Bobotov kuk (2523mnm), Durmitor – 13. 07. 2014. godine

Bobotov kuk (2523mnm), Durmitor – 13. 07. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 4:30h

Broj učesnika: 11

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 4:45h

Dolazak u Dobri do: 7:00h

Početak ture: 8:00h

Dolazak na vrh: 11:00h

Završetak ture: 14:00h

Ukupno trajanje ture: 6:00h

Davne 1977. godine na usponu ka Bobotovom kuku srce je izdalo Danila Jaukovića. Bio je strastveni planinar, ljubitelj prirode, narodni heroj, a ostaće upamćen i po nesebičnom doprinosu u izgradnji puteva, mostova, tunela… Planinarski savez Crne Gore na prvu godišnjicu njegove smrti utvrdio je planinski Memorijal koji nosi njegovo ime kao znak zahvalnosti za sve što je uradio za prirodu, planinu…

Na 37. memorijalu Danilo Jauković jedanaest članova našeg kluba kreće prije svitanja da zajedno sa mnogim planinarima iz različitih krajeva Balkana oda počast ovom planinaru. To trinaestojulsko jutro obavijeno sivim zavjesama ne obećava povoljne vremenske uslove za uspon na vrh. Ipak, sunce ovog puta pobjeđuje i svojim zracima nas miluje. Čekajući 8h, kada je zakazan zvanični polazak ka vrhu, srijećemo drage nam prijatelje sa kojima kujemo planove za nove pohode.

Kako je ova manifestacija pored uspona na Bobotov kuk u programu imala i posjetu Velikom i Malom Škrčkom jezeru, naši članovi se dijele u dvije grupe, pa 8 njih odlazi ka pomenutom vrhu, dok preostala tri idu obići ovaj netaknuti biser Durmitora. Sat otkucava 8 ura, a nas lagani koraci vode ka najvišem vrhu Crne Gore. Neponovljiva ljepota durmitorskog masiva hrani naša čula. Ne znamo čemu više da se divimo, da li stranama isjeckanim na prutove, da li oštrim ili oblim vrhovima, da li planinskom cvijeću. Gorostasni, ponosni, veličanstveni, veliki, mali vrhovi formiraju jedinstven planinski ambijent. Jezero Zeleni vir ovog jutra biramo kao mjesto za duži odmor. Jedno je od mnogobrojnih jezera koje svojim zelenoplavim tonovima daju posebnu draž cjelokupnom pejzažu. Svojim oblicima, bistrom vodom, privlačnošću, tajnovitošću smiruju prostor kojim dominiraju stjenovite litice. Prije samog uspona još jednom ostajemo nijemi zbog pogleda na čarobna Škrčka jezera.

Nakon tročasovnog hodanja stižemo na vrh, a u naše knjige planinarskih poduhvata upisujemo osvajanje trofeja zvanog Bobotov kuk. Na vrhu nas dočekuju magla i oblaci zbog kojih ovog puta ostajemo uskraćeni za čudesan pogled na planinske lance i kanjone.

Ti isti oblaci koji su nas dočekali požuruju nas da krenemo. Kiša će. I zaista, već sa prvim koracima znamo da nismo pogriješili kad smo odlučili da napustimo vrh jer osjećamo da kapljice kvase naša lica. Hodajući sada opreznije dopuštamo zvuku kiše da nas isprati do katuna Šarban, gdje nas miris kuvanog pasulja mami da ga probamo.

Slasnim zalogajima čorbe krijepimo tijelo i vraćamo energiju potrošenu višečasovnim hodanjem. Kao i svaki pravi hedonista, doživljaj uživanja u hrani upotpunjujemo ovog puta kriglom piva.

Za povratak kući biramo put koji vodi preko Plužina i Žabljaka do Podgorice, upravo zbog raskošne, divlje ljepote ovog sjeverozapodnog dijela naše zemlje. Pivsko jezero, neobične smaragdnoplave boje i za koje bi se mogli zakleti da je djelo majke prirode, plijeni svojom ljepotom. Okolni planinski vijenci ljubomorno čuvaju ovaj kutak prirode, a svojim odsjajem u kristalno čistoj vodi daju joj mističan ton. Kada vam srca zaigraju, a oči zasjaje kao nama pred ovim neponovljivim čudom prirode nemoguće je da ne poželite da zavirite u ovaj kutak. Jedno je sigurno, uskoro ćemo se vratiti u ove krajeve i pažljivo istraživati ovu prirodnu riznicu.

Da je život pun iznenađenja i da svaki korak nosi neizvjesnost uvjera nas susret sa vukom u sutonu dana. Stidljivim pogledom pozdravlja nas i nastavlja svojim putem… A mi zatečeni i u nevjerici, pogledima pitamo jedni druge da li je sve ovo bila stvarnost!?

Tekst: Sanja Rudović