ŠESTI ROĐENDAN KLUBA – 01. 10. 2019. godine.

ŠESTI ROĐENDAN KLUBA – 01. 10. 2019. godine.

Danas proslavljamo šest godina postojanja Sportskog planinarskog kluba „SOKO“! Čini mi se da je kod nas u Klubu, sve slavlje… Slavimo svoj jubilej, proslavljamo „Evropsku nedelju sporta“ promovisanjem outdoor aktivnosti i planinarenja… Slavimo planinu i zajedničke momente proživljene kroz brojne planinarske akcije. Jednostavno, slavimo život. 

Klupski rođendan za nas je nešto poput lightmotiva i zbirke doživljenih emocija rastočenih u dobru zabavu, razvrstanih u muzičke foldere za svačiji senzibilitet, lociranih na mjesta koja volimo i u kojima tražimo i prepoznajemo sebe i ono što jesmo. A jesmo ono što smo stvorili i održavali kroz šestogodišnji rad. Istovremeno smo i ono kako ćemo dalje znati postignuto iskustvo, uspostavljene veze i odnose, nagomilanu energiju usmjeravati.

Ovogodišnju slavljeničku turu organizovali smo na Štavni, na katunu Kobil do, podno amfiteatralnih litica Komova. Na taj način od prirode smo dobili najbolji mogući ambijent. Od našeg domaćina Vladete Ćulafića dobili smo srdačnost, toplinu, ljepotu trenutaka provedenih na katunu, uz miris domaćeg džema od drenjina i priganica mekih kao spontani zagrljaj… Dobili smo i tortu, ali i parče raja u kojem se ne možemo drugačije osjećati izuzev opušteno, srećno i razdragano. Najvažnije, dobili smo i imamo članove koji su darovali Klubu možda i najvrijednije poklone – svoje vrijeme, pažnju, pokretačku energiju, vedar duh i dobru vjeru.

I zato kada se prisjetim svih momenata koji su obilježili prethodnih 365 dana, od proslave petogodišnjeg jubileja na Prenju do slavlja na Vasojevićkom Komu, ređaju se uspomene kao na filmskoj traci, na kojoj se obmotava film sa stvarnim ljudima, događajima i mjestima u kojima se mogu prepoznati samo oni koji dijele istu pasiju i bogatstvo doživljaja.

I krenimo redom… Prenj pamtimo kao planinu iz koje izbija moć i dostojanstvo. U njegovim vrhovima prepoznali smo obrise i reljefne motive koji krase i crnogorske planine, pa nam se na momente učinilo da u prenjskom pejzažu vidimo surovi kras Maganika, klisuralni predio Durmitora, kamene špiceve koji probijaju nebo, baš nalik prokletijskim visovima… A onda shvatiš da sve planine povezuje ista nit, jer u nima u stvari vidimo i osjećamo mirnoću prirode, jačinu stijenja, toplinu Sunca, huk sjeverca, čistotu zraka… I takav osjećaj obuzme nas svaki sledeći put, na svakoj sledećoj planini, bilo da prelazimo vrtoglave grebene Komova, koračamo nadrealnim zlatnim padinama Lebršnika ili se šetamo živopisnim bokokotorskim brdima koja se valjaju u ritmu talasa koji ih zapljuskuju.

Sa Lovćenskog vrha Bizaljevac ispratili smo, ne samo staru 2018. godinu, već i naše članove koji su crnogorsku studen i planine obojene hladnom bijelom bojom zamjenili vrelinom afričkog tla. Naše plemenike i bratstvenike, na tren zamjenili su plemenskim zajednicama Afrike, a naše novogodišnje i božićne praznike njihovim obredima i ceremonijama. I tek kada se zakorači na “Crni kontinent” postane sasvim jasno da on nije samo nepregledno more pustinjskih površina, poslednji tragovi snijegova Kilimandžara, safari avantura kroz staništa naizgled pitomih zvijeri, priča o siromaštvu i podređenom položaju…. Afrika je sve samo ne crna! Ona je prošarana bojama slobode, neposrednosti i suptilnosti. Oslobođena stega modernog doba i društva, pokazuje istinsku dušu koja izvire iz raskošne divljine, lakoće postojanja i simbioze čovjeka i prirode. Iako je zasigurno bilo magično provoditi vrijeme sa plemenima koja žive kao da je vrijeme stalo, vjerujem da je poseban “feeling” kada stojiš na vrhu Kibo, najvišoj tački Afrike, ugašenom vulkanu na kojem jedino gori plamen sreće i vrcaju iskre zadovoljstva zbog uspjeha i ostvarenja davnašnjeg sna.

I baš kao što pripadnici Masai plemena skokom u vis izvode svoj ritualni ples i spremaju se za lov, tako smo se i mi odrazili u vis i skočili u novu 2019. godinu, u „lov“ na vrhove. Održali smo tradiciju zimskih uspona na Žijevo, te treću godinu zaredom uspješno ispenjali Maja e Jezerces u sniježnim uslovima, tako da slobodno možemo reći da stvaramo svoje male rituale, navike i običaje kada su planine u pitanju. Tako smo po običaju i ove godine u više navrata hrlili u susret ljepotama neiscrpno inspirativnog Durmitora, nadmoćnim Prokletijama, surim vrhovima Bioča, prostranstvima Sinjajevine, krečnjačkim kićankama Leotara… Rastao je broj realizovanih akcija, a i mi smo rasli i razvijali se, naročito kroz projekat „Inicijativa za zeleni Lovćen“, akciju koju je pokrenula NVO „Aktivna zona“, a koju smo nesebično podržali organizovanjem tkz. Šetnji za zeleni Lovćen. Zelena je boja ljudi koji vole prirodu, boja humanista, pa svi vi koji ste akciju pomogli, bilo finansijski, bilo svojom dobrom voljom i pozitivom, jeste ljudi koji vole i znaju stvarati bolji svijet i zeleniju prirodu. Vratićemo Lovćenu zeleni plašt, a vraćaćemo se i mi lovćenskim stazama i šumama, zasigurno.

I tako, kroz nisku dana i mjeseci, osvanulo je jutro u kojem je uživanje moglo otpočeti… Prva šoljica kafe, Sunce, po koji zalutali oblak, pogled na sunčanim zracima orošene vrhove Komova, i osmjeh koji ne napušta naša lica… Prepričavaju se dosjetke i premotavaju kadrovi sa proslave održane dan ranije na Vasojevićkom Komu uz specijalne efekte, možda više svojstvene filmskoj industriji, nego planinarskoj akciji. Međutim sve je priređeno samo sa jednom svrhom – za dobar osjećaj i dugo pamćenje!

U nastavku slijede spoileri koji odaju detalje našeg filmske planinarske avanture. Ko ne voli prerano otkrivanje sadržaja radnje, sledeći put neka sa nama učestvuje u stvaranju nove filmske priče. 😊

Tekst: Biljana Kojić

SPK “Soko” Cetinje