Memorijal Dušan Bulatović Džambas, Bjelasica – 21. 06. 2014. godine

Memorijal Dušan Bulatović Džambas, Bjelasica – 21. 06. 2014. godine

 

Organizacija: PK Džambas

Vodiči: PK Džambas

Broj učesnika SPK „Soko“ na manifestaciji: 8

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 5:00h

Vremenski uslovi: Oblačno

Dolazak u Pl. dom Džambas: 8:00h

Početak ture: 9:00h

Završetak ture: 14:30h

Ukupno trajanje ture: 5:30h

Razvršje! Planinski vrh u jednom od najpitomijih masiva naše zemlje. Biser Bjelasice, smješten poviše Mojkovca i Kolašina, koji predstavlja pravo bogatstvo ovog dijela Crne Gore. Vrh, koji za naše članove ima posebno značenje, i posebno mjesto u srcu.

Zašto je baš riječ „Razvršje“ našla mjesto na početku ove priče, saznaćete ukoliko je pročitate u cjelosti.

U planinarskom svijetu Crne Gore, druga polovina juna uvijek bude rezervisana za Bjelasicu i Memorijal „Džambas“. Iz svih krajeva zemlje okupe se ljudi, da se uz druženje i sklapanje novih poznanstava prisjete jednog od najpoznatijih i najznačajnijih mojkovačkih planinara - Dušana Bulatovića Džambasa. Profesora, glumca, slikara, fotografa i iznad svega ljubitelja prirode. Čovjeka koji je planinarenje u ovom kraju podigao na jedan mnogo veći nivo i koji je svojim djelom zavrijedio da generacije koje dolaze čuvaju sjećanje na njega. A da se nove generacije i trude, svjedoči i planinarski dom koji nosi njegovo ime, a od kojeg se upravo pruža prelijep pogled na vrh Razvršje (2033mnm).

Prema programu proslave ovogodišnjeg Memorijala, za subotu 21. 06. 2014. godine bio je predviđen uspon na pomenuti vrh, uz obilazak par prirodnih atrakcija ovog kraja. Među njima se ističu Šiško jezero, Svatovsko groblje, Sjenokosi i ona mjesta koja su poznata samo mještanima ovog kraja. Možda bi valjalo naglasiti da je ovogodišnji program bio gotovo identičan programu iz 2013. godine, koji tada zbog velikih vrućina nijesmo uspjeli u potpunosti realizovati. Ipak, ove godine su nam vremenske prilike i više nego naklonjene, pa je odlazak sa Cetinja u ranu zoru bio pun uzbuđenja.

U takvim momentima, čovjek jednostavno ne zna čemu se više raduje. Da li je to susret sa dugogodišnjim prijateljima iz planine, ili je to odlazak na ona čarobna mjesta koja samo priroda može stvoriti? Osjećanja uvijek budu pomiješana, a želja za usponima te vrste sve jača i jača.

Protekla blaga zima uskratila nam je mogućnost da uživamo u Bjelasici prošaranoj nametima snijega. Ovog puta snijeg su zamijenila stada ovaca, čija pjesma daje posebnu draž ovom mjestu. Jednostavno, Bjelasicu morate posjetiti u ovom periodu, i kada to jedno uradite, uvijek ćete joj se vraćati. Upravo iz tog razloga joj se i mi vraćamo svake godine.

Već oko 8h mnogobrojna ekipa se počela okupljati ispred planinarskog doma „Džambas“. Čekajući zvanični početak uspona, gotovo da su svi koristili priliku da obnove stare prijateljske veze sa drugovima iz planine, i da se prisjete dana kada je ovaj Memorijal pravio svoje prve korake.

Kada se grupa formirala i domaćin poželio učesnicima lijep uspon, ova manifestacija je zvanično i počela. Nakon svega par minuta hoda, beskrajne goleti Bjelasice su nas još jednom ugostile, i pokazale nam pravo lice ove pitome planine. Dok su se sunčevi zraci otežano probijali kroz oblake,  smjenjivao se brežuljak za brežuljkom, a iz daljine je vjetar nanosio umirujuće zvuke frule, uz pomoć koje je čobanin svoje stado održavao na okupu. To su upravo oni detalji koji vam se zauvijek urežu u sjećanje, i zbog tih sitnica se uvijek vraćate na ovakva mjesta.

Kilometri su ostajali iza nas, a grupa se laganih hodom primicala Šiškom jezeru – još jednom od bisera Bjelasice. Smješteno na nadmorskoj visini od 1680m, dugačko 95m, a široko oko 35m, ovo jezero ostavlja bez daha svakog njegovog pojetioca. Modrozelena boja vode u kojoj se ogledaju tmurni oblaci, parališe sva čula. Do njega smo stigli nakon nekih 3h hoda, pa su vodiči odlučili da ovo čarobno mjesto bude i mjesto našeg prvog dužeg odmora.

Prednost Bjelasice i planinarskog doma Džambas ogleda se u činjenici da mu možete prići sa svih strana. Od Mojkovca, Kolašina, Bijelog Polja i Berana postoji bezbroj staza koje vas vode u ovaj raj prirode. Tako je i Šiško jezero bilo mjesto okupljanja planinara koji su Bjelasicu tog dana istraživali sa svih strana. Nakon odmora i lijepe užine, trebalo je ići dalje.

Program je predviđao uspon na vrh Razvršje, ali su zbog heterogenosti i obimnosti grupe vodiči donijeli odluku da se umjesto pomenutog vrh izvrši uspon na Turjak (1912mnm) i Mučnicu (1809mnm), sa kojih se pruža prelijep pogled na Bijelo Polje. Kako je bezbjednost svih učesnika bila na prvom mjestu, lako je shvatiti razloge zbog kojih je ovakva odluka i donešena.

Kao i što možete shvatiti, Razvršje nam još jednom umiče. Ta prelijepa golet sa svojih 2033mnm ispod koje se pruža gusta bukova šuma i ovog Memorijala ostaje neosvojiva za nas. Udaljavamo se od njegovog podnožja, uz obećanje da ćemo se njegovog vrha domoći prije sledećeg Memorijala.

I tako se naša šetnja po Bjelasici nastavi u onom pravcu zbog kojeg smo prvobitno i došli. Zbog druženja i širenja pozitivnih vibracija sa ljudima koji prirodu vole i cijene jednako koliko i mi. Nakon uspona na Turjak i Mučnicu, druženje je nastavljeno u planinarskom domu, gdje nas je čekao sigurno jedan od najbolji pasulja koje možete probati na manifestacijama ovog tipa. „Mićov“ pasulj je nešto poput Coca Cole. Probate ga jednom i odmah se „navučete“ na njega. Ne smijemo vam reći kolika smo tanjira pojeli, ali jedno smijemo: nakon ovog pasulja zaboravite i na Turjak i na Mučnicu, i na umor, ali i na Razvršje.

Iako su nas obaveze primorale da noć ne provedemo u domu, na padinama Bjelasice je tog dana druženje uz pjesmu potrajalo do kasno u noć.

Bjelasica nas je još jednom osvojila, što je dovoljan razlog da se sredinom juna 2015. godine vratimo na ovo mjesto, na još jedan tanjir pasulja, u čast proslavljenog mojkovačkog planinara Dušana Bulatovića  Džambasa. 

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović