Kučki Kom (2487mnm) – subota, 02. 08. 2014. godine

Kučki Kom (2487mnm) – subota, 02. 08. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 4:30h

Broj učesnika: 4

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 4:40h

Dolazak u katun Štavna: 7:30h

Početak ture: 8:30h

Dolazak na vrh: 11:30h

Završetak ture: 17:15h

Ukupno trajanje ture: 8:45h

Tačno mjesec dana nakon uspona na Vasojevićki Kom i kovanja planova za povratak na ovu čarobnu planinu, članovi našeg Kluba su se našli na Kučkom Komu – surovijem, a možda čak i ljepšem dijelu ovog masiva. Ipak, neki bi rekli da o ukusima ne treba raspravljati, pa ćemo to ostaviti za neke druge prilike. Koji je ljepši odlučite sami, ali jedno je sigurno: Kučki krije onu istinsku divljinu koja će svakog ljubitelja kamena ostaviti bez daha. A kad jednom ovdje ostanete bez daha, uvijek ćete se vraćati da taj dah povratite. Jednostavno, to je planina!

Bila je to subota, 02. avgust 2014. godine. Za ljude od vjere, dan Svetog Ilije, za srećno zaposlene – još jedan neradni dan, dok je za one treće to bio jedan običan 214. dan u kalendarskoj godini. Za nas planinare, svaki sunčani vikend predstavlja poseban praznik, pa to „svetkovanje“ nije izostalo ni ovog puta.

Komovi, jedan od najljepših planinskih kutaka u našoj zemlji udaljen je od Cetinja nekih 3h lagane vožnje. Shodno toj činjenici, uranak nije izostao, pa smo već nešto poslije 7h bili na startoj poziciji. Teško je povjerovati da smo iz Suncem okupane centralne Crne Gore došli u gustom maglom obavijen katun Štavna. Na tom mjestu i u takvim okolnostima, izgledalo je kao da je vrijeme stalo. Izostao je cvrkut ptica i šapat vjetra, i sve je odisalo nekom čudnom tišinom. Trudili smo se da ne remetimo taj mir, pa je završno pakovanje obavljeno polako, u nadi da će se zraci Sunca ipak probiti kroz tu tminu. Međutim, to se nije desilo, pa je bilo vrijeme krenuti ka samom cilju.

Staza od katuna Štavna do Međukomlja vodila nas je blatnjavim i iznad svega klizavim putem, što je bila odlična prilika za pravljenje raznih akrobacija i uvježbavanje naših gimnastičkih vještina. U takvim situacijama se hvatate i za poslednju slamku trave samo da glavom ne završite u blato. Iako zvuči po malo čudno, ima to svoju čar. Vjerujte mi.

U lijepom društvu vrijeme leti, pa se i najveće prepreke lako savladaju.

Vrijeme je odmicalo, a naši koraci su otkrivali nove kilometre pješačkih staza po masivu Komova. Naša malena grupa se obogatila za još dva člana, kad su iz one guste magle, kao iz vode izronile dvije siluete. Dvoje mladih Bugara, željnih avanture i novih izazova. Prije samog ulaska u amfiteatar između Vasojevićkog, Srednjeg i Kučkog Koma srijećemo i grupu planinara iz Srbije, članova Planinarskog kluba „Javorak“ iz Paraćina, a kao i što znate, priliku za sklapanje novih poznanstava nikad ne treba propuštiti.

Sami amfiteatar je priča za sebe. To je mjesto koje vas svojom ljepotom opčini samim ulaskom u njega i mjesto na kojem se litice okolnih vrhova zaranjaju u tlo, gotovo pod pravim uglom. Prolazak ovim dijelom staze vas nikako ne može ostaviti ravnodušnim, a mi smo očarani prostorom kojem je magla davala dodatnu mistiku odlučili napraviti našu prvu pauzu.

Tek izlaskom iz amfiteatra počinje se ukazivati pravo lice Kučkog Koma, koji na prvi pogled izgleda neosvojiv. Te surove stijene posmatraču ulivaju posebnu dozu nekog pozitivnog straha, koji u njemu budi želju za osvajanje nepoznatog.

Svakim narednim korakom smo bili bliže vrhu, ali je i svaki naredni korak bio sve oprezniji jer je uspon iz minuta u minut postajao sve više eksponiran. Iako bi na određenim dionicama od velike pomoći bile fiksirane sajle, taj vid obezbjeđenja staze na ovoj planini nećete pronaći. Stoga, tempo hoda je bio relativno usporen, a kroz tanak sloj magle počeo se ukazivati i sami vrh.

Poslednjih par stotina metara, možda i onih najinteresantnijih zahtijevali su hodanje po samom grebenu, nakon čega je naša malena grupa, poslije 3h hoda napokon kročila nogom na čarobnih 2487mnm.

Kroz maglu su se nazirale litice Srednjeg i Vasojevićkog Koma, pa je cjelokupan ambijent poprimio dodatnu dozu mistike. Na momenat je izgledalo kao da su one stare legende nanovo oživjele i vile sa Komova počele igrati svoje kolo. Slike koje su se smjenjivale pred našim očima podsjećale su na priče u koje je teško povjerovati, pa smo očarani takvim prizorom pauzu produžili i više nego što smo mislili.

Uslijedio je spust onom istom atraktivnom stazom, tokom kojeg smo sreli veliki broj planinara što iz Crne Gore, što i iz inostranstva. Među njima su se našli i naši prijatelji iz Planinarskog kluba „Komovi“ iz Podgorice, na čiju smo preporuku odlučili da promijenimo maršutu i krenemo preko katuna Carine, kroz živopisnu bukovu šumu do naše početne tačke.

Komovi su planina koja svojom ljepotom plijeni, nezavisno od doba dana, vremenskih uslova i  godišnjeg doba. Tako su naša srca još jednom osvojena u ovom masivu tog 02. avgusta 2014. godine, a cjelokupna avantura se završila u katunu Vulića gdje smo bili gosti gospodina Dragana Babovića, koji nas je svojim gostopimstvom toliko osvojio da ćemo se  na ovo mjesto vratiti što je prije moguće.

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović