PETI ROĐENDAN KLUBA – 01. 10. 2018. GODINE

PETI ROĐENDAN KLUBA – 01. 10. 2018. GODINE

Tibetanska poslovica kaže: „Gdje god imaš prijatelje, to je tvoja zemlja, i gdje god dobijaš ljubav, to je tvoj dom“. A, ako znamo da nigdje nije toplije kao u domu, i nigdje spokojnije kao u svojoj zemlji, onda je jasno da je naš dom i naša zemlja svo ovo vrijeme, jednostavno, bila planina. U njoj smo pronašli iskrenog i plemenitog prijatelja. Planina je prijatelj sa kojim se osjećamo spokojno. Ona je prijatelj koji spašava, koji strah pretvara u hrabrost, a slabost u vrlinu, koji ima direktnu vezu sa zvijezdama i posjeduje tajnu sreće koju nam sa svakim susretom nesebično otkriva.

Planina je i naš dom, jer nam je pružila toliko ljubavi i topline da se na njoj uvijek osjećamo razniježeno, bezazleno i meko. Planina je naše ognjište oko kojeg se redovno okupljamo, iz vikenda u vikend, iz godine u godinu... i tako već pet godina, klupski i organizovano, gradimo neraskidivo prijateljstvo sa planinom, dobijamo i uzvraćamo joj ljubav.

Od ideje koja je prije pet godina najednom zabljesnula i dala nam onaj potreban početni impuls, preko prijeko potrebne vizije i plana, koji su nas, najprije umom vodili tamo negdje, daleko, visoko... do ostvarenja i prepuštanja slijedu akcija koje danas čine razgranatu šemu i složen splet konaca kojima smo čvrsto vezani, za Klub, za planinu, za prirodu...

Stoga, nije ovo samo obična retrospektiva. Nije ni osvrt na do sada pređen put, iskazan u dužinskim metrima, niti prikupljanje i prezentacija sprovedenih i organizovanih akcija kroz analizu numeričkih podataka. Ovo je priča o radosti i čežnji. Priča kojom ću vam približiti svježinu planinskog zraka, mekoću samoniklog bilja, huk hladnog vjetra, tišinu stoljećnih stabala... ali i energiju neumornih planinara, njihovu kreativnost i pregalaštvo.

Zato će mi biti potrebne osnovne računske radnje. Ako bih krenula od sabiranja, najprije bih sabrale, ne vrhove, već utiske. Na našim akcijama sabiraju se utisci sa svakog uspona, jer nijedan drugome ne sliči. Sabiraju se i sjećanja, jer je svako od nas u svojoj riznici uspomena sačinio osoben zapis onog što je doživio, osjetio, dotakao, postigao... Na našim turama oduzima se, ali dah, pri pogledu na nedogledano, nedočuveno... Oduzmu se katkad i noge, kad se sa visokog brijega zakoroči niz strminu koja se, kao kakav težak stub, naglo u dolinu ruši. Nadalje, na našim turama međusobno se dijele stečena znanja i vještine, pokoja anegdota, osmjesi, ali i posljednja kockica čokolade, gutljaj vode... Dijeli se napor, teret, bol, dok se množe emocije, iskustva, želje, inspirativne akcije... I zato, kad se sve sabere i oduzme, pomnoži i podijeli, rezultat ne može da izostane. On se ne mjeri džakovima talira od kojih će svako imati određeni udio. Mjeri se količinom sreće, a sreća je kad zatekneš sebe ispunjenog i čistog srca. Sreća je kad voliš ono što radiš i kada dobijaš nazad ljubav.

Zato se petogodišnji rad Kluba, odlasci na planinu, ekološke akcije, kanjoning avanture, ne određuju prema broju, mjeri i težini, već prema količini dubokih emocija i intenzitetu promjene kroz koju je svako od nas prošao. Jer, baš kao što i sama priroda svakodnevno prolazi kroz metamorfozu godišnjih doba, tako se i mi sa svakim načinjenim korakom mijenjamo, oblikujemo, izgrađujemo. A, načinili smo mnogo, mnogo koraka. Koračali smo i preko zlatnih polja i miomirisnih livada, duž izlokanog i blatnjavog makadama, nestabilnog sipara, neutabanog snijega, kristalnog glečera... I kad pogledam unazad i osvrnem se na pređen put, kao da gledam kroz kaleidoskop (grč:kaleo-lijep, eidos-slika, skopeo-gledam). Vidim žive, jasne i lijepe slike predjela i pejzaža, koje se rotiraju u glavi stvarajući jedinstvene vizuelne doživljaje.

E, a kada bismo te slike, poput kakvog špila rasuli po geografskoj karti naše zemlje, uočili bismo da nije bilo kutka, niti predjela, a da na njemu nismo načini po koju sliku, što fotografsku, što sliku sjećanja. Mnogim crnogorskim planinama i vrhovima redovno smo se vraćali. Ne da nam nije bio dovoljno snažan taj prvi susret, nego smo željeli produžiti taj momenat zadovoljstva, pa smo se vraćali po još nadražaja i senzacija. Shvatili smo da kad svijetlost pravi čudesa, isti predio neprekidno se mijenja. I tako planina, bilo da joj u susret idemo prvi put, ili da smo sa njom davni znanci uvijek izvede neki mađioničarski trik, i uvijek bude nekako poznata, a nova, otvorena, a samozatajna, nekako ista, a drugačija. Dok se ona stalno mijenja, i dok mijenja nas, isti ostaje samo onaj osjećaj ludačke zanesenosti i djetinjeg ushićenja i radoznalosti koji u nama svaki put probudi.

A kada smo htjeli preći granice, ne horizonta, već vlastite sposobnoti, koja je negdje odmah, iznad ili ispod ivice horizonta, uzeli bismo pasoš i prešli bismo administrativne granice kako bi došli do veličanstvenih Alpa i gorostasnog Kavkaza. Sa njihovih vrhunaca, doline se tek naslućuju, a nebo i zvijezde se čine tako blizu. Zaodjenuti plaštom vječitog leda iz kojeg vire duboki bezdani, možda nas takvi vrhovi najbolje oblikuju, ukazujući nam na one djeliće naše ličnosti koji su davno uspavani ili za koje nismo ni znali da su elementi naše jedinstvenosti.

Družili smo se i sa bogovima iz slovenske i grčke mitologije. Uvjerili smo se da su opravdano odabrali vrhove planina za svoj prijesto, jer samo sa vrha planine „puca“ bogovski pogled. Samo se na planini možeš osjetiti tako bogovski dobro i moćno, i samo na planini možeš tako bogovski uživati!

Ipak, uživamo i danas kada posmatramo naš razvojni put, jer kao da gledamo život biljke od njene klice do razgranate krošnje prepune slatkih plodova. Uloženo je dosta vremena, truda, brige, pažnje da od posijane ideje nastane kvalitetan i organizovan Klub koji kao plodove svoga rada nudi raznovrsne planinske ture, u zemlji i inostranstvu, nezaboravne kanjoning avanture, druženja uz logorsku vatru i mjesečev sjaj, zabavu na bukovima planinskih rijeka i talasima plavog Jadrana. Kada jednom zagrizete i okusite sladak plod našeg rada, ne možete, a da ne primjetite da je nastao i rastao uz kontinuiranu revnost onih koji su prije tačno pet godina bili spremni da zakorače u nepoznato, da preuzmu odgovonost i čvrsto stegnu pertle, nabace ruksak i otisnu se u ovu pustolovinu. Zbog toga nama ovaj rezultat, kao plod našeg rada, ima mnogo slađi ukus. Iz njega izbija snaga i vitalnost koja opstaje uprkos svim iskušenjima.

Ali, sve je lijepo ako gledate očima koje vide ljepotu. Sve je igra ako oslobodite dijete u sebi, i svaki dan je rođendan ako se umijete veseliti. I baš kao s početka priče, pojam ljepote, osjećaj slobode i iskru veselosti pružila nam je planina, baš kao što ih iskreno dobijamo od dobrog prijatelja i u toplom domu.

Tekst: Biljana Kojić