Treskavac (2024mnv), Kučke planine – 07. 06. 2014. godine

Treskavac (2024mnv), Kučke planine – 07. 06. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Nemanja Popović – Psk Komovi

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 6:30h

Broj učesnika: 13

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 06:45h

Početak ture: 9:25h

Dolazak na vrh: 12:05h

Dolazak na Bukumirsko jezero: 15:30h

Završetak ture:16:30h

Ukupno trajanje ture: 7:h

Svaka nova planina je kao neraspakovani poklon pun iznenađenja. Da biste primili darove prirode, morate planini prići bliže, a samo radoznali i najuporniji mogu ih raspakovati i zadržati za sebe.

Kučka krajina sa svojim dominantnim planinskim vijencem raskošna je riznica prirodnih dragulja, kako nižih zaobljenih vrhova, tako i stjenovitih, kršnih vrhunaca ovog planinaskog masiva. Dragulj je savršen simbol vječne povezanosti, pa kada ga osvojite postajete duboko povezani sa svakim dosegnutim planinskim vrhom, kao sa najdražim poklonom prihvaćenim uz osmijeh i zahvalnost.

Drago kamenje kučkog masiva Pasijak, Surdup, Štitan, Žijevo, Šila, Velji vrh, Treskavac... nameću se svojom blistavošću i sjajem, čineći vrijednu kolekciju dragulja. Osvajajući jedan po jedan vrh, planinar se bitnije ne razlikuje od pasioniranog kolekcionara vrijednog kamenja.

Našoj kolekciji kučkih dragocjenosti nedostajao je Treskavac, koji zbog svoje ljepote, oblika i položaja zavrijeđuje pažnju i vrijeme.

U Podgorici se sastajemo sa našim prijateljima iz Psk „Komovi“. Potom kroz Masline, pa preko Meduna, i kučkih sela Stravče, Kržanje i Ubala dolazimo do raskrsnice. Mi skrećemo lijevo i nastavljamo vožnju uskim putem uz brdo sve do smjerokaza za katun Guzevalja (1550mnv). Od table do katuna ima nekih tridesetak minuta hoda. Uspon na Treskavac može se izvesti stazom koja konstantnim usponom vodi od katuna do Prevoja (1867mnv).

Međutim, u dogovoru sa vodičem, mi se opredjeljujemo za drugu stazu koja počinje iz katuna Bljustura, što znači da od table nastavljamo voziti se još nekih 2-3 km. Bljustura se nalazi kraj desne strane puta. Smještena je u lijepom i ugodnom ambijentu, u zaleđu oblih brda sa otvorenim i širokim pogledom.

Travnata staza i relativno lagan uspon vode nas u pravcu katuna Momonjeva. Kada zakoračite ovom stazom, moze se reći da otpočinjete kretanje putem gdje svaki kamen nosi u sebi duboko urezanu, davno ispričanu priču o ovim prostorima, ljudima i njihovom načinu života. O tome svjedoči Bukumirsko groblje, nesvakidašnji kameni pejzaž, u kojem kao da prebiva neka živa tajna koja očarava. Legenda pripovjeda da su na tom mjestu u međusobnom okršaju stradali Bukumiri (predslovensko pleme stočara koje je nastanjivalo ovaj kraj). Kiljani, kameni nadgrobni spomenici potvrđuju da iza nestalih Bukumira ostaje najdublje iskustvo o nečemu vječnom koje čovjek može imati kada se osjeća besmrtnim i neopozivim. Zato ne čudi što baš u blizini ovog mjesta nailazimo na zmiju otrovnicu. Kažu da svakom stvoru zmija izgleda obično, osim čovjeku. A i zašto bi izgledala obično kada je ona nagovještaj početka i kraja vremena, simbol obnavljanja i vječnosti, pa se kao takva savršeno stapa sa postojanošću kučkog krša. Tihim i nepredvidljivim kretanjem, inatno i prkosno nametnula nam se, poremetivši ritam naših koraka. Ustupamo prednost ovom moćnom čuvaru plemenitog krša, mimoilazimo je i svako odlazi na svoju stranu.

U katunu Momonjevo pravimo kratku pauzu. Momonjevo je pomalo osamljeno, ali osunčano i miomirisno. Prija nam pauza dok udišemo tople i opojne mirise cvijetanja koji ispunjavaju vazduh. Odmorni i okrepljeni nastavljamo dalje, ka prevoju. Ubrzo, pred nama, naglo i niotkuda izranjaju okomiti kučki vrhovi, niz čije litice kapaju poslednji ostaci ovogodišnjeg snijega. Prizor pred našim očima izaziva osjećaj potpune prijatnosti. Mislim kako je lijepo jednostavno biti prisutan ovdje i sada. Od prevoja do vrha hodamo još nekih sat i po vremena, povremeno zastajkujući i osvrćući se na veličanstvene kadrove prirode.

Na vrhu Treskavca (2024mnv) uzimamo najljepše darove i iznenađenja prirode. Vrijednost pogleda na gorostasne Komove, strujanje zaigranog vjetra, eteričnost planinskog vazduha, ozarena lica planinara, ne mjeri se u karatima, niti čuva u draguljarnicima. Mjeri se posebnim i neizrecivim doživljajem zadivljenosti i ostaje sačuvana u sjećanjima nas kojima čin darivanja prirode predstavlja nezaboravne trenutke.

Sa Treskavca se spuštamo ka prevoju. Ne žurimo, uživamo u mozaiku mirisa, osjećaja i pogleda. Neki od nas su posebno kreativni. Ovaj prostor zaista inspirise, a kreativnost je jedino mjesto koje sami stvarate. Tako je nastao jedinstveni cvijetni aranžman imena našeg kluba „Soko“.

Od prevoja do Bukumirskog jezera, u pravcu sjeveroistoka vodi nas poprilično lagana staza. Skoro pred ulaz u šumu još jedna zmija nas ispraća. Jedna na samom početku, druga pri kraju ture, danas su savršeno ispunile svoju simboliku početka i kraja.

No, nije sasvim kraj, jer ljepota ovog krajolika nema granica. Po izlasku uz šume, oči se iznenađeno šire, a niz tijelo struji neka sitna jeza dok se pogled zaustavlja na Pasjak čije litice podsjećaju na okamenjeno koplje ustremljeno ka nebu. Obuzima nas potreba da zastanemo, utišamo se i pustimo da vrijeme bar za trenutak stane, prije nego li se spustimo do samog jezera.

Bukumirsko jezero (1443mnv) ciljno odredište danačnje ture, sa vodom bistrom kao suza, okruženo je visokim stijenama tako da nikakav vjetrić ne može uzburkati vodu. Na ravnoj vodenoj površi vidi se slika i odraz naše okoline. Od odraza uvijek očekujemo da otkrijemo nešto posebno, mistično, drugačije... Jezera nekada mogu čuvati više tajni, ali su zavjetovana na ćutanje. Svaka kapljica njihovog života je po jedna mistična priča o vitezima, vilama, zmajevima... Danas je jezero bilo sasvim zagonetno i ćutljivo. Na njegovom licu ogledalo se nebo, a u njegovim dubinama krila se neka magija. Možda je upravo zbog toga baš ovo jezero tritus alpestis montenegrinus odabrao za svoje stanište. Riječ je o vodenom gušteru, pravom prirodnom raritetu koji savršeno upotpunjuje neprocjenljivost cijelokupnog ambijenta.

Visine, dubine, karakter i osobenost ovog kraja protkane su uzbudljivim i mističnim vezom, čije niti golicaju našu maštu. Najveće tajne, najdublje su sakrivene, ali kako djeluju poput magneta privući će nas da ponovo dođemo i otkrijemo znanje o nestvarnoj moći kučkog kamena.

Tekst: Biljana Kojić