Rumija (1594mnm) - 15. 11. 2014. godine

Rumija (1594mnm) - 15. 11. 2014. godine

Organizacija: Pk "Soko" Cetinje i Pk "Rumija" Bar

Vodič: Darko Pepđonović

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 7:00h

Broj učesnika: 18

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 7:00h

Početak ture: 8:30h

Dolazak na vrh: 11:30h

Završetak ture: 16:10h

Ukupno trajanje ture: 7:40h

Stajati na vrhu planinske ljepotice Rumije, sa pogledom koji završava duboko ispod vas na razigranoj morskoj površini, sa jedne, i na nisku nebeskih vrhova prokletijskih planina, na drugoj strani, čini da se nađete na raskršću dva svijeta – morskog i planinskog. Kroz njenu raskrsnicu ukrštaju se ovi svijetovi, krojeći i oblikujući njene ivice. Oni kidaju njene rubove, spajaju pokidane šavove, ostavljajući tako osjetni trag u izgledu i trajanju Rumije.

Između nje i planinskog svijeta koji je okružuje, utkana je neizmjerna provalija ljepote – safirno plava, vilinska suza Skadarskog jezera.

Stješnjeno između sjeveroistočnih padina Rumije i zapadnih obronaka prokletijskog masiva, jezero ima moć talismana koji svojim oblikom, karakterom i magijskim zapisom umnožava ljepotu, izoštrava smisao za lijepo. Kada ga ugledate postajete zamađijani, a onda se tih čini više nikada nećete osloboditi.

A Rumija? Ona je već prava zavodnica. Vrhunska, apsolutno neodoljiva ljepotica koja nas mami u svoje odaje. Ona caruje u najvišim sobama pod kapom nebeskom, zaključana iza takvih brava, koje samo istinski zaljubljenici u planine mogu da otvore. Ključari tih brava su emocije. Čiste, zanosne, čile emocije kao impulsi koji nas navode da joj se približimo, da postanemo lakši od vazduha, uzdignemo se u visine, otključamo katance kojima je prikovana i oslobodimo svu njenu neuhvatljivu, raskošnu ljepotu.

Poput sniježne kraljice koja živi u svom hladnom kraljevstvu, i ona iščekuje da se neko hrabro uspentra u njene dvore. Put do njenog kraljevstva može biti naporan, dug, ometen hladnim vjetrom, ali na taj put kreću samo oni kojima Rumijin šarm, zagonetni karakter i utisak otmene dame djeluje primamljivo. A ona je osuđena da čeka, i osuđena je na usamljenost jer je odavno dostigla vrhunac u svom usponu. Zato ona širom otvara vrata svog dvora onima koji streme visinama, koji žele dostići tačku odakle se pruža vidik na sve što nas okružuje, onima koji su uporni, strpljivi, istrajni, jer su samo kao takvi vrijedni njenog gostoprimstva.

Upravo zbog toga ona rado prihvata nas planinare, kao što je kroz vjekove prihvatala kraljeve, ratnike i sve one koji su dostigli duhovnu uzvišenost.

Ona je postala topli dom i čuvar tradicije, jer je decenijama prikupljala i vješto čuvala od zaborava priče jednog davnog doba. Danas ih rado oživljava i prepričava svojim posjetiocima, koji hodajući po odajama Rumije i sami ostavljaju stope svog trajanja.

Sve to Rumija pamti i s toga, dok na njoj boravite, moguće da vam prošlost zakuca na vrata. Možda poneka emocija koja je završena negdje u prošlosti, stara ljubavna priča, poput one o Vladimiru i Kosari kao otjelovljenom idealu ljubavi. Ova ljubav traje vjekovima i mi sada samo možemo da nastavimo nešto što je mnogo davno započeto. Možemo dalje da nastavimo priču, jer smo vidjeli ljepote koje su nas očarale, i čuli o ljudima i događajima koji su nas nadahnuli. Sada i sami znamo da se desilo nešto veliko, vrijedno života i ritma srca.

Rumija nas je, bar na taj jedan dan, učinila gospodarima svih stvari koje se najprije u mašti rađaju. Pa, ukoliko vam se prohtje da odjednom pogledate u široko polje visokih planinskih vrhova, ili ako nakon toga zaželite da vidite horizont mora i pjeskovite obale, ukoliko ste željni besjeda o viteškim podvizima, šapata o snažnim i stradalačkim ljubavima koje traju do smrti, i nakon toga, vi zavirite u dom ove planinske kraljice koja će vas sprovesti kroz hodnike vremena, prostrjeti pred vama tepih protkan najljepšim bojama i velikodušno ponuditi svoje darove, u kojima je upakovana sva njena prirodna ljepota i iskustvo minulih vremena.

Tekst: Biljana Kojić

Fotografije: Dušan Kaluđerović