Kule (2068m), Kokošja glava (2063m), Tali - 26. 09. 2015. godine
Organizacija:
Planinarski klub Soko Cetinje
Broj učesnika:16
Vremenski uslovi: Pretežno sunčano
Vrijeme polaska: 7:30h
Dolazak u Osrece: 9:50h
Dolazak u katun Ropušnica: 10:50h
Dolazak u katun Ropušnica: 10:50h
Početak ture: 11:00h
Dolazak na Kule: 14:20h
Dolazak na Kokošju glavu: 16:00h
Početak spusta: 16:20h
Završetak ture: 18:50h
Ukupno trajanje ture: 7:50h
Litice Talija i njegova surova ljepota osvojile su
naša srca još prije par godina, kada smo se prvi put susreli sa ovom mističnom
planinom. Još od tog perioda u nama je tinjala želja da se vratimo u ovaj kraj
i da još jednom osjetimo te litice pod našim nogama, a slobodno se može reći i
pod našim rukama.
Desilo se to ponovo 26. septembra 2015. godine, tačno par dana prije našeg drugog jubileja. Moračku piramidu, kako je neki zovu, nijesmo izabrali tek tako, već se ona sa posebnim razlogom našla na spisku naših klupskih akcija. Smatrali smo da je ovo mjesto pravi izbor za proslavu jednog jubileja, što se na kraju tog dana i obistinilo. Veličanstven pogled sa vrha, bio je vrijedan svake sekunde umora, pa je slika koju smo ponijeli sa sobom bila prava slavljenička.
Sve je počelo par mjeseci ranije, kada su zvanično
počele i pripreme za proslavu klupskog rođendana. Kako je obilježavanje prvog
bilo i više nego karakteristično, bilo je za očekivati da će i drugi
imati neku specifičnu karakteristiku. Stoga smo radili na izboru lokacije,
osmišljavanju same akcije i pozivu naših prijatelja da skupa proslavimo ovaj,
za nas, poseban dan. Lokacija se gotovo nametnula sama od sebe, dok smo o
programu same akcije vodili debate određeni period. Bilo je potrebno napraviti
turu koja će se na neki način razlikovati od onih koje radimo tokom cijele
godine. Trebalo je pronaći nešto interesantno, rođendansko i karakteristično,
što će taj dana učiniti, koliko toliko, posebnim. Cilj je bio da i ovog puta
obradujemo naše goste i članove. Uslijedile su detaljnjije pripreme i analize,
pa je sve bilo spremno da tog 26. septembra u ranu zoru krenemo iz Cetinja.
Ekipa je bila šarenolika. Kao i uvijek, na našim
turama nema starosnog organičenja, pa su se razne generacije smjenjivale i tog
dana, kako bismo se zajedničkim snagama uhvatili u koštac sa izazovima i ovih
vrhova, a zatim zajedno sumirali utiske, lijepe kao i same naše planine.
Nakon perioda od par kišnih dana napokon su se
sunčevi zraci probili kroz oblake, što je od samog starta obećavalo dan pun posebnih
doživljaja. Kroz živopisni, a za neke i surovi, kanjon Morače stigli smo do
sela Osreci gdje nas je srdačno dočekao naš vodič, Vule Jovanović, mještanin
pomenutog sela. Uvijek su veseli i dragi susreti sa našim prijateljima sa
planine, pa emocije ni u ovom slučaju nijesu izostale. Nakon evociranja uspomena
od prije par godina, odmah smo krenuli dalje, jer nas je čekao dug put do
katuna Ropušnica, solidnim makadamskim putem koji ne prija baš malim vozilima.
Samo to putovanje je priča za sebe, jer krivudava makadamska cesta koja se
strmo uzdiže iznad moračkog kanjona nikog ne ostavlja ravnodušnim. Tu
ravnodušnost ne narušavaju samo prirodne ljepote, već i bogatstvo ovog kraja.
Od nepreglednih padina prekrivenih stabilima jabuka, šljiva i drenjina, do
čestih žbunova kupina koje su dobar razlog da u ovom kraju pravimo česte pauze
u toku vožnje, koje se po nekad završavju povicima mještana zbog ulaska na
privatni posjed. Ali, ukusu ovog voća se jednostavno ne može odoljeti.
Dolaskom u katun Ropušnica, gdje se nalazi i
početna tačka za naš uspon, od strane vodiča smo čuli same detalje o danu koji
je bio pred nama. Znali smo da vremena za gubljenje nemamo, pa je akcija ubrzo
i krenula. Plan je bio izvršiti uspon na vrh Kule (2068mnm) a zatim grebenski
preći na vrh Kokošja glava (2063mnm), nakon čega bi uslijedio spust. Gledajući
litice iznad naših glava koje je trebalo savladati, činilo se da će nam
transport drona, letilice koja će ovaj poseban dan ovjekovječiti video zapisom,
predstavljati dodatan problem. Međutim, uz stručno vođenje našeg domaćina,
transport ovog uređaja gotovo da nijesmo ni osjetili. Stoga, avanture u narednim
satima nije falilo.
Pred našim očima, iz minuta u minut, otvarali su
se novi pejzaži. Od Komova, preko Bjelasice, Sinjajevne, Prekornice i Maganika
slike su bile sve živopisnije. Na nebu su se sa vremena na vrijeme ukazivali
paperjasti oblaci, koji su cjelokupnom ambijentu davali još veću draž.
Jednostavno, taj dan je bio pun pogodak. Od ekipe, preko same lokacije do
vremeskih uslova, sve je nekako bilo na mjestu. I tako, uz šalu i pjesmu, nakon
par sati uspona, i to onog pravog, našli smo se na vrhu. Iz cjelokupne zbrke
uspona, žagora i pjesme nastupila je tišina. Samo zvuk vjetra i jedna slika.
Slika koja se ne briše tako lako iz sjećanja. Vrhovi Moračkih planina stajali
su gordo, sa šiljcima usmjerenim ka nebu. U tom momentu nije se moglo
procijeniti da li mi posmatramo njih, kako gorostasno zauzimaju veliki dio
teritorije naše zemlje, ili oni posmatraju nas, kako nepomični stojimo na tom grebenu
očarni njihovom ljepotom.
Nakon te umirijuće tišine, nastupilo je pravo
rođendansko slavlje. Šampanjac i zakuska nijesu izostali ni ovog puta, a pjesma
je zamijenila tišinu. Nakon svega toga je uslijedio i mali edukatvni čas. Ko bi
ga na ovom mjestu bolje održao, ako ne sami domaćin!? Utvrdili smo gradivo
naučeno par godina ranije, a u vazduhu se kod nekih od nas osjećala pozitivna
trema od prelaska samog grebena ka drugom vrhu. Ta trema je postojala tim prije
što je među nama bilo i onih kojima je ovo bio prvi planinarski uspon. Ipak,
izazov ove planine budi adrenalin i vrijedan je svaki trenutak proveden na
njoj. Ona osvaja svakim svojim kutkom i budi kod posjetioca emociju koja ga tjera
da joj se opet vrati.
Tali sa svojim vrhovima, makadamski put i plodovi
jeseni, predstavljali su pravu rođendansku avanturu tog 26. septembra, koja se
nastavila u kafani „Počinak“, nadomak magistralog puta Podgorica – Kolašin,
gdje je naše slavlje potrajalo do kasno u noć.
Na taj način smo obilježili drugu godinu
postojanja. Godinu u kojoj smo maksimanlo uživali u prirodnim ljepotama naših
planina, koje su uvijek umjele da nas nagrade. Godinu koju ćemo pamtiti po novim
prijateljstvima, izazovima i ostvarenju brojih ciljeva.
Pred nama je život, pa će uspjesi, izazovi i
rođendani tek biti sastavni dio našeg rada i postojanja.
No comments:
Post a Comment