Izvor Morače – 12. 04. 2014. godine

Izvor Morače – 12. 04. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 7:30h

Broj učesnika: 25

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 7:35h

Dolazak u Ljevišta: 10:00h

Početak ture: 10:15h

Dolazak na izvorište: 12:45h

Završetak ture: 17:45h

Ukupno trajanje ture: 7:30h

Smješten u srcu moračkih planina, izvor rijeke Morače uklesan između samih litica, plijeni svojom ljepotom tokom cijele godine. Zimi i u rano proljeće okovan snijegom, ljeti i u poznu jesen prekriven cvjetovima i plodovima endemskih biljnih vrsta, koje su baš tu našle svoje stanište. Pored samog izvorišta, jedna od većih dragocjenosti ovog mjesta je i malo planinsko jezero koje se formira tokom proljeća usled topljenja snijega, kao i vodopad Sika - pravo čudo prirode, koji oslikava snagu i magičnu moć vode.

Katun Vrago do na nekih 1650mnm bio je tog dana naša krajnja destinacija do koje je trebalo doći nakon 2:30h laganog hoda. Iz Ljevišta (900mnm), najjužnijeg uskočkog sela, kroz šumski usijek Grlo, a sve po finoj stazi koja vodi prvo preko sipara, a zatim kroz lijepu bukovu šumu, stigli smo do mjesta gdje se obično formira planinsko jezero, ali ga ovog puta nijesmo zatekli. Njegov čaroban izgled i kristalno jasnu vodu mogli su zamisliti samo oni koji su ovo mjesto posjećivali tokom prethodnih godina. U tom trenutku, bilo je zanimljivo gledati zbunjena lica ljudi koji su željno isčekivali taj prizor, koji je ove godine puno kraće trajao. Uz priču o jezeru i bez pravljenja pauze grupa se nastavila kretati ka samom izvorištu, ispod litica moračkih planina.

Dolaskom u ovaj katun koji karakterišu dosta trošne kolibe, od kojih neke i nijesu odoljele zubu vremena,  pred očima se otvara jedan sasvim novi svijet. Šum vode koja izbija iz same stijene remeti mir ovog prostora, a lavinski nanosi snijega mu daju još veću draž. Jednostavno, to je mjesto kojem se morate diviti, nezavisno od godišnjeg doba, jer šiljati vrhovi koji se izdižu iznad njega tjeraju svakog posjetioca da iskaže veliko poštovanje prema sili prirode. Većina članova grupe je bila odvažna da se približi nanosima od kojih su snažne lavine napravite nevjerovatan  sniježni pejzaž. U takvom okruženju proradi i mašta, pa je i više nego zanimljivih fotografija bilo na pretek.

Uz gostoprimstvo mještanina jednog od uskočkih sela i slušanja legendi o ovom kraju, pauza u katunu Vrago do je potrajala duže nego što je to bilo planirano. To je bila idealna prilika da se nakupimo nevjerovatne energije koja vlada na ovom mjestu, i kao takvi nastavimo put ka pomenutom vodopadu Sika.

Planinski brzaci, koji su presjekli put ka samom vodopadu napravili su od ove planinarske ture pravu avanturu. Ipak, zov vodopada bio je puno jači od brzine ovih potočića, pa smo ubrzo krenuli u potragu za mjestom koje je najbezbjednije za prelazak. Kroz narednih 15-ak minuta za nama je ostao pregažen potok, dok smo se svi zanijemljeni divili snazi vode koja se obrušava u provaliju duboku 30m. Vodopad Sika je izazivao divljenje u našim očima, i žal što na izmaku dana moramo napuštiti ovo čarobno mjesto.

Prelaskom jednog malog drvenog mosta u onom istom selu iz kojeg smo započeli ovu avanturu, krenuli smo na put ka svojim domovima, uz obećanje da ćemo se opet vratiti u ove krajeve.

Na turi je savladana visinka razlika od oko 800m i pređena distanca od oko 13km.

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović