Tuesday, 13 February 2018

Marmolada (3343mnm), Dolomiti - 06. - 07. 08. 2017. godine



M A R M O L A D A    06. – 07.  08. 2017.   G O D I N E


Organizacija SPK „Soko“,

Broj učesnika: 4,

Start/Cilj: Lago di Fedaia n/v 2053m/Punta Penia n/v 3343m,

Minimalna visina: 2080m,

Maksimalna visina: 3343m,

Dužina staze: 12,5 km,

Ukupna visinska razlika po turi: 1381m,

Vremenske prilike: pretežno sunčano i vedro,

Vrijeme (sa pauzama): Lago di Fedaia- Pian di Fiaccone (1,30h); Pian di Fiaccone-VF Marmolada (1,30h); VF Marmolada-Punta Penia (3.00h); Punta Penia-Pian Fiaccone (2,30h),

Težina ferrate po UIAA skali: 4C,

Korisne info: cijena žičare uspon 8€, spust 7€, povratna 15€; radno vrijeme žičare od 8,30h do 17,00h; parking kod jezera Fedaia - besplatan,

Potrebna oprema: cepin, dereze, uže, pojas, kaciga, VF set, rukavice.



Belluno, odnosno „Porta delle Dolomiti” su vrata kroz koja kad prođete znate da više ništa neće biti isto. Prolaz utire put svijetu estetike i uvodi nas u planine Dolomita. Svaki pedalj ovog masiva izraz je i slika jedinstvenog vizuelnog identiteta. Planinske figure i čarobnost prostranih dolina prodiru silovito u cenatr našeg opažanja, drže pažnju i prizivaju nas da stupimo na njihovo tle.



Zato se na kratko zaustavljamo u malenom mjestu Alleghe, planinskom selu uljuljkanom između obala istoimenog jezera i impresivnog zida čuvene Monte Civette. Jednostavnu i smirenu arhitekturu sela oživljava koloritna raznolikost uredno posloženih balkona i terasa. Jarkost cvijetnih boja na žalost ne može razbiti sivilo tmurnih oblaka koji se šire nad selom. Prve kišne kapi obasipaju nas poput konfeta, a umjesto zvuka fanfara, u daljini se čuje odjek gromova, najavljujući naš susret sa „Kraljicom Dolomita”.



Kakav nam signal šalje planina? Da li je ovo dobar il’ los znak? … Pitanja naviru i naviru, i prije nego se sasvim izgubih u mislima, pažnja vođena emotivnim uzdama vrati me na pravi put. Vijugajući serpentinama Passo Fedaia pažnja skakuće sa slike na sliku koje, nakon svakog sledećeg zavoja nude drugačiji sadržaj. Planine se sve više razotkrivaju. Najprije se ukazuju one sa svojim bujnim zelenilom i ovčicama rasutim po njihovim padinama, a tamo gdje put pravi zadnju krivinu, naglo i niotkud, pojavi se Ona. Zaskoči nas prizor otvorenog prostranstva i raskoši, i nesvakidašnja ljepota kontrasta. Kao da hipnotički baca čini na posmatrača, Marmolada me iznenadi zadivljujućom privlačnošću.



Cjelokupan ambijent kao da u sebi nosi dvije prirode uzajamno suprostavljene, kreirajući sjajne kontraste i vizuelne efekte. Naročit šarm Marmoladi daje savršena kombinacija različiih pejzaža, visokih litica, zaglečerene površi, travnatih obronaka, pitomih dolina i modroplavog jezera, na čijoj površini misteriozno svjetlucaju refleksije okolnih vrhova, posvuda bacajući svoj sofisticirani sjaj. Iako je od našeg radoznalog pogleda skrivaju pramenovi magle, Marmolada sija sopstvenim sjajem. Otuda joj i naziv, potekao od grčke riječi „marmar“, što znači sjajna, blještava. Međutim, nas ime ove planine najčešće asocira na marmeladu. Premda joj naziv ne potiče od voćne marmelade, slast i užitak koji nepcima pruža ovaj slatki namaz istovjetan je sa milinom i zadovoljstvom kojom su naše oči izložene posmatrajući je. I zaista, Marmolada se izdiže u svom vladarskom dostojanstvu, i sva tako imaginativna i glamurozna oplemenjuje prostor svojom raskošnošću i moći. Poput kraljice, Marmolada ponosno i dostojanstveno nosi svoju ljepotu, zato je ona „La Regina delle Dolomiti“.



Smještena je u središnom dijelu živopisne i prostrane doline Val di Fassa, sastavljena od južnog dijela sa vrhovima Cima d'Оmbrеttа (n/v2.983m), Sаssо Vеrnаlе (n/v3.054m) I Sasso di Vаlfrеddа (n/v2.988m), dok najviši vrhovi Punta Penia (n/v3343m), Punta Rocca (n/v3,309m), Punta Serautа (n/v3,218m), Gran Vеrnel (n/v3,210m) i Piccolo Vernel (n/v3,098m) pripadaju njenom sjevernom dijelu. Isturena sjeverna strana Marmolade prekrivena je ledom. Ova ledena padina najveća je glečerska površina u Dolomitima. Južnu stranu oivičuju visoke, okomite stijene, tvoreći najizazovniju rutu za penjače - skoro 1000 metara visok zid. Sa zapada pruža se vrli greben koji najviši vrh Marmolade povezuje sa liticama Vernela (Malog i Velikog). Ispod Marmolade nalazi se akumulaciono jezero Fedaia n/v 2053m sa moćnom branom i fantastičnom prirodom koja obiluje oprečnostima.


 

Na parking iznad jezera Lago di Fedaia n/v 2080m stižemo poslijepodne, malo prije 18:00h. Tu vršimo prepakivanje opreme i ostavljamo vozilo. Usamljeni smo na parkingu, jer je kiša otjerala posjetioce. Čini mi se da „Kraljica“ toga dana nije bila raspoložena za posjete. I zbilja, helihopter kojeg smo zatekli kako kruži nad njenim padinama, prenosio je tijelo planinara koji je tog popodneva stradao od udara groma na ferrati. Marmolada nas nije uplašila, ali nas je upozorila da posjeduje zlosloslutnu i kobnu narav. Srećom, prema nama je bila milostiva. Čim zakoračismo na njeno tle, kiša stade i ozari nas par sunčevih zraka. Planina je dala signal za pokret i stupismo na klizav kamenjar i stepenastu stazu, koja se zapadno od žičare utabano pruža sve do planinarskog doma Pian dei Fiaccone n/v 2626m gdje je bilo planirano noćenje.



U prvom dijelu, staza vodi kroz rijetku borovu šumu, potom izlazi na otvoren teren, i dalje nastavlja blagim nagibom, krivudavo vodeci naviše do prevoja Col dei Bousc n/v 2493m. Ovaj dio staze prelazimo za nekih sat vremena. Na prevoju se otvara pogled prema ledniku i sjevernoj strani Marmolade. Sa suprotne strane, pogled na okolne vrhove plijeni našu pažnju, te povremeno zastajkujemo kako bismo upili što više velišanstvenih kadrova. U prvom planu je travnata padina prevoja Porta Vescovo, a iza nje dominiraju okomite litice grandiozne Sella grupe. Piz Boe i nešto zapadniji Sasolungo upadljive su žižne tačke u krajoliku.



Dalje nastavljamo stazom br. 606 do doma. U rifugio Pian dei Fiaccone stižemo u 19:30h, uz savladavanje visinske razlike od 546m i pređenih 2,3km. Dom se može pohvaliti ljubaznim, mladim osobljem, ukusnom hranom i veličanstvenim pogledom. Kroz velika stakla trpezarije posmatramo planine u tonalnim i suptilnim promjenama boje, jer kako je Sunce utonulo iza horizonta, u tom se trenu cio ambijent promjenio. Nestao je sa neba prigušeni zlatni sklad, a boja planina se promjenila u zagasitiplavu. Nakon večere, raspoređujemo se u spavaone i uz pregled vremenske prognoze za dan uspona, planiramo buđenje u 5:30h i polazak na uspon u 6:30h.



Uspon i spust na Punta Peniu osmišljen je kao kružna varijanta i podrazumjevao je da se uspon na najviši vrh izvede preko zapadnog grebena tkz. „Cresta Ovest“ i to stazom Via ferrata Marmolada, dok bismo se spustili sjevernom padinom Marmolade, preko njenog glečera, stazom „Via normali“. Ova kružna putanja atraktivna je zbog kretanja u stijeni i po ledu, uz upotrebu kompletne opreme za penjanje po stazama via ferrate i prelaska preko glečera i glečerskih pukotina.




Jutro i izlazak Sunca jedan su od najljepših momenata na Dolomitima. Zlatasta svijetlost  ističe se preko vrhunaca, dok su doline i dalje okupane u bjeličastu maglu. Uspon na Punta Peniu započinjemo od doma, odakle desno nastavlja staza br. 606 za Forchella Marmoladu n/v 2896m. Krećemo se u pravcu zapada, polako gubeći na visini, sve do priključenja na manji glečer podno stijena Malog Vernela. S obzirom da je pred nama veoma strm i za hodanje težak teren, stavljamo dereze kako bismo što sigurnije prešli ovaj dio staze i uključili se na ferratu. Na ferratu se uključujemo nakon sat i po hoda. Sa svih strana, skoro u bujicama, slivaju se otopine snijega i leda, pa su stijene na pojedinim mjestima izuzetno klizave. Srećom, jutro je relativno toplo, i temperatura je iznad nule, pa stijene i što je još bitnije, metalna nožišta i stube nisu zaleđene i mogu se sigurno koristiti. Gotovo do samog vrha, zapadni greben osiguran je gvozdenim sajlama, klinovima i stubama koji olakšavaju kretanje po izuzetno eksponiranim liticama. Via ferrata Marmolada sagrađena je 1902. – 1903. godine i jedna je od najstarijih i najviših ferrata u Italijii. Do Forchelle Marmolade n/v 2896m stižemo vrlo brzo. Odatle, otvara se pogled na južnu stranu planine i planinarski dom Rifugio Contrin, do kojeg vodi staza koja se sa vrhom Punta Penia spaja upravo na ovom mjestu. Stijene oko Forchelle naročito su klizave i nezgodne za penjanje. Uz pomoć stuba savladavamo i ovaj izazov i nastavljamo penjanje po vertikalama, sve do uključenja na greben.




Na Forchelli se nalazi nekoliko bunkera - suvenira iz Prvog svetskog rata. I dok se u partiji šaha učesnici bore da matiraju kralja, italijanski i austrougarski vojnici borili su se da osvoje „Kraljicu“. U toj imerijalnoj misiji pokušavali su da je zarobe, ukrote, prisvoje... neznajući da se planina ne osvaja nasiljem, već uzornim vještinama i uz herojske vrline. Jer, planina je božanstvena i uzvisujuća i nijedna njena bitka nije izraz demonstracije moći, mada, dovoljan je samo jedan njen potez pa da budete matirani.



Hod po grebenu, po toj delikatnoj oštroj liniji po kojoj testiramo ravnotežu i vještinu koraka podsjeća na ples sablji. Vremenske prilike nam idu na ruku, vidljivost sa grebena je izvrsna, pa uživamo u prizoru koji nas okružuje. Svuda oko nas pogled se širi na okolne dolomitske skupine među kojima posebno dominiraju: Sassolungo i Sassopiato, kupoliko obličje Sella grupe sa vrhom Biz Boe, Civetta, Pelmo, Toffane... Na vrh Punta Penia stižemo nakon 4:30h hoda i penjanja. Kročismo na tron Marmolade, a ona nam podari krunu, da bar na trenutak zajedno vladamo.

Na vrhu se nalazi visoka čelična konstrukcija u obliku krsta, pored koje se fotografišemo, nakon čega se spuštamo malo niže do doma Capanna u kojem pravimo gotovo jednosatnu pauzu.




Spust izvodimo sjevernom stranom Marmolade, najprije prolazeći strmi greben Schena del Mul, po klizavoj stazi usječenoj između naslaga leda gornjeg glečera i samog ruba okomitih litica sjevernog grebena. Staza dalje vodi po nazubljenim i krušljivim stijenama koje razdvajaju donji i gornji glečer. Ovaj dio staze osiguran je sajlama i klinovima. Spuštamo se ovom stijenom nekih 20min i dolazimo do najveće glečerske ploče na Dolomitima. Pristup glečeru je neugodan zbog izraženih glečerskih pukotina. U ljetnjem periodu glečerska površina se polako smanjuje, otapa se led, a u dijelu koji je najstrmiji i sa najdebljim slojem leda, odvajaju se djelovi glečera, stvarajući brojne, duboke ledničke pukotine koje predstavljaju opasnost za planinare. Izuzetno toplo vrijeme tokom prethodnog mjeseca negativno se odrazilo na kvalitet lednika i bezbjednost kretanja po njemu, u što smo se i sami mogli uvjeriti. Glečer je izgledao kao razgranata mreža ledničkih pukotina i pozivao je na pojačan oprez. Zato spustu pristupamo ozbiljno, uz upotrebu kompletne zimske opreme i uz kretanje u navezi. Pred nama se smijenjuju svijetla i tamna polja, te treba vući mudre poteze. Izvodimo rokadu po ledenoj šahovskoj tabli na kojoj opstaje samo kralj sigurnih i čvrstih koraka. Bijela protiv crnih polja simbolično predstavljaju dualnost u nama. Borbu za prevagu želje ili straha, snage ili nemoći, života ili smrti.



U dom stižemo oko 15:00h, gdje pravimo kraću pauzu. Blizu doma nalazi se gornja stanica žičare, koju koristimo za spuštanje do podnožja planine i parkinga. Ovo je najstarija žičara na Dolomitima, pa je i vožnja njome potrajala cijelih 15-ak minuta.



Napuštajući jezero Fedaia, um skreće u posmatranje kroz slike. Udaljavajući se od divovskih stijena zapadne Marmolade, vijugava cesta nas vuče i vodi duž lanca planinarskih prevoja, „Strada della Dolomiti“. Jedan za drugim nižu se Passo Pordoi, Passo Sella, Passo Gardena... Cesta se primiče liticama isturenim iznad ladinske doline, a kao na dodir čarobne palice, iza svakog ugla čeka vas po jedno iznenađenje. Obilje slika sadržajnog planinskog pejzaža drže nam pažnju i pobuđuju imaginaciju. Prolazimo kroz Canazei, Selva, Santa Christina, Ortsei, sela germanskom preciznošću i jednostavnošću uredno posložena, stilski i elegantno upakovana, te asociraju na italijanske luksuzne slatkiše, ili jednostavno na mjesta za sladokusce.




Boraveći u ovom dijelu Dolomita, ne propuštamo priliku da posjetimo srednjevjekovni gradić Chiusa/Klauzen položenog na južnoj strani doline Isarco. Proglašen je gradom umjetnika, jer je bio mjesto intenzivne umjetničke aktivnosti. Okružena kestenskim šumama i vinogradima, ispreplijetana uskim, kaldrmisanim ulicama, bogata gotskim crkvama, Chiusa predstavlja autentičan tirolski gradić i inspiraciju umjetnika, slikara i poeta. Benediktinski manastir Sabiona, smješten na brežuljku iznad grada, poznat je pod nazivom Tirolski Akropolis jer predstavlja duhovnu, kulturnu i istorijsku kolijevku Tirola.


Znamenitosti gradića bitno je doprinio njemčki slikar Albrecht Durer, koji je 1494. godine prvi put posjetio italijanske Alpe i Chiusu. Inspirisan ovim mjestom stvara jedno od svojih poznatijih djela, gravuru Nemesis – La Grande Fortuna, alegorijsku predstavu grčke boginje koja, po zasluzi, dijeli sreću ili nesreću ljudima. Boginja, sa peharom i uzdama u rukama, lebdi iznad oblaka, dok je ispod nje ugraviran pejzaž Chiuse. Nemesis se danas čuva u Nacionalnom muzeju zapadne umjetnosti u Tokiju, dok će u našem sjećanju trajno ostati urezana slika pejzaža ovog tirolskog gradića.



Tekst: Biljana Kojić

Fotografije: Dijana Borozan i Dušan Kaluđerović

Saturday, 10 February 2018

Dolomiti - 06. 08. 2017. - 11. 08. 2017. godine



D O L O M I T I
 


Svi znate priču o legendarnoj Atlantidi. Po predanju, bijaše to Raj na Zemlji. Raj zauvijek izgubljen u dubinama okeana. Od drevne zemlje ostala je samo čežnja za idealnim mjestom i stalna potraga za idilom, za harmoničnim, divotnim i unikatnim kutkom na Zemlji.



A, šta ako vam kažem da takvo mjesto zaista postoji, da smo ga pronašli, i da nije u pitanju mit, već stvarna priča. Priča o raju na Zemlji koji je prije više od 65 miliona godina izronio iz talasa tropskog mora Tetide. Nastao je u dugom procesu bujanja i cvijetanja morskih korala, školjki i algi, koji se odvijao prije 240 miliona godina, da bi, znatno kasnije, uz tektonska kretanja bio uzdignut na visinu, postavljen na pijedestal i danas predstavlja jedinstven fosilizovan atol. Da sve bude još zanimljivije, nisu u pitanju koralni prstenasti grebeni u Tihom i Indijskom okeanu, već je riječ o naočitom planinskom arhipelagu u masivu Alpa. Ovo je priča o Dolomitima, o visokom gorskom masivu, nesličnom bilo kojem drugom planinskom lancu.



Dolomiti su planinski masiv na sjeveroistoku Italije. Obuhvataju prostor dviju italijanskih regija: Veneto i Trentino Alto Adige/Sudtyrol i četiri provincije: Belluno, Bolzano, Trento i Pordenone i Udine. Pružaju se od rijeke Adige na zapadu do dolline Pieve di Cadore na istoku. Sjevernu granicu ovog masiva čini dolina Val di Pusteria, dok južnu granicu tvori dolina, Val Sugana. Podijeljene su na: Zapadne/ Dolomiti Occidentali (sa grupom planina: Brenta, Catinaccio-Latemar, Sassolungo, Odle-Puez-Cir, Sella, Marmolada, Pale di San Martino, Alpi Feltrine-Feruc) i Istočni/ Dolomiti Orientali  (sa grupom planina: Schiara, Civetta-Moiazza, Pelmo-Dolomiti di Zoldo, Croda Rossa di Ampezzo, Tre Cime di Lavaredo).



Što ove planine čini tako izuzetnim? Čime to isijavaju, te izazivaju divljenje? Zbog čega su tako jedinstvene i drugačije od ostalih planina? U čemu je tajna njihove privlačne moći, te zamađijaju svakog svog posjetioca?

Odgovor na ova pitanja krije se u nesvakidašnjoj genezi ovih planina, vrtložnoj istoriji, vjekovima taloženoj kulturi i nadasve zadivljujućoj ljepoti krajolika koja vas uvodi u jedan sasvim poseban svijet. Njega nisu oblikovale samo kreativne i moćne sile prirode. Ovo mjesto je uklesala i burna istorija i ljudska ruka.




Geološka posebnost načinila je od Dolomita sedimentne karbonatne platforme, najprije izgrađene samo od krečnjaka, da bi tek kasnije bile zahvaćene procesom dolomitizacije. Tako je nastao mineral dolomit i dolomitska stijena koja čini gradivno tkivo ovih planina. Riječ je o mineralu otkrivenom 1791. godine u istočnim Alpima od strane francuskog geologa Déodat Gratet de Dolomieu, po kojoj masiv i nosi ime.



Kada ih danas pogledamo, u izmjeni strmih i ugaonih stijena, travnatih padina i šumskih površi, teško je zamisliti da su nekada bili dio koralnog grebena, konstantno izloženog transformacijama uslijed zemljotresa, vulkanskih eksplozija i gomilanja sedimenata.

Zato se nemojte začuditi ako zaronjeni među dolomitskim stijenama naiđete na kakvog morskog sunđera, školjku ili morsku zvijezdu, ako ustremljeni ka njegovim visinama osjetite snažno strujanje, ne morskih već vazdušnih talasa, jer Dolomiti su mjesto na kojem se susrijeću kontrasti. Iz takvih susreta rađaju se fenomeni, specifičnosti i izuzetnosti, a ove planine ih imaju u izobilju.



Izrazito visok procenat kalcijum i magnezijum karbonata sadržanog u dolomitskim stijenima istovremeno tvore nesvakidašnju formu, dekorativni izgled i oštar oblik ovih planina. Masiv obiluje kamenim katedralama, tornjevima, kulama, iglama, šiljcima... i drugim impresivnim kamenim zdanjima, pa ne iznenađuje izjava jednog od najpoznatijih arhitekata modernog doba, Le Corbusiera da su Dolomiti „najljepše arhitektonsko djelo na svijetu“.



Kao remek djelo prirode, poznate su još pod nazivom „Monti Pallidi” odnosno „Blijede planine“. Za blijedu boju ovih planina zaslužan je mineral dolomit obogaćen magnezijumom. No, uprkos „blijedilu“, ove planine zorom i sutonom često zarumene. Ovaj fenomen naziva se „Enrosadira“, što znači pocrvenjeti. Najprije zorom, istočne dolomitske stijene zasijaju bronzano-crvenim sjajem, da bi se u smiraju, u stapanju noći i dana, spojile plava i crvena u ljubičastu nijansu, bojeći zapadne zidine Dolomita. Kao u igri najtananijih osjećanja, miješaju se i prelivaju boje, od stidljivih, svijetlih tonova do vatreno crvene, pod kojom gori dolomitski kamen. Taj svijet treptaja boja, protkan zlatnim sunčevim koncima stanuje jedino na Dolomitima.



Dolomiti su alpski vijenac sačinjen od pet glavnih planinskih masiva, koje razdvajaju prostrane doline, planinske rijeke i jezera, ali i očigledne kulturne, jezičke i administrativne razlike. Ljudi njemačkog, italijanskog i ladinskog naslijeđa žive u Južnom Tirolu, njegujući svoj identitet i kulturu, pa se u ovom planinskom kraju govore tri jezika: njemački, italijanski i ladinski. No, kojim god govorili, priču o dešavanjima za vrijeme Prvog svjetskog rata, davno su ispričali i ostavili iza sebe. O ratnim događajima vezanim za ovo područje, nijemo govore brojni muzeji, galerije, bunkeri, rovovi, kao svjedoci Velikog rata i nevjerovatne borbe italijanske i austrougarske vojske po vrletima ove planine. Bio je to rat za planinu ili Planinski rat Guerra di montagna“ , nazvan još i Bijeli rat „Guerra Bianca“, koji se vodio na visinama preko 2000 metara. Duž planinskih grebena pružale su se prve linije fronta, nepristupačni vrhovi predstavljali su strateška uporišta, a borba se vodila, ne samo sa protivničkom vojskom već i sa prirodom, mećavama, lavinama i hladnoćama koje su odnijele više ljudskih života nego što ih je zauvijek nestalo u direktnim okršajima.



Danas Dolomiti plijene, ne samo zbog raznolikosti pejzaža već i zbog raznolike kulture koja prikazuje vješto uklopljen ritam romanske i germanske tradicije koji još uvijek odzvanja dolinama i zatalasanim brežuljcima Južnog Tirola. Sela živopisne arhitekture, na stotine uzvišenih zamkova, nebrojene crkvice i kapele, neprocjenjivi su otisci minulih vremena.



Zbog svih navedenih osobenosti, Dolomiti privlače posjetioce, te predstavljaju svjetski priznatu i poznatu turističku destinaciju, naročito u domenu aktivnog turizma i outdoor sportova. U ovom masivu smješteni su neki od razvijenijih ski centara, a osim zimskih sportova, privlače i zbog svog izrazitog potencijala za bavljenje biciklizmom, planinarenjem, pješačenjem i penjanjem. Naročito su izazovne staze poznate pod nazivom „Via ferrata“ odnosno „Gvozdeni put“ (sistem fiksiranih sajli, kablova i mostova koji formiraju prolaze preko planina). 
  


Moglo bi se reći da se milionima godina nakon procesa dolomitizacije, na ovom mjestu odvija proces komercijalizacije. Razvijen turizam nudi komfor, sistem žičara olakšava i ubrzava pristup visinskim tačkama, međutim kada jednom dosegnete dolomitske visine, okruženi nepreglednim kamenim prostranstvom, suočeni sa neizmjernim ambisom, obgrljeni divljim i nepouzdanim terenom, izloženi nestabilnim vremenskim prilikama shvatite da ste daleko od udobnosti, olakšica i sigurnosti, ali da vas ekstremne doze ljubavi prema ekstremnim terenima upravo tjeraju da uronite u njih još više i još dublje.



I najzad, treba reći da uslijed izuzetne estetične vrijednosti pejzaža, istorijske i kulturne dragocjenosti, kao i zbog bitnog doprinosa razvoju geologije i geomorfologije, UNESCO 26. juna 2009. godine proglašava Dolomite svjetskom prirodnom baštinom. Nakon što ih jednom lično doživite, možete slobodno reći da je „to-to“! Bude to osjećanje sasvim dovoljno da ih začas proglasite, Rajem za sve!



Od devet dolomitskih sistema pod UNESCO zaštitom, mi smo posjetili tri: Marmoladu, Puez-Odle i Dolomite Settentrionali.


  • Marmolada se diči najvišim vrhovima Dolomita, centralnom položaju, posebnom sastavu stijena (bijeli krečnjak) i glečerskom visu. Osobenosti kojima obiluje nametnuli su je kao atraktivnu planinsku destinaciju koja pruža mogućnost da se u jednom danu okuse svi izazovi i ljepote koje pruža alpsko planinarenje: kretanje po kamenjaru i siparu, prelazak u navezi preko glečera i penjanje via ferrata stazom.


  • Puez-Odle/Geisler, iako mami svojim kulminantnim vrhovima Sass Rigaisom i Furchettama, nas je inspirisao da svojim koracima iscrtamo kružnicu oko impresivnog zida Odle di Funes vrhova. Ovom stazom obuhvatili smo najatraktivnije predjele masiva, obišli doline Val di Funes i Val Gardenu, izvršili uspon na Monte Secedu i posjetili najveću atrakciju mjesta, selo Santa Maddalena. Ova hiking ruta zadovoljila je i naše planinarske apetite, budući da smo se kretali uz strme siparske padine, niz kuloare osigurane sajlama, prešli 28km,  uz savladavanje visinske razlike od 1600m. Za nas planinare, Puez Odle i njegova dolina Val di Funes, značajne su i kao rodno mjesto jednog od najvećih alpinista svih vremena, Reinhold Messnera, koji je svoje prve planinarske korake napravio upravo na ovim planinama. Iako izuzetno posjećen od strane planinara, turista, putopisaca i fotografa širom svijeta, masiv Odlea, ostao je izvan domašaja klubova sa naših prostora, tako da smo među prvim, ako ne i jedni klub iz regiona koji je realizovao planinarsku akciju u nacionalnom parku Puez Odle.           
  • Tre Cime di Lavaredo i Monte Paterno pripadaju masivu Dolomiti di Sesto, di Braies i d’Ampezzo. Ne možete boraviti u sjevernim Dolomitima, a da ne posjetite ovaj čuveniji italijanski park prirode. Kružna tura oko Tre Cime, ma kojeg prečnika bila, neizostavan je izlet u Dolomitima. Dio te trase pripada dugoj ruti Alta via delle Dolomiti no.4.


Monte Paterno, atrkativan vrh u blizini Tre Cime, sa svojim hodnicima, lavirintima udubljenim kroz strmine i oštre litice, nudi nevjerovatnu avanturu kojom prkosite zakonima fizike, jer uz pomoć gvozdenih krila ferrate levitirate nebeskim visinama.
  

Imajući u vidu da je prva linija fronta između Italije i Austrougarske u Prvom svjetskom ratu (1915. - 1917. godine) prolazila ovim parkom, brojni su ostaci fortifikacija, tunela, galerija, i komemorativnih spomenika na ovom području.

Plan da se u jednom danu odradi kružna tura oko Tre Cima i uspon na Monte Paterno, zbog vremenskih neprilika morali smo modifikovati. Nakon dolaska u Park prirode Tre Cime di Lavaredo i planinarski dom Auronzo odlučili smo da tog popodneva odradimo kružnu turu, a da sjutradan ujutru, izvedemo uspon na Monte Paterno.





Tekst: Biljana Kojić

Fotografije: Dijana Borozan i Dušan Kaluđerović


Sunday, 21 January 2018

Obnavljanje članarine i upis novih članova

OBNAVLJANJE ČLANARINE I UPIS NOVIH ČLANOVA



Poštovani prijatelji,

Sportski planinarski klub "Soko" počeo je sa upisom novih članova, ali i sa obnavljanjem članarine za one koji su taj status stekli ranije.

Iznos članarine za punoljetna lica na godišnjem nivou iznosi 15,00 €, dok je za maloljetna lica 8,00 €. Članarinu možete uplatiti na žiro račun Kluba, broj 530-44555-14, koji je otvoren kod NLB Banke, ili lično, na nekoj od narednih tura.

Novi članovi su u obavezi da prije uplate članarine popune pristupnicu, na osnovu čega stiču mogućnost da postanu punopravni članovi Kluba.

U nastavku se nalazi Statut Sportskog planinarskog kluba "Soko", kojeg su budući članovi u obavezi da pročitaju:



Za sva dodatna pitanja, pišite nam na: planinarskiklubsoko@hotmail.com


Vaš,

SPK "Soko" Cetinje



Friday, 19 January 2018

Izvještaj o radu Kluba za 2017. godinu



IZVJEŠTAJ O RADU SPORTSKOG PLANINARSKOG KLUBA „SOKO“
ZA 2017. GODINU

 


 
Realizacija Plana i programa aktivnosti koji je donesen na sjednici Upravnog odbora u decembru 2016. godine, sa posebnim akcentom na organizaciju i realizaciju nekolike međunarodne visokogorske akcije, obilježile su rad i djelovanje Kluba u toku 2017. godine. Koncept Plana je bio sačinjen na način da se svim članovima pruži mogućnost učešća na turama koje su organizovane u granicama Crne Gore, ali i van njih. Na taj način, realizovane su akcije koje sa jedne strane nijesu zahtijevale veću kondicionu spremu, kao ni korišćenje dodatne prenjačke opreme, dok su sa druge strane organizovane  kondiciono i tehnički zahtjevnije ture, za članove koji su u boljoj psihofizičkoj kondiciji. 
  
Klub je bio otvoren za saradnju i pružao mogućnost učešća na turama i svima onima koji nijesu bili njegovi punopravni članovi. Time se pružila mogućnost svima da se upoznaju sa osnovnom filozofijom funkcionisanja Kluba, ali i sa njegovim članovima. Sve je to doprinijelo postepenom omasovljavanju članstva, a raznolikost akcija je uticala na znatno bolju promociju.

Nastavljena je saradnja sa Planinarskim savezom Crne Gore, ali i sa drugim klubovima iz Crne Gore i zemalja regiona. Članovi Kluba bili su učesnici određenog broja memorijala i tradicionih uspona, što je bio dobar povod za sklapanje saradnje sa drugim klubovima, koja će se odnositi na zajedničko organizovanje određenih akcija, kako u Crnoj Gori, tako i van nje.



Tokom 2017. godine, Klub je organizovao ukupno 40 jednodnevnih i višednevnih planinarskih akcija, u zimskim i ljetnjim uslovima, koje su hronološki, po datumu održavanja, prikazane na sledeći način:

  1. Šila velja (Kučke planine) – 21. 01. 2017.
  2. Umovi (Sinjajevina) – 29. 01. 2017.
  3. Subra (Orjen) – 12. 02. 2017.
  4. Troglava (Bjelasica) – 26. 02. 2017.
  5. Žijevo (Kučke planine) – 04. 03. 2017.
  6. Vranovo brdo – 12. 03. 2017.
  7. Maja e jezerces (Prokletije) – 25. 03. 2017.
  8. Kanjon Mrtvice – 02. 04. 2017.
  9. Musala (Rila) – 09. 04. 2017.
  10. Maglič (Kučke planine) – 14. 04. 2017.
  11. Jablanov vrh (Sinjajevina) – 22. 04. 2017.
  12. Dečić – 30. 04. 2017.
  13. Kučki Kom (Komovi) – 06. 05. 2017.
  14. Veliki Žurim (Moračke planine) – 14. 05. 2017.
  15. Čovorov bogaz (Durmitor) – 22. 05. 2017.
  16. Maja e Shnikut (Prokletije) – 28. 05. 2017.
  17. Kanjon Rikavac – 03. 06. 2017.
  18. Međeđi vrh (Maganik) – 11. 06. 2017.
  19. Međed (Durmitor) – 01. 07. 2017.
  20. Maja e Bojes (Prokletije) – 07. 07. 2017.
  21. Maja e Rosit (Prokletije) – 08. 07. 2017.
  22. Lukanje čelo (Moračke planine) – 16. 07. 2017.
  23. Krstarenje Bokom – 23. 07. 2017.
  24. Prutaš (Durmitor) – 30. 07. 2017.
  25. Marmolada (Dolomiti) – 07. 08. 2017.
  26. Odle (Dolomiti) – 08. 08. 2017.
  27. Monte Paterno (Dolomiti) – 10. 08. 2017.
  28. Maja e Harapit (Prokletije) – 02. 09. 2017.
  29. Suvovrh (Komovi) – 10. 09. 2017.
  30. Popadija (Prokletije) – 17. 09. 2017.
  31. Mytikas (Olimp) -23. 09. 2017.
  32. Krisitor (Kučke planine) – 08. 10. 2017.
  33. Volujak (Volujak) – 14. 10. 2017.
  34. Bobotov kuk (Durmitor) – 22. 10. 2017.
  35. Jajac (Golija) – 29. 10. 2017.
  36. Maja e Gjeravices (Prokletije) – 05. 11. 2017.
  37. Tvrdi kabao (Lovćen) – 18. 11. 2017.
  38. Trpezarija (Moračke planine) – 25. 11. 2017.
  39. Tatinac (Lovćen) – 24. 12. 2017.
  40. Hum orahovski (Kučke planine) – 30. 12. 2017.

Pored navedenih akcija, članovi Kluba su intenzivno radili na održavanju i adaptaciji pješačke staze „Cetinje – Poseljani“, u dužini od 33km. Održavanje navedene staze je dio projekta koji Klub realizuje u saradnji sa Planinarskim savezom Crne  Gore i Ministarstvom održivog razvoja i turizma.

Kako je već navedeno, tokom 2017. godine, članovi Kluba su radili na samostalnoj organizaciji i realizaciji tri višednevne međunarodne akcije: „Rila 2017“, „Dolomiti 2017“ i „Olimp 2017“. Pomenute akcije realizovane su uz finansijsku podršku Ministarstva sporta Crne Gore, ali i brojnih sponzora. Uspješnom realizacijom navedenih akcija nastala je odlična osnova za organizaciju budućih uspona van granica Crne Gore. Iz priloženog spiska realizovanih akcija, evidentno je da su brojni usponi realizovani i na planinama u zemljama regiona.



Nastavljena je dobra saradnja i sa medijima. Dnevne novine „Dan“, portal „Cetinjski list“, kao i lokalna stanica „Radio Cetinje redovno su pratili naš rad i tome obavještavali svoj auditorijum. Klub je uredno vodio i svoju zvaničnu facebook stranicu, na kojoj je premašio 4000 pratilaca, ali i svoj blog koji je premašio 90.000 posjeta.

Klub će u narednom periodu i dalje raditi na povećanju svog članstva, na podizanju nivoa svijesti kod ljudi o zaštiti ekosistema, ali će ključni akcenat biti stavljen na edukaciji članova i organizovanju planinarskih akcija. Pored nacionalnih, tokom 2018. godine je u planu organizovanje nekoliko akcija koje će za cilj imati osvajanje vrhova u regionu, ali i u Evropi. Samim tim će se težiti ostvarivanju glavnih ciljeva i misije Kluba.