Stavor (1241mnm) - 06. 04. 2014. godine

Stavor (1241mnm) – 06. 04. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Nebojša Abramović i Saša Vukčević

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:30h

Broj učesnika: 25

Vremenski uslovi: Umjereno oblačno

Vrijeme polaska: 8:45h

Dolazak u Mikuliće: 9:15h

Početak ture: 9:25h

Dolazak na Stavor: 11:30h

Završetak ture: 14:15h

Ukupno trajanje ture: 4:45h

Na tromeđi katunske, riječke i lješanske nahije, udaljena od očiju mnogih, nalazi se planina Stavor, poznata samo rijetkim ljubiteljima prirode i zaljubljenicima lova. Iako je danas skoro pa zaboravljena, po legendama koje se vezuju za nju a kojih ima na pretek, može se reći da je nekad bila centar zbivanja u staroj Crnoj Gori. Locirana je tačno na raskršću puteva između tri pomenute nahije, pa je sasvim jasno zašto je većina događaja iz tog perioda vezana za njene padine. Ipak, prije nešto više od jednog vijeka, našao se čovjek koji je ostavio trajni pečat na njenom samom vrhu. Pečat, zbog čije se zanimljivosti mi već par godina, u rano proljeće, vraćamo ovim liticama.

Ova planinarska tura nije bila zamišljena kao kružna, već je u planu bio odlazak iz sela Mikulići do sela Tomići, odakle bi se izveo uspon, nakon čega bi uslijedio povratak istom stazom. Međutim, raznolikost u ljudstvu kojim naš Klub raspolaže, kao i energija i entuzijazam kojim zrače naši članovi, izmijenila je iz korijena sve planove vezane za ovu akciju.

Po oblačnom neđeljnom jutru, a uz najavljenu kišu, okupili smo se prvog vikenda aprila 2014. godine u selu Mikulići nadomak Cetinja. Proljeće je već uveliko isticalo svoje čari, dok je grupa od 25 ljudi starim makadamskim putem polako odmicala ka selu Tomići koje se nalazi na svega par kilometara udaljenosti. Ta trasa vodi kroz Prisoje Stavora, gdje se iz jednog lijepog ugla svako može diviti njegovim liticama. Tek dolaskom u ovo selo počenje uključivanje na stazu koja vas kroz rijetku grabovu šumu, a kroz nekih 1:30h hoda dovodi do male crkve uklesane u pećinu, jedne od većih dragocjenosti ove planine. Za samu crkvu se vezuje predanje da je mještanin sela Tomići Savo Nikolin Ivanović (1848 - 1911), kao isposnik punih dvadeset godina gradio. Pored crkve, na samom vrhu Stavora sagradio je i vodu i sebi grob u koji je kasnije i sahranjen. Autentičnost ambijenta u kojem su ovi objekti sagrađeni, kao i panoramski pogled na sve vrhove koji se izdižu iznad crnogorskog primorja, daju ovom mjestu posebnu vrijednost.

Nakon edukativnog časa, malo duže pauze i uživanja u blagodetima ove planine, izmijenivši prvobitni plan, nastavili smo put preko samog grebena Stavora. Viševjekovna bukova debla, od kojih je većina stardala od oštrih zima, veliki broj vrtača i kameni lavirint prekriven mahovinom, gotovo da ostavljaju bez daha. Gledajući stavorske grede iz mikulićkih i tomićkih uvala, malo ko i da može naslutiti njegovo bogatstvo i raznovrsnost koje se krije sa njegove druge strane. Tragovi raznih vrsta životinja ukazali su nam tog dana da osim bogatstva flore, ova planina obiluje i u bogatstvu faune. Upravo je i to razlog zašto je cijenjena od strane ljubitelja lova, koji je smatraju pravom riznicom..

Stoga je promjena prvobitnog plana, uz poboljšanje vremenskih uslova od ove ture napravila još jedan dragulj na listi akcija koje uvijek rado organizujemo. Spuštajući se niz staru popločanu stazu u selo Mikulići, nadahnuti ovom planinom i obogaćeni novim znanjima, shvatamo da nam je Stavor, malo poznat u narodu, tog dana „otvorio“ svoju dušu i ispunio naša srca.   

Tekst i foto: Dušan Kaluđerović