P U E Z G E I S L E R / O D L E 07. - 08. 08. 2017. G O D I N E
Organizacija: SPK „Soko“,
Broj učesnika: 4,
Minimalna visina: Malga Zannes n/v 1685m,
Maksimalna visina: Forchella della Roa n/v 2617m,
Dužina staze: 28 km,
Visinska razlika pri
usponu: 1600m,
Visinska razlika pri
spustu: 1450m,
Vremenske prilike: umjereno do pretežno oblačno,
Vrijeme (sa
pauzama): Zanser Alm/Malga
Glatch (’45); Malga Glatch-Forchela Furcia (2,00h), Furcela Furcia-Forchella
della Roa (1,00h); Forchella della Roa-Monte Seceda (2,00h), Monte Seceda-Zannser
Alm (2,00h),
Korisne info: cijena parkinga Zannser Alm 5.00€.
U sklopu masiva Dolomiti di Gardena e di Fassa,
nalazi se park prirode pod zaštitom UNESCO-a, Puez Geisler/Odle. Obuhvata prostor
atraktivnih alpskih dolina Val Gardene/Grödnertal, Val di
Funes/Villnößtal, Valle Isarco/Eisacktal
i Alta Badia.
Planinski lanac ovog parka čine tri zasebne skupine
planina, koje se međusobno razlikuju po obliku, smjeru pružanja i položaju.
Grupa Odle/Geisler(njem.) ističe se planinama Odle di Funes. Njih karakteriše
vijenac zbijenih i izoštrenih šiljaka, koji se okomito izdižu, formirajući
prirodni bedem između dolina Val di Funes i gornje Val Gardene. Najviši vrhovi
ovog masiva i cjelokupnog parka su Sass Rigais n/v 3025m i Cima Furchetta n/v
3025m. Južni dio ovog bedema čine Gruppo di Odle Fermede sa najvišim vrhom
Grande Fermeda n/v 2873m i Monte Seceda n/v 2519m.
Skupina Puez pruža se u smjeru sjeverozapada, pri
čemu je sjeverni dio ovog masiva nastavak Odle skupine, ali se od njega bitno
razlikuje po visini i obliku. U ovom dijelu dominira vrh Piz Dulede n/v 2909m.
U smjeru zapad – istok postiru se vrhovi zapadnog i istočnog Puezspitze n/v
2918m i n/v 2913m. Južni dio masiva je visoki plato sa velikim brojem vrhova od
kojih je najpoznatiji Col de Puez sa n/v 2725m.
Treću grupu tvori planinska skupina Plose-Putia
koja se nalazi na krajnjem sjeveru, vidno izolovana, te upravo zbog svog
položaja pruža odličan pogled na cjelokupan prostor ovog parka. Sastavljena je
od planina Odle di Eores, koja se pruža od doline Val di Funes, do doline Valle
di Eores, a poznata je po stazi Alta via Günther Messner, te planina Sass de
Putia/Peitlerkofel n/v 2875m i podgrupe Plose.
Puez-Odle je jedan od najslikovitijih planinskih
masiva u Dolomitima. Pored intenzivne vizuelne aktivnosti, pruža i širok
spektar mogućnosti za realizovanje planinarskih tura različitih vrsta, od
slobodnog penjanja, penjanja stazama via ferrata, a na ovom prostoru nalazi se
na desetine staza za jednodnevno i višednevno pješačenje i oko 33 cirkularne
staze.
Napuštajući Chuisu, upućujemo se ka još jednom
planinskom prevoju Passo delle Erbe/Würzjoch i našim
domaćinima, porodici Messner u planinskoj vikendici Halslhüette,
podno planine Sass Putia.
Prije uključenja na zavojiti planinski put, dočekalo
nas je maleno selo San Pietro i dolina Val di Funes. Senzacije nas i dalje
preplavljuju. Taman kad pomislite da ste napunili emotivne rezervoare, u svakom
kutku, pri svakom pogledu, iznova izviruju nove slike...
I baš tamo gdje se nebo protezalo u pravcu nejasnog
horizonta, kumulativni vrhunci Odlea, usmjereni i napeti poput oštrica,
poentiraju nas. Ove okamenjene, potentne strijele, predmet su divljenja i
neizostavan motiv svih predstava o Dolomitima. Razapeta strijela pokazuje samo
jedan obavezan smjer kretanja. Držimo se tog pravca koji nam otvara pogled na nezaboravan
vidik. I dok se nebo pretapa u plavetnilo bez ijednog oblaka, vrhunci Odlea
uzdižu se iz njedara ustalasanih padina. Pratimo blaga talasanja njihovih
linija i čini nam se da vrhovi slobodno i nesputano lebde ka visinama, nagore...
Iako oku jedva dohvatljivi, naše srce su odavno zatočili. Ove „igle“, (Odle na
ladinskom upravo nose to značenje), kada se jednom zariju, ostaju u srcu
zauvijek!
Kada je Sunce s neba odlutalo i izdužene sjenke
oštrih rubova ispunile prostor, stižemo u Ranuihof, samostojeću farmu smještenu
na pašnjacima i livadama Ranuia. Mala barokna crkva San Giovanni, okružena
blagim obroncima, svojom ljepotom upotpunjuje prostor. Sagrađena je 1744.
godine i svojom malenom formom daje milost cijelom pejzažu. Jedino njen toranj,
kupolastog oblika prkosi veličanstvenim Odle vrhovima, kao da ih izaziva,
uvjeren u nadmoć svoje ljepote.
Iako uzvišenost i goletnost najviših vrhova Sass
Rigaisa i Furchetta prosto prizivaju da im otrčite u zagrljaj, najbolji način
da, skoro do najsitnijih detalja, upoznate Odle di Funes, jeste da iscrtate
kružnicu oko ovog planinskog bedema.
Na početnu tačku kružne ture, parking Zannser Alm
n/v 1685m dolazimo sledećeg jutra, nešto prije 10:00h. Zannser Alm nalazi se na
kraju doline Val di Funes i predstavlja ishodište za brojne planinske ture.
Staze i puteljci, međusobno ispreplijetani vode na sve strane. Mi smo stupili
na široku makadamsku stazu oznake br. 36
koja vodi kroz gustu borovu šumu u pravcu Malga Glatsch n/v 1902m.
Vrhovi Odlea kriju se iza borove šume, gubeći se u njihovom zelenilu i samo
povremeno naslućujemo njihove konture. Do doma Glatch stižemo za nekih 45
minuta laganog hoda. Pogledom tražimo najviše vrhove masiva, ali oni su već
bili potpuno sakriveni iza teške horizontalne trake od oblaka, čvrsto stegnute,
očigledno bez namjere da skorije popusti i razotkrije ih...
Niska oblačnost koja se tog jutra nadvila nad
dolinom tjera nas da ubrzamo korak budući da nas očekuje duga i naporna tura.
Od doma Glatsch put se račva, a mi skrećemo
ulijevo i nastavljamo dalje uskom šumskom stazom koja nas spaja sa putem Adolf
Munkel Weg, jedne od najpoznatijih hiking staza u Dolomitima, usječene ispod
impresivnih sjevernih litica Odlea. Od uključenja na stazu pratimo smjer za
planinski dom Tschantschenon, do kojeg vodi putokaz sa oznakom rute br. 6. U
blizini se nalazi most preko kojeg kružno nastavlja staza Adolf Munkel.
Međutim, mi tumaramo dalje, penjući se stepenastom
kolskom stazom do prevoja Furcela de Furcia n/v 2293m. Travnati prevoj je
odlično mjesto za odmor i još bolji vidikovac za osmatranje okoline. U radijusu
od nekoliko stotina metara pogled se širi na prostranu dolinu Val di Funes, na
jednoj i Val Badiu, na drugoj strani.
Vrhovi Odlea i dalje se kupaju u pepeljastoj, maglenoj
kupki, a planina sve više podliježe atmosferskim efektima. Na nebu se uočava
rusvaj tmurnih oblaka koji vulkanski čekaju da buknu i preliju predio kišnim
kapima. Poprilično je napeto iznad procjepa Forchella della Roa, uskog tjesnaca
koji razdvaja planine Odle di Funes od Puez skupine. Koncentracija modroplavih
nijansi ispunjava prostor, šireći dojam da je atmosfera zasićena mirisom kiše. Planina
sve više poprima atmosferski dah i izgleda nam kao oštrica noža koja se zasjekla
u turobnu maglenu masu. Pitam se gdje je sad boginja Fortuna da nam udijeli
malo sreće sa vremnom!
Vjerujući da će nas sreća ipak pronaći,
nastavljamo dalje. Upravo je Forchella della Roa n/v 2619m naša sledeća tačka
na ovoj planinskoj kružnici. Da bismo je dosegli, uključujemo se na stazu
poznatu kao Alta via della Dolomiti no 2, prateći oznaku br.3. Staza najprije
sječe travnatu padinu prevoja Furcia, a potom nas spaja sa strmim siparom.
Teren je izuzetno krušljiv, a penjanje dodatno ometa snažan vjetar, koji
pomahnitalo struji. Međutim, cik-cak stazom savladavamo sipar i izlazimo na
plato koji razdvaja Puez i Odle. Stojimo na najkraćem rastojanju između dva
planinska diva, dok oni gledaju jedan drugome u oči, odmjeravajući snage.
Furiozni naleti vjetra onemogućavaju nam duže zadržavanje na platou, dok nas
kiša, zaobilazi. Odavde, put se rastače. Lijevo vodi uzana stazica do Forchelle
Nives i vrha Piz Dulede, ali nas je, prema planu, slijedovao laganiji spust u
Val Gardenu.
Sa druge, zapadne strane Odlea dočekuju nas bolje
vremenske prilike. Visoki vrhovi, kao prirodne barijere, zadržali su oblake
iznad Val di Funes doline, pa se Val Garednom krećemo znatno rasterećeniji.
Konačno dobijamo priliku da sagledamo okomite litice Odlea u svojoj punoj
veličini i oštrini. Krećemo se laganom, utabanom stazom br.2 i 2B preko
zatalasanih pašnjaka Gardene, posutim runolistom. Prelazimo preko suvog korita
potoka, slijedeći put koji krivuda i šara vodeći nas uz brdo, naviše.
Sa suprotne strane, u prvi plan izbija gorostasni
Col de la Pieres n/v 2747m, čije se strane uzdižu visoko iznad doline, a krasi
ga impresivna terasa, sa odličnom panoramom na susjedne skupine vrhova,
džinovski dvorac Sella grupe i veliku stijenu Sassolungo/ Langkofel.
Ubrzo, susrijećemo se sa neobičnom prirodnom skulpturom
Pieralongia n/v 2290m. Rogate stijene dominiraju dolinom i kao trofej iz lova, ponosno
ukrašavaju predio. U blizini se nalazi planinarski dom, i poprilično je živo i
veselo u njegovoj okolini. Dječica razdragano skakuću, njihovi glasići
odzvanjaju dolinom, mješajući se sa ritmičnom kadencom alpskih zvona koja
dopiru sa okolnih pašnjaka. Svuda naokolo rasuta su stada, pa ne čudi što svako
malo na stazi nailazimo na prepreke u vidu drvenih taraba interesantne izrade,
tako da neke preskačemo, neke rotiramo, ili jednostavno otvaramo...
Uska staza kojom smo pješačili završila se dovevši
nas do vrha Monte Seceda n/v 2519m. Seceda je pitoma, travnata padina, po kojoj
su razbacane malene planinske kuće, tkz. Malge.
Zbog povoljne konfiguracije terena na ovoj planini se nalazi jedno od
poznatijih ski centara u Val Gardeni. Seceda je poznata i kao fantastičan
vidikovac, sa kojeg se prostire panoramski pogled na vrhove Male i Velike
Fermede. Ovaj kadar jedan je od najčešćih motiva sa razglednica, planinskih
brošura i knjiga.
Ni mi ne propuštamo priliku da zabilježimo ovaj
spektakularni momenat. Koračajući duž samog ruba Secede, posmatramo kako se
magleni talasi valjaju i razbijaju o stijene, rasprskavajući se u vodenu paru. Ali,
šum koji odjekuje, ne dopire od udara maglenih vala, već od osjetno snažnog
lupanja srca. Nošeni maglovitim krilima, oštri špicevi Fermede prelamaju se i
lome kao srčani impulsi koji struje tijelom. Prateći ritam i radost srca, shvatih
da nam isto udaraju, kao da će se moje preliti u srce planine.
Monte Seceda je najjužnija tačka kružne ture. Sa
vrha se spuštamo do uključenja na stazu
br. 6 odnosno, usjek Forchella dela Pana n/v 2490m, kroz čiji kuloar nas staza
spušta nazad u Val di Funes.
Forchella della Pana je procjep, dubok, uzan, kao
da odjednom padate u san ili propadate u začiju rupu. Spuštanje njime
olakšavaju postavljene sajle i klinovi, kao i potporno stepenište načinjeno od
stabala, tako da ga erozija ne moze potkopati. Oprezno se spuštamo rastresitim
procjepom, dok se poput sijenki nad nama nadvijaju okomite litice Fermede.
Vidljiva, promjenljiva šara njenog sjevernog lica, odaje utisak intenzivne i
bujne geneze ove planine. Brazde i bore, snažno utisnute u kamenu, stvaraju
višebojne slojeve stijena, od tamno crvene do modro zelene nijanse, tako da
svojom živahnošću ublažavaju strog i oštar karakter hrida.
Drugi dio staze je manje strm i opasan, i lagano
nas uvodi u šumsku stazu, po kojoj slijedimo priključak za dio puta Adolf
Munkel, od kojeg pratimo smjer ka Malga Glatsch, odnosno Malga Zannesu.
Na parking stižemo oko 18:00h, čime zatvaramo krug,
prešavši put prepun okuka i zavoja, uspona i spusta, uzdaha i izdaha... Na toj
putanji, naročito su nam bila privlačna suprotna raspoloženja prirode - smirenosti
i razbarušenosti neba, mliječno bijelih i zagasito sivih oblaka, te blagih i
surovih predjela koja su se mijenjala pred našim očima, dajući poseban karakter
ovoj turi.
Od parkinga nastavljamo u pravcu sela Santa
Maddalena, nadajući se da ćemo dan na izmaku ispratiti uz jedan od najljepših
alpskih pejzaža, koji oslikava svu ljepotu kontrasta dolomitskog krajolika.
Zelena brdašca, ukroćeni vrhunci Odlea, plahovite šume i starinski zvonik
pastoralne crkve Svete Madalene, nisu tema neke impresionističke slike, već uobičajan alpski prizor, tako jednostavan, a
tako snažan da u vama može podstaknuti samo najfinije osjećaje.
Tekst: Biljana Kojić
Fotografije: Dijana Borozan i Dušan Kaluđerović
No comments:
Post a Comment