Vojnik (1998mnm) - nedjelja 03. 05. 2015. godine

Vojnik (1998mnm) - nedjelja 03. 05. 2015. godine

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica 06:30h,
Broj Ucesnika: 13
Vremenski ulovi: umjereno oblačno
Vrijeme polaska:  06:47h
Početak ture: 08:55h
Dolazak na vrh: 12:30h
Završetak ture: 14:40h
Ukupno trajanje: 05:40h

Probudila sam se rano uz prve zrake sunca. Ustala sam, obukla se i krenula sa mojim drugarima na planinu Vojnik, u blizini Nikšića. Do tamo smo putovali skoro dva sata. Željno sam isčekivala da izađem iz auta i krenem na moj prvi planinarski uspon.

Nakon jednočasnovne šetnje ja sam morala malo da odmorim. Dok sam odmarala naišla je grupa planinara a sa njima je bilo štene malinoa. Prišla sam mu da ga pomazim. Nastavili smo dalje da hodamo. Tokom uspona pričali smo o planinama, slikali se i prepričavali doživljaje. Smijali smo se, a najviše meni i mojim idejama i mislima. Bilo je mnogo smiješnih situacija. Dok smo se penjali ka vrhu pravili smo pauze više puta. Morala sam da se popnem na dva brda da bih došla na vrh. Kada sam se popela na vrh svi su mi čestitali i dobila sam puno pohvala. Čak je jedan momak htio da se slika sa mnom (to je Ivan Lončar). 

Bilo je mnogo djece ali je samo nas nekoliko došlo na vrh. Priznajem da sam bila ponosna na sebe jer sam uspjela da osvojim vrh visok 1998mnv. Da bih dostigla 2000mnv moja drugarica iz planinarskog kluba popela se na kameni stub i podigla me.

Napravili smo grupnu fotografiju ali tu nije bio meni jako dragi predsjednik Dule. Sa mojim sokolicama uživala sam u divnom pogledu koji se pruža sa vrha. Većina okolnih vrhova bila je prekrivena snijegom. 

Nakon duže pauze krenuli smo na ručak, a za ručak je bio pasulj. Kada smo se spuštali naišli smo na dio puta koji je bio prekriven snijegom i koji smo Sanja i ja klizajući spuštile. To mi je bio najuzbudljiviji dio ove planinarske avanture. I drugi planinari su se posle nas spuštali snijegom ali jedan čiko nije bio dobre sreće jer je udario u drvo.

Brzo smo stigli do livade gdje nas je čekao ručak. Međutim, više nije bilo pasulja pa smo jeli sendviče koje smo ponijeli sa sobom. Za vrijeme ručka došli su harmonikaši koji su nam svirali i pjevali pjesme po želji. Nakon kratke zabave uputili smo se ka mjestu okupljanja. Tu smo se rastali sa drugaricama (sokolicama) iz Kotora i mi smo krenuli ka našem Cetinju. Usput smo odlučili da se osvježimo sladoledom. Ovog puta probali smo novi ukus – jaffa sladoled. Tokom vožnje prepričavali smo utiske da današnje ture, gledali slike koje smo napravili i planirali gdje ćemo sledeći vikend.

Ovo je bila moje prva i uzbudljiva avantura na planini a biće ih još mnogo.

Tekst: Ksenija Radović

Foto: Biljana Kojić