Maglič (2142mnm), Kučke planine – 20. 07. 2014. godine

Maglič (2142mnm), Kučke planine – 20. 07. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 6:00h

Broj učesnika: 10

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 6:10h

Dolazak u katun Mokra: 8:15h

Početak ture: 8:30h

Dolazak na vrh: 11:30h

Dolazak u katun Širokar: 14:45h

Završetak ture: 17:15h

Ukupno trajanje ture: 8:45h

Kučke planine plijene svojom ljepotom sa koje god strane im prišli. Slobodno se može reći da je sinonim za ovaj masiv krš, i to onaj pravi surovi crnogorski krš po kojem je naša zemlja i poznata. Surovost, divljina i nepristupačnost se ogleda na svakom koraku ovih planina, ali ako im priđete sa puno pažnje, ona vas mogu ugostiti na najljepši mogući način.

Maglič (2142mnm), mnogi ubrajaju u masiv ovih planina, iako po svojoj konfiguraciji on ni malo ne odgovara njemu. Sa svojim blagim padinama prekrivenim travom, ovaj vrh u potpunosti odudara od masiva Kučkih planina, a nalazi se tačno između njega i masiva Komova.

Polazna tačka za uspon na ovaj vrh predstavlja katun Mokra (1451mnm), koji se nalazi na nekih 100km udaljenosti od Cetinja, ukoliko mu prilazite iz pravca Kuča, ili 115km ukoliko dolazite iz pravca Veruše. Iz pravca Kuča vodi krivudavi asfaltirani put, dok je iz pravca Veruše put nešto gori, jer jedan dio ceste vodi makadamom.

Nakon nekih 2h vožnje, 10 planinara iz našeg Kluba bilo je spremno u osvajanje još jednog vrha iz ovog masiva – Magliča, koji je vjerovatno ime dobio po magli koja sakriva i otkriva njegove obrise. Kada su se stekli svi uslovi, grupe je krenula prema katunu Bušat (1622mnm) i prevoju Kozelj (1887mnm), uživajući u ljepotama ovog kraja. Do samog prevoja Kozelj, na kojem se nalaze ostaci dva groba, pogled nije dominantan. Međutim, dolaskom na ovaj prevoj, koji predstavlja tačku pred završni uspon, otvara se jedan od najljepših pogleda na masiv Komova.

Pravo mjesto za jednu malo dužu pauzu i akumuliranje energije za završnicu ovog uspona. Iako je u planinarskom svijetu popularna i veoma korisna upotreba lagane hrane i suvog voća kao dobrog izvora energije, planinari našeg Kluba bez suhomesnatih proizvoda ne broje da su jeli. Ima tu i onih sa „zdravom“ ishranom, ali ovi drugi su brojniji.

Nakon ove malo duže pauze, započeli smo završni uspon dobro markiranom stazom, koja vodi na sami greben ove planine, odakle se polako počinje ukazivati i krajnji cilj – naših 2142m koja su bila planirana za taj dan.

Sa vrha se pruža prelijep pogled na Komove i crkvu Svetog Ilije koja se nalazi podno njih. U daljini se naziru obrisi Durmitora i Moračkuh planina, a sa druge strane dominiraju svojom beskrajnom ljepotom Prokletije. Ovo je zasigurno jedan od najljepših pogleda koji možete doživjeti na planinama naše zemlje.

Nakon odmora, fotografisanja i posebnog planinskog nadahnuća, krenuli smo dalje u pravcu katuna Širokar, koji se nalazi iznad Rikavačkog jezera. Još jednog dragulja u ovom kraju. Krećući se stazom koja vodi samim grebenom Magliča, kroz nekih sat vremena našli smo se u ovom katunu, gdje smo od starih pčelara naučili jednu korisnu lekciju o proizvodnji meda.  Degustacija nije izostala, pa se na samom kraju med našao da u potpunosti zasladi ovu planinarsku turu prepunu uživanja.

Od samog katuna Širokar, katun Mokra se nalazi na udaljenosti od 4km, za što smo izdvojili 1h laganog hoda, odakle smo svi zadovoljni krenuli na onih 100km vožnje ka svojim kućama.

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović