Kanjon rijeke Rikavac – 08. 08. 2014. godine

Kanjon rijeke Rikavac – 08. 08. 2014. godine

Organizacija: Sportski planinarski klub Soko

Vodič: Mihailo Krivokapić

Broj učesnika: 2

Početak spusta u kanjon: 10:15h

Izlazak iz kanjona: 12:00h

Ukupno trajanje spusta: 1:45h

Zahtjevnost ture: kanjoning (laka)

Opis ture:

Vođeni iskustvom i impresivnom prirodom, žuborom vode, lijepim doživljajem netaknute divljine i adrenlinskim impulsom spuštajuci se kroz nezaboravni i po malo surovi kanjon rijeke Škurde, odlučismo  da krenemo u još jednu  mnogo manje tehnički zahtjevniju avanturu, koja nam je dala poseban doživljaj i nova iskustva koja treba doživjeti i koja se naravno nikad ne zaboravljaju. 

Kanjon rijeke Rikavac se nalazi u blizini Starog Bara. Ne tako velika rijeka, ali i ne bez svojih draži i mjesta  na koja mora biti oprezan svaki ljubitelj kanjoninga i čovjek koji prolazi kroz njen kanjon. Naša malobrojna ekipa ostavivši auto na par kilometara od Starog Bara, a iznad samog kanjona rijeke Rikavac krenula je njenom obalom da traži najpogodnije mjesto za ulaz u kanjon.

Ulaz u kanjon nalazi na oko 45 minuta od mjesta đe smo ostavili auto, a zatim se sa makadamskog puta nakon nekih 35 minuta hoda  skreće na koziju stazu koja vodi do samih vrata kanjona. Tu nailazimo na stazu koja se spusta ka samom kanjonu,  a koja je na jednom mjestu prilično neprohodna i zarasla, pa smo prije nego je i bilo planirano morali raspakovati svoju opremu, razvuci uže i krenuti kroz žbunje i granje direktno ka vodi koja je tekla ispod nas i mamila nas svojim žuborom. Ulazak u kanjon je bio malo komlplikovan zbog gustog granja i vertikale od oko 10-ak metara koja nas je vodila pravo u vodu i mjesto odakle kreće naša  avantura.

Poslije spusta u sami kanjon nas je čekala još jedna manja vertikala nakon koje nas je čekao jedan omanji bazen pun vode koja nam je poslužila kao mjesto za osvježenje i mjesto na koje ćemo napraviti par fotografija. Spuštajući se kroz kanjon pažljivo po klizavim stijenama i vodom kroz koju moramo pažljivo  birati mjesto gdje ćemo napraviti sledeći korak nailazimo na još par omanjih vertikala  za koje moramo iskoristiti našu opremu i uže koje  vežamo za obližnja drveća, jer kanjon nije obezbijeđen sa siguronosnim sredstvima, a što nam nimalo nije smetalo jer na kraju svake vertikale nas je čekao po jedan bazen koji nam je služio kao mjesto za relaksaciju i osveženje.

Prateći tok vode istinski ispunjeni lijepim doživljajima dolazimo do poslednjeg abzajla koji je ujedno najveći, naljepši i najatraktivniji i za koji ne možemo iskoristiti naše uže od 20m koje smo koristili do njega nego moramo razvući i uže od 50m koje do tad nismo koristili, a  kojim smo se spuštili u poslednji bazen kanjona rijeke Rikavac u kojem smo ostali malo se odmoriti, sabirati utiske i uživati u još netaknutoj prirodi.        

Tekst: Đuro Martinović