Sveti Ilija (766mnm), Vrmac – noćna tura – 11. 06. 2014. godine

Sveti Ilija (766mnm), Vrmac – noćna tura – 11. 06. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Igor Stjepčević

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 16:30h

Broj učesnika: 17

Vremenski uslovi: Oblačno

Vrijeme polaska: 16:45h

Dolazak u Kotor: 18:00h

Početak ture: 18:45h

Dolazak na vrh: 20:25h

Završetak ture: 22:25h

Ukupno trajanje ture: 3:40h

U bilo kojem dijelu godine i u bilo kojem dijelu dana, planina uvijek bude interesantna na svoj način. Uvijek je posmatramo iz nekog novog ugla i doživimo drugačije. Ipak, sa jedne strane ljetnji usponi zahtijevaju hodanje po visokim temperaturama, dok sa druge strane oni koje izvodimo zimi mogu biti neugodni zbog niskih temperatura. Ali, to nikad ne može biti razlog da izbjegnemo zov planine i ostanemo uskraćeni za blagodeti koje ona pruža.

U našoj zemlji ljeta znaju biti vruća, a pješačenje tokom dana znatno otežano, pa su članovi našeg Kluba još tokom prošle godine došli na ideju o organizovanju noćnih uspona na padinama planine Lovćen, što je izazvalo pozitivne komentare i veliko interesovanje učesnika. To su u biti rekreativne, panoramske ture na kojima nije potrebna zaštitna krema od UV zračenja, već samo zaštita od najvećih ljetnjih napasti – komaraca.

Konfiguracija lovćenskog masiva omogućava posmatraču sa njegovih padina da u isto vrijeme uživa u panorami cijelog crnogorskog primorja, sa jedne strane, i ljepoti centralnog i sjevernog dijela zemlje, sa druge. Posmatrati ove predjele u momentima zalaska Sunca, neopisiv je doživljaj.

Za otvaranje sezone noćnih tura, ove godine izabran je Vrmac – planina koja obiluje gotovo najljepšim pješačkim stazama koje se izdižu odmah iznad morske pjene. Čuvar Boke Kotorske, koji se izdiže iznad dva zaliva, uvijek će vas rado ugostiti, jer se pitomina ovog kraja ističe u svakom njegovom uglu. Sa koje god strane mu prišli, jednako ćete uživati, jer vas ka jugozapadu očekuje Tivatski zaliv, dok ka sjeverozapadu i sjeveroistoku plijene Risanski i Kotorski zaliv, ograđeni liticama Orjena i Lovćena, koje gotovo vertikalno zaranjaju u more. Zalazak Sunca za obrnoncima Orjena i izlazak Mjeseca nad Lovćenom, svakako je prizor koji treba svake godine bar jednom doživjeti. Posebna je to energija koju čovjek primi u momentima smjenjivanja nebeskih tijela koja održavaju život na Zemlji.

Srijeda, 11. jun 2014. godine bio je dan kada smo odlučili da otvorimo sezonu ovih po malo specifičnih tura. Dan u kojem je jutro obećavalo. Sunčano, sa umjerenom temperaturom, koju bi svako tokom uspona poželio.

Grupa je spremno čekala kasno popodne, kada je početak uspona iz kotorskog naselja Muo bio i planiran. Ipak, vremenske prilike su se tog dana iz časa u čas mijenjale, ali naši planovi nijesu. Iako se vrijeme naglo pogoršalo i pljuskovi bili karakteristični za centralni dio zemlje, prognoze su na jugu najavljivale prestanak padavina, a naše uzbuđenje zbog prve ovogodišnje noćne ture je raslo.

Odlazak iz kišovitog Cetinja i prolazak kroz sunčanu Budvu ulivao nam je sve veću nadu. Što smo bili bliži Tivtu, nebo je bilo sve vedrije, pa smo u tunel Vrmac ušli sa mislima usresređenim samo na uspon.

Par minuta kasnije, od sunčanog neba iznad Tivta, do marčnih oblaka iznad Kotora, cjelokupna ekipa je od slabe kiše sklonište našla ispod jednog stogodišnjeg bora. Pitanje je bilo: što dalje? Da li da zarad bezbjednosti grupe odložimo uspon po klizavom terenu ili da čekamo, u nadi da će se oblaci razići?

Ukoliko se prisjetimo oni mračnih oblaka koji su nas ispratili sa Cetinja, i energije koju smo sa sobom, i pored takvog vremena, ponijeli, sa sigurnošću mogu reći da je ona zaslužna za pojavu koja je nakon nekih 20-ak minuta stajanja ispod onog bora, uslijedila. Prvi sunčevi zraci probijali su se i padali na zidine Starog kotorskog grada. Nebo je promijenilo svoje obrise i za veoma kratak period naš plan je ponovo čekao svoju realizacju. Nova polazna tačka bila je izmijenjena i umjesto sa same obale, ova tura je svoj start našla kod Austro-Ugarske tvrđave koja se nalazi na obroncima Vrmca. Razlog tome, bila je maksimalna bezbjednost svih učesnika, kako zbog klizavog terena, tako i zbog mogućnosti ponovnih padavina.

Pješačkom stazom, koja jednim dijelom vodi kroz gustu borovu šumu, a zatim se uključuje na makadamski put, grupa je uživala posmatrajući smiraj dana nad Bokom Kotorskom. Ovog puta nam oblaci nijesu pružili mogućnost da uživamo u zalasku Sunca, ali je kolorit neba bio taj koji je upotpunio doživljaj ove ture. Kada je dnevna svjetlost počela gubiti svoju moć i ulične svjetiljke ocrtavati obrise zaliva, Mjesec je preuzeo kontrolu nad našim dijelom neba. Bio je lijep prizor posmatrati masiv Lovćena sa sve zlatnom kuglom poviše njega.

Bila je to prava rekreativna tura, puna pozitivne energije koju su širili njeni učesnici. Pozitivne vibracije, koje su bile uvertira za Prvi Soko kamp, prelivale su se i na tivatsku i na kotorsku stranu ove planine. Iako smo mi te noći osvojili najviši vrh Vrmca – Sveti Ilija (766mnm), ovo mjesto je zasigurno osvojilo sve nas, što je dovoljan razlog da mu se ponovo vratimo.

Sa koje god strane posmatrali Boku, jednako ćete uživati u njenim čarima, a njenu ljepotu je najbolje opisao pjesnik Aleksa Šantić, koji je jednom  zapisao:

„Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,

Pokrivena nebom ko od plave svile,

Ljepša si od tvoje primorkinje vile

I svetija si od njenog đerdana.

Nikad se tebe nagledao ne bi'!...“.

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović