Vojnik (1998mnm) – 07. 05. 2014. godine

 Vojnik (1998mnm) – 07. 05. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Petar Vujović

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 7:00h

Broj učesnika: 18

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 7:15h

Dolazak kod Kuće Vukovića: 8:45h

Početak ture: 9:00h

Dolazak na vrh: 12:20h

Završetak ture: 15:40h

Ukupno trajanje ture: 6:40h

Tradicionalni prvomajski uranak na planinu Vojnik jedan je od onih događaja koji nastaju kada se udruže priroda, tradicija i društvo.

Pozitivna osobina tradicije može se iskazati u njegovanju stvarnih i trajnih vrijednosti. Povratak prirodi i održavanje i produbljivanje odnosa među ljudima svakako su vrijednosti čije poštovanje plete suptilne niti koje unose radost, stvaraju osjećaj kontinuiteta i potiču zajedništvo.

Organizatori ovogodišnjeg uspona na Vojnik, SRD „Montenegro tim“, SRD „Pivara Trebjesa“, klub vojnih planinara „Kapetan“, kao nosioci tradicije prvomajskog penjanja na ovu planinu, obnavljavaju ovaj običaj, tako da on živi i danas, dok mu specijalno značenje dajemo upravo mi – planinari, rekreativci, ljubitelji prirode koji se svake godine rado odazovemo njihovom pozivu i činimo neizostavni dio ovog uranka.

Planina Vojnik, u hijerarhiji planina centralnog dijela Crne Gore, zauzima značajno mjesto. Položena sjeverno od grada Nikšića, oivičena kanjonima i visoravnima, granica je razdvajanja sjevernog i južnog crnogorskog planinaskog masiva. Sa svojim najvišim vrhovima Veliki Vojnik (1998mnv), Gradni vrh (1963 mnv) i Mramorje (1920mnv) dobija čin visokih brda koja svakako zavrijeđuju poštovanje i divljenje.

Ka planini Vojnik, na Prvomajski uranak, uputili smo se sa Cetinja, u subotu 07. maja, nešto poslije 07:00h. Vremenske prilike, kiša praćena sumaglicom, nisu dozvolile da se manifestacija odži prvog dana maja mjeseca, ali pomjeranje datuma njenog održavanja nije uticalo na simboliku, sadržajnost i karakter ovog događaja.

Preko Nikšića, Brezovika, Vidrovana i Jasenovog polja, na 5. km od raskrsnice za Šavnik, sa lijeve strane magistralnog puta nalazi se kuća Vukovića kao polazna tačka naše današnje ture, ali i početak trase koju za koju smo se mi opredjelili, a koja će nas voditi preko Vioč dola, Štrmog dola do Velikog Vojnika.

Do najvišeg vrha ove planine može se stići i stazom koja obuhvata pravac Jasičje -  Molova koliba – Štrmi do – Veliki Vojnik, kojom su se kretali većina planinara i rekreativaca koji su pristigli i otpočeli planinarenje znatno ranije.

Po dolasku kod kuće pripremamo se za uspon, stavljamo ranac na leđa i pakujemo najljepša očekivanja koja će sa svakim korakom postajati sve realnija.

Iza kuće počinje zemljana staza koja vodi blago uzbrdo. Put kroz ove predjele obojene svim nijansama je doživljaj u kojem možete samo da usporite vrijeme i na trenutke odahnete u oazi čistog vazduha i raznolike prirode.

Geografski položaj Vojnika uslovio je da se baš na njemu prelamaju broje makadamske staze i putevi, povremeno isprepletani sa kaskadnim livadama obasutim poljskim cvijećem. Hodajući kroz bukovu šumu, kroz koju se Sunce prelama kroz granje, idemo u susret bojama. Boje nas okružuju, mi ih vidimo, osjećamo i upijamo puneći baterije za nastavak puta. Prolazimo katun Vioč do (1320mnv) i idemo dalje u pravcu Štrmog dola (1520mnv) gdje nas dočekuje pravo šarenilo oblika i boja.

Prostrana zelena dolina sa nekoliko trošnih kolibica djeluje tako pitomo i blago, ali prizor koji našim očima daruje, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pred nama se ukazuje pravo lice Vojnika koji se strmo uzdiže, i već prvog trena, osvaja nas na juriš. Na prvi pogled nepristupačan i nepredvidljiv, gord i visok, zapravo nas poziva da se nađemo u zaštitničkom okrilju njegovih padina.

Za naše osvajanje Vojnika bilo je potrebno savladati dodatnih, nešto više od 400m visinske razlike, a to su ujedno najzahtjevni i najnaporni metri koji nas dijele do samog vrha.

Sigurnim i čvrstim korakom, povremeno se probijajući kroz nisko rastinje, a potom hodajući po strmom kamenjaru sve više smo dobijali na visini, želeći da budemo rame uz rame Vojniku koji stoji u visini, osamljen, veličanstven i ponosan.

Dolaskom na greben, pravimo kraću pauzu, uživamo u predivnom pogledu na nikšićku župu, Krupačko i Slano jezero, a u srebrnastoj izmaglici uočavamo i najvisočije vrhove Lovćena i Orjena.

Vjetar čije strujanje na grebenu biva osjetnije, dunuo je svježinu i energiju potrebne za završni uspon. Dodatnu snagu i potporu pružaju nam i kolege planinari koje usput srijećemo, pozdravljamo i među njima prepoznajemo mnoge, nama poznate i drage drugare sa planine. Podno samog Vojnikovog vrha sve vrvi od planinara. I dok nas svega nekoliko metara dijeli do cilja, većina njih se polako spuštaju, promrzli od hladnog vjetra, ali nasmijani i vedri, krećući se ka sledećem cilju – Molovoj kolibi.

Kada se popnete na vrh ove planine, dočekaće vas kamena piramida na kojoj je ispisano: Vojnik 1998mnv. Pored betonskog stuba nalazi se upisna knjiga, a sam stub je simolični pijedastal na kojem ćete visinom svoga tijela dosegnuti visinu od 2000 metara.

Vojnik je zaista atraktivan i raznolik, međutim najveća nagrada koju nam on pruža jeste pogled na vijence planina koje se prostiru na sve četri strane svijeta.Među njima dominira masiv Durmitora i impozantni Bobotov kuk.

Stajati na vrhu ove planine znači prisustvovati rađanju još jedne čarolije. Svaki uzdah je znak opuštanja i prepuštanja ljepoti prirode, a svaki korak jeste usklađivanje sa ritmom vjetra koji sve jače duva, remeti tišinu, divlja, zviždi, uvlači se pod kožu, krade šešire, mrsi kose, ali uz njega sve nekako postaje još snažnije i sadržajnije.

Zvuke, prizore i emocije koje čovjek doživi ostaju duboko ukorjenjeni u sjećanjima i nijedan ih vjetar ne može otrgnuti od zaborava.

Nakon jednosatnog odmora, druženja i zajedničkog fotografisanja sa organizatorima manifestacije, uslijedio je povratak, spuštanje ka Štrmom dolu, a potom prolazak drugom stazom do Molove kolibe gdje nas je čekao ručak, ali i pjesma i muzika i dobra atmosfera.

Iskustva koja steknete na prostorima takve ljepote, kao što je planina Vojnik, emocije koje doživite veseleći se i družeći sa organizatorima i  planinarima kojih je danas na Vojniku bilo u velikom broju, teško je pretvoriti u riječi. Kada ih sami otrkrijete, bićete bogatiji za cio jedan svijet. I zato veliku zahvalnost i pohvale za odlično organizovanu manifestaciju upućujemo organizatorima jer se mi puni snage i utisaka vraćamo svojim kućama. Do sledećeg susreta, u lijepom sjećanju ostaje Vojnik, plemeniti vitez među crnogorskim planinama.

Tekst: Biljana Kojić