Treštenik (1489mnm), Lovćen
Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje
Vodič: Dušan Kaluđerović
Mjesto i vrijeme okupljanja: Lovćenska ulica u 9:00h
Broj učesnika: 14
Vremenski uslovi: Sunčano
Vrijeme polaska: 9:10h
Dolazak na Ivanova Korita: 9:40h
Početak uspona: 9:55h
Vrijeme dolaska na vrh: 11:15h
Početak spusta: 11:45h
Završetak ture: 14:30h
Ukupno trajanje ture: 4:35h
Opis ture:
Čar prvog ovogodišnjeg snijega, koji je prekrio vrhove
lovćenskog masiva, natjerala nas je da ostavimo gradsku svakodnevnicu i da se otisnemou
ispitivanje neopisive bjeline. Usnula priroda i bukova šuma prekrivena snijegom
tog dana pričali su priču jezikom razumljivim svima. Bila je to priča koja je
podsjećala na bajke braće Grim, u kojima junaci koračaju nekim nestavrnim
predjelima koji postoje samo u ljudskoj mašti.
Članovi planinarskog kluba Soko, u nedjelju 26. 01. 2014. godine
bili su dio te priče.
Treštenik (1489mnv), vrh u samom srcu nacionalnog parka
Lovćen bio je naša destinacija tog dana. Povoljni vremenski uslovi išli su nam
na ruku, pa je hodanje po snijegu bilo u velikoj mjeri olakšano. Polazna tačka
bila je na Ivanovim koritima (1270mnm), gdje smo u pravcu juga počeli uspon
kroz gustu bukovu šumu. Hodanje sniježnim serpentinama znatno olakšavaju prvi u
koloni koji svojim čvrstim koracima tabaju suv rastresit snijeg, ostavljajući
tragove na koje se nadovezuju velike i male stope ostalih planinara. Dolazak na
vrh predstavlja poseban doživljaj. Nakon 1:30 vremena hoda, svih 14. učesnika
našlo se na čistini trešteničkog vrha sa kojeg nam se ukazao nevjerovatan
pogled na najviše vrhove Lovćena i centralni dio Crne Gore, masiv Prokletija,
kučkih planina i Komova. To je prizor koji ostavlja snažan trag u sjećanju,
tako da su uložen trud, promrzle ruke i lica vrijedili samo zbog tog trenutka.
Tog dana, vrijeme provedeno na vrhu bilo je idealna prilika
da se uživa u kontrastima prirode. Sa jedne strane stajali smo na planinskom
vrhu usnulom pod nanosima snijega, dok smo sa drugestrane posmatrali veći dio
naše zemlje u kojima su neobično visoke temperature najavljivale prerani
dolazak proljeća. Planinski vijenci mamili su naš pogled ka sjeveru i istoku, a
šapat mora nas je zvao ka zapadu i jugu.
Nakon polučasovne pauze uslijedio je spust starom austougarskom
stazom, kojom je grupa nastavila u pravcu jugozapada ka lovćenskom katunu
Dolovi. To je bila idealna prilika da se spustimo do same sniježne granice i da
jednom nogom kročimo u primorski pojas zaleđa, a drugom ostanemo u regiji
okovanoj ledom i snijegom. Na putu ka Dolovima pred nama su se smjenjivale
panorame Grblja, Tivatskog zaliva, Vrmca i padina Orjena. Sve su to bile slike
koje se teško brišu iz sjećanja i koje zbog toga čine lovćenski masiv
atraktivnim i uvijek primaljivim..
Tragovi koje smo ostavljali u snijegu, nakon hoda od 2:45h našli
su svoj cilj na Ivanovim koritima, gdje se ova bajka i završila.Međutim, Lovćen
nas danas mami iz grada sa novim nanosima snijega, pa nije isključeno da će ova
bajka dobiti još koju stranicu.
Tog dana savladali
smo visinsku razlikuu iznosuod oko 300m, dok je dužina dionice bila oko 10km.
Dušan Kaluđerović
Dušan Kaluđerović
No comments:
Post a Comment