naših naljepših uvala. Doček nam prave plavi talasi koji se lijeno njišu, bijeli oblutci osušeni na Suncu i od soli, stameni zaštitnici uvale, rt Arza i ostrvo Mamula.

Odmor u ovakvom ambijentu nije ništa drugo do potpuno stapanje sa prirodom, upijanje svakog zračka Sunca ili 'pak prepuštanje prirodnoj hladovini maslinjaka. Bilo je i onih hrabrijih koji su svoja stopala skvasili u more, dopustivši trncima da zavladaju tijelom nakon što su na koži osjetili hladan val nezagrijanog mora.

Kako je vrijeme poput pijeska – što ga čvršće stežemo u šaci, to brže nestaje i naš, gotovo dvočasovni odmor na plaži, brzo je istekao. Medjutim, nije ni bilo važno koliko je odmor trajao, nego koliko je užitak u njemu bio intenzivan. A mi smo zaista uživali, jer je čitava grupa pulsirala istom vibrom zadovoljstva.

Za povratak biramo drugu stazu. Kroz samo naselje, penjući se jakom asfaltnom uzbrdicom napuštamo Žanjice. Krećemo se u skladu sa strujanjem vjetra, dok je disanje usklađeno sa zvukom talasa. Probuđenih čula, preplavljeni utiscima poletno koračamo i hvatamo priključak seoske staze koja nas brzo dovodi do raskrsnice i priključuje na lijepe Babunce, odakle se dobro poznatom stazom spuštamo u Gošiće.

Sa poslednjim zracima Sunca svi stižemo u Radoviće, gdje nas je čekao prevoz. I baš kao što se po Luštici staze međusobno ukrštaju i razmimoilaze, tako smo se i mi razišli, svako svojoj stazi, neko do Kotora i Budve, potom Cetinja, i dalje, sve do Podgorice i Nikšića.

                                                                                                                                              
Tekst: Biljana Kojić
Foto: Rale Pavićević i Dušan Kaluđerović

Žijevo (2131mnm) – Kučke planine, neđelja 16. 03. 2014. godine

Žijevo (2131mnm) – Kučke planine, neđelja 16. 03. 2014. godine

Vodiči: Vanja Perunović i Dražen Boljević

Broj učesnika: 6

Vremenski uslovi: Sunčano

Početak uspona: 8:15h

Dolazak na vrh: 11:15h

Završetak uspona: 14:45h

Ukupno trajanje ture: 6:30h

U neđelju 16. 03. 2014. godine, članovi Sportskog planinarskog kluba „Soko“ bili su dio tima koji je izvršio uspon na vrh Žijevo (2131mnm), koji se nalazi na masivu Kučkih planina. Predvođeni Vanjom Perunović i Draženom Boljevićem iz Podgorice, koji su na ovoj turi bili u ulozi vodiča, šestočlana ekipa započela je uspon sa 1200mnm. Već nakon 3h laganog hoda, prolazeći kroz bukovu šumu, a zatim kroz kamene goleti prekrivene snijegom, ekipa se našla na samom vrhu.

Iako je ovogodišnja zima bila relativno blaga, ovaj masiv sa preko 15 vrhova iznad 2000m ipak je i dalje usnuo pod velikim nametima snijega. Sa samog vrha Žijevo (2131mnm) pruža se nevjerovatan pogled na masiv Prokletija, Komova, ali i na centralni dio Crne Gore.

Nakon pauze od oko 45 minuta, uslijedio je lagan spust, jer je kretanje po omekšalom snijegu zahtijevalo dodatni oprez. Ovaj kraj je poznat po jakim grmljavinskim pražnjenjima tokom ljetnjeg perioda, pa je ovdje moguće naći veliki broj bukovih debala koja su stradala tokom tih procesa. Sama konfiguracija tih stabala, ovom kraju daje još veću draž.

Nakon 2:30h hoda, tura je zvanično okončana, čime su članovi kluba uspješno prošli još jednu planinsku stazu u ovom čarobnom masivu.

Tekst: Mladen Stanišić
Foto: Dražen Boljević i Zoran Đukanović

Statut i Odluka o članarini SPK "Soko"

Na navedenim linkovima možete pogledati Statut i Odluku o članarini Sportskog planinarskog kluba "Soko".


Statut Sportskog planinarskog kluba "Soko"

Odluka o članarini

Rijeka Crnojevića – Obodska pećina – Cetinje – 09. 03. 2014. godine

 Rijeka Crnojevića – Obodska pećina – Cetinje – 09. 03. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Đuro Martinović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:00h

Broj učesnika: 18

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 8:15h

Dolazak u Rijeku Crnojevića: 8:35h

Početak uspona: 8:45h

Završetak ture: 15:00h

Ukupno trajanje ture: 6:15h

                                                       

Rijeka Crnojević, nekada živahni trgovački i istorijski gradić, odabran je kao polazno odredište današnje planinarske ture. Odmah po izlasku iz kombija osjećamo dah blage klime i rađanje mladog proljeća. 

Prije početka planirane ture, odlučujemo se za šetnju ovim davno usnulim mjestašcem u kome život teče tiho, nečujno prenoseći tragove nekih prošlih vremena kada su njenim pločnicima odzvanjali koraci trgovaca koji su dolazili gotovo iz svih krajeva Crne Gore da bi upravo na ovom mjestu razmjenjivali robu, usluge i po koju riječ.

Sjeverozapadno od Rijeke Crnojvića, stazom Dr Pavla Gazivode idemo najprije u pravcu Obodske pećine. Na samom početku planinarske staze nailazimo na malu HE Rijeka Crnojevića. Sa znatiželjom posmatramo i komentarišemo njen sistem za skupljanje, dovođenje i odvođenje vode koji manifestuje sav potencijal i moć vode. Sistem jeste energičan i koristan, ali ne tako lijep kao rad žive vode koja svojom prodornošću, brzinom i snagom kruni sebi put. 

Mi dalje nastavljamo pješačenje ka Obodskoj pećini prolazeći kroz pitoreskni krajolik. Dok prolazimo pored ostataka starih, mahovinom i lijanama obraslih mlinova, preskačemo potičiće, fotografišemo pokraj malenih vodopada, sa naše lijeve strane pogledom mami, ubrzan i uzburkan tok Crnojevića rijeke. U ovom dijelu svoga toka, rijeka je živahna i razdragana i svojim veselim žuborom prekida miran san prirode. 

Za nepunih 1:30h laganog hoda stižemo do atraktivne Obodske pećine. Ulaz u pećinu je impozantan, a da bi se došlo neposredno do ulaza, treba, uz oprez, savladati niz kamenih blokova koji prilaz pećini čine još uzbudljivijim. Obodsku pećinu, zagonetnu i privlačnu detaljnije ćemo istražiti kroz rad naše speleološke sekcije, a mi se nakon kraće pauze vraćamo istom stazom do hidrocentrale u čijoj je blizini postavljen smjerokaz koji nas upućuje na stari karavanski put. Do Cetinja, prema uputstvima sa table treba preći razdaljinu od 12km, što znači i dodatnih 4:30h hoda. Ovim starim, trgovačkim putem nekada se širio opojni miris mediteranskih agruma i riječke ribe kojom su Cetinjani bogatili trpezu nakon uspješnog pazara. U poslednje vrijeme, izuzev planinara i mještana okolnih sela, ovaj put rijetko ko pohodi.

Prvi dio ove staze, od sela Oćevići do Košćela kondiciono je zahtjevniji. Međutim, dobro očišćenom i markiranom stazom, relativno brzo i lako stižemo do Košćela, mjesta sa slikovitim pogledom na Rijeku Crnojević i Skadarsko jezero, poznatom i kao vječni počinak slavnog slikara Dada Đurića.

Asfaltom i makadamom nastavljamo pješačenje dalje prema selima Ceklin, Strugare, pa sve do Dobrskog sela. Put kroz ova medonosna riječka sela je poprilično lagan, brzo se prelazi, a kako nemamo razloga za žurbu i budući da nas cijelo vrijeme prati toplo i sunčano vrijeme, na lokalitetu Lokve pravimo dužu pauzu za ručak.

 

Nakon 45.minutne pauze brzo stižemo i do živopisnog Dobrskog sela gdje prolazimo pored manastira Dobrska ćelija u kojoj je 1842. osnovana prva seoska škola u Crnoj Gori. Od Dobrskog sela do Belvedera treba savladati još jedan jači uspon i visinsku razliku koja bitno utiče na razliku u klimi između Dobrskog sela i Cetinja. Na vidikovcu Belveder moramo se utopliti, obući jakne jer se ovdje itekako osjeća oštrija klima i hladan vjetar.

Od Belvedera, kroz naselja Kruševo ždrijelo i Crna greda ulazimo u Cetinje gdje je ujedno i završetak današnje ture.

                                                                                                                                             Biljana Kojić

                                                                                                                                          

II Edukativna radionica

Osnove planinarenja i planinarska oprema – 22. 02. 2014. godine

             

               U prostorijama Izviđačkog odreda „Gojko Kruška“ koje članovi SPK „Soko“ koriste još od svog osnivanja, u subotu 22. 02. 2014. godine, održano je predavanje na temu „Osnove planinarenja i planinarska oprema“.

Tokom dvočasovne prezentacije koju je držao naš član i iskusni planinar Rajko Drecun, prisutni su imali priliku da se bolje upoznaju sa samim osnovama planinarenja, kao i da na licu mjesta vide kakva je sve oprema neophodna da bi se pojedinac bavio ovim vidom rekreacije.

Planinarenje ne podrazumijeva samo hodanje u prirodi, već je ono jedan kompleksan proces koji obuhvata gotovo sve čovjekove djelatnosti koje su direktno i indirektno povezane sa kretanjem i boravkom u prirodi. Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje „Zašto ljudi odlaze u planine?“, jer svaki pojedinac ima svoje motive, ciljeve i svoj način shvatanja planinarenja. Ali, planinarenje se prije svega temelji na zajedništvu i uzajamnom djelovanju, sa ciljem savladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih prepreka.

U zavisnosti od ambicija, planinarenje svakom pojedincu nudi širok spektar aktivnosti, od lakih rekreativnih tura, preko visokogorstva, pa sve do alpinizma. Međutim, za bilo koji tip planinarske aktivnosti potrebna je određena oprema, pa ona ide u rasponu od opreme za lake ljetnje ture, preko opreme za zimske ture, do opreme za oblast alpinizma. Na osnovu svega toga, članovi ove radionice su imali priliku da se upoznaju sa svom opremom, teorijski da prođu osnovne principe upotrebe iste, ali i da se upoznaju sa mogućim posledicama koje se mogu javiti zbog nepravilnog rukovanja sa određenim planinarskim „alatkama“.

Na osnovu interakcije između predavača i prisutnih, koja je bila i više nego kvalitetna, može se izvesti zaključak da je ova edukativna radionica, druga po redu, u potpunosti ispunila očekivanja. SPK „Soko“ zahvaljuje se svim gostima i članovima na prisustvu.

                                                                                                                       Dušan Kaluđerović

Subra (1679 mnm), Orjen – Noć Punog Mjeseca

Subra (1679 mnm), Orjen – Noć Punog Mjeseca 15. - 16. 02. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Subra

Vodič: Planinarski klub Subra                     

Broj članova Kluba na manifestaciji: 12

Smještaj: Planinarski dom “Vratlo”

Vremenski uslovi: Sunčano

                                                       

Zastava Sportskog planinarskog kluba “Soko” trećeg vikenda februara mjeseca viorila se na Orjenu. Ukoliko se osvrnemo na naše izvještaje koje uredno podnosimo nakon svake realizovane ture, možemo uvidjeti da smo na ovom mjestu bili i prije svega par mjeseci (oktobar 2013.). Međutim, čar ove planine i gostoprimstvo ljudi koji bitišu u ovom kraju prizvala nas je ponovo u podnožje orjenskog masiva.

Opet Orjen, i opet Subra. Ali ovog puta u jednom sasvim drugačijem svijetlu.

Manifestacija, jedanaesta po redu, pod nazivom “Noć Punog Mjeseca”, a u organizaciji Planinarskog kluba “Subra” iz Herceg Novog okupila je brojne planinare iz naše zemlje, ali i šire. Bila je to prilika da se sretnu stari prijatelji, sklope nova poznanstva i razmijene razna planinarska iskustva. Prilika koju tokom jednog sunčanog februarskog vikenda ne smijete propustiti.

Članovi našeg Kluba, njih 12, u subotu 15. 02. stigli su u planinarski dom “Vratlo”, gdje je ova manifestacija imala svoj početak. Toplinu doma, i gostoprimstvo domaćina bilo je nemoguće ne osjetiti, a pozitivna atmosfera među gostima tokom narednog dana prelila se na gotovo svaki obronak ovog masiva.

Kako je gitara neizostavan instrument na našim okupljanjima, tako smo i ovom prilikom kroz pjesmu nastojali upoznati naše nove prijatelje. Od domaćina iz PK “Subra”, preko planinara iz PK “Vjeverica” iz Kotora, PK “Vučji zub” iz Trebinja, PK “Oblun” iz Podgorica i “Malog alpinističkog kluba”, kao i planinara individualacaširila se pjesma do 23h kada su organozatori zahtijevali odlazak na odmor, jer je centralna manifestacija trebala početi u 3h nakon ponoći.

Tako je i bilo. Nedjelja, 15. 02. 2014. godine, 3h ujutro i 48 planinara ispred planinarskog doma čeka signal za pokret. Temperatura je svega par stepeni ispod nule, što kretanje u ranim jutarnjim satima čini znatno lakšim. Kako je ova zima bila dosta blaga, a snijeg rijetka pojava, zimsku opremu nijesmo trebali koristiti do samog grebena Subre. Pod svjetlošću čeonih lampi kolona se polako udaljavala od početne tačke, a mjesečina sa pojavom sniježnog pokrivača postajala sve izraženija. Subrini platoi, uvijek lijepi i zagonetni, čuvali su ove noći još veću misteriju, jer ih je pod tankim snijegom i ledom trebalo sa većom pažnom preći. Izlaskom iz bukove šume, kroz koju je kretanje bilo dosta zahtjevno zbog propadanja u snijegu, iz bezbjedonosnih razloga organizator je predložio korišćenje zimske opreme, jer je ta lokacija bila najpogodnija za postavljanje iste. Tek nakon toga počeo je uspon ka samom grebenu, a kroz narednih pola sata ukazao nam se i sami cilj. Subra, u tihoj zimskoj noći okovana ledom i snijegom, u sami cik zore, čeka svoje posjetioce.

Bio je to nevjerovatan prizor. Sa jedne strane gledate kolonu ljudi koja se kroz mjesečinu probija ka samom vrhu, a sa druge buđenje jednog novog dana. Prije samog izlaska sunca, a nakon 3h hoda cjelokupna grupa se našla na vrhu da uživa u tom prizoru za koji je teško naći prave riječi. Nakon pravljenja par zajedničkih fotografija, kolona se uputila ka mjestu polaska, uz dodatni oprez, jer je snijeg postajao sve mekši, pa je spust zahtijevao dodatni oprez.

Kroz narednih dva sata, a uz odličnu organizaciju domaćina svi smo se našli u onom toplom domu. Puni utisaka i neopisivih emocija.

Ipak, ne treba izostaviti i planinarsku turu koja je bila upriličena za sve one koji nijesu imali adekvatnu opremu za noćni uspon na Subru. Oko 4:30h preostala grupa iz doma uputila se na Kamenski Kabao, kako bi sa tog orjenskog vrha uživala u izlasku sunca. Tokom dana, koji je bio pravi proljećni, određeni broj planinara je popeo i vrh Veliko ćedilo (1466mnm), pa se može reći da je ovogodišnja manifestacija ispunila očekivanja svih njenih učesnika.

Planinari našeg Kluba imali su iza sebe i više nego uspješan vikend koji su krunisali novim, a nadamo se i dugotrajnim prijateljstvima, novim znanjima i uvijek neprocjenjivim boravkom na planini.


                                                                                                                                 Dušan Kaluđerović