Vasojevićki Kom (2461mnm) – 05. 07. 2014. godine

Vasojevićki Kom (2461mnm) – 05. 07. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 6:00h

Broj učesnika: 8

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 6:10h

Dolazak na katun Štavna: 8:30h

Početak ture: 8:50h

Dolazak na vrh: 11:40h

Završetak ture: 15:15h

Ukupno trajanje ture: 6:25h

Na istoku naše zemlje, gdje se Sunce rađa i svojim zlatnim nitima prekriva planinske vijence, gordo stoje Komovi – masiv koji sa punim pravom nosi naziv „Car planina“. Taj troglavi titan je našao mjesto u mnogim pjesmama, pričama i legendama našeg naroda, što dovoljno govori o kakvom se prirodnom bogatstvu radi. Vrhovi ovog masiva su stvoreni za gledanje i uživanje, a rijetko koji posmatrač kada se nađe u njihovom podnožju ne ostane bez daha. Njihova ljepota, surovost i pitomina u isto vrijeme, izazivaju duboko poštovanje.

Vasojevićki (2461mnm), Kučki (2487mnm) i Ljevorečki Kom (2469mnm) predstavljaju vrhove ovog masiva koji svojim karakterističnim oblikom uvijek budu upadljivi gotovo sa svakog brežuljka u našoj zemlji.

Iako se ne može odrediti koji od pomenuta tri vrha plijeni većom ljepotom, program našeg Kluba predviđao je uspon samo na jedan od njih. I to na Vasojevićki. Uspon smo te subote započeli nešto malo ispred 9 časova. Bio je to prelijep dan, sa plavim nebom kao na zastavama i povjetarcem koji je mirisao na pravo ljeto. Od katuna Štavna – turističkog naselja koje podsjeća na stare katune, krenuli smo u osvajanje ovog vrha puni pozitive koju smo širili ovim krajem. Napredovali smo laganim koracima, ostavljajući iza sebe kilometre vijugave planinske staze i stotine metara savladane nadmorske visine. Grabili smo ka vrhu koji se polako počeo ukazivati, a sa svakim savladanim metrom, pluća su se još više širila, željna očaravajućih visina.

Na planinama uvijek tako biva. Što ste visočije, želja za usponom i visinama raste. To je jednostavno borba čovjeka sa samim sobom i savladavanje ličnih starhova i mogućnosti. Jedna stara mudrost kaže „U zdravom tijelu, zdrav duh!“, a odlazak u planinu je idealna prilika da ojačate svoje psiho-fizičke sposobnosti. Za početnike, i za one sa malo manje iskustva, Vasojevićki Kom je prava planina da naprave prve visokogorske korake. Sa svojih 2461mnm, ova planina nudi spektar raznovrsnosti: od utabane planinske staze, preko hoda po siparu, uz stijenu i nadomak litice. Sve su to karakteristike koje joj daju pravu vrijednost, i zbog kojih je vrijedna svakog poštovanja.

Naš cilj tog dana bio je usmjeren na maksimalno uživanje u čarima litica koje su se izdizale iznad nas. Zato smo se laganim koracima udaljavali od početke tačke, a svakim trenom postajali sve bliži konačnom odredištu. Postepeno se otvarao pogled, pa su nas toplo dočekivali vrhovi Bjelasice, Durmitora i Moračkih planina koji sa ove tačke gledišta izgledaju kao jedna raznovrsna i neraskidiva cjelina. U suštini tako i jeste. Cijela Crna Gora je jedna cjelina kontrasta, gdje se sve nadovezuje jedno na drugo i gdje je spektar raznovrsnosti upakovan na onaj način kako to samo priroda i umije.

Ovog jula litice Komova su bile bez snijega. Rijetka je to pojava da baš ovdje u sredini ljeta ne možete naći snijega makar za jednu grudvu. Ali, moć prirode je čudna.

Prepreka na putu nije bilo, pa smo se kroz nešto više od sat vremena hoda našli na prevoju Vere Vincek. Na prevoju na kojem je ova ljubiteljka crnogorskih planina poslednji put vidjela plavetnilo našeg neba. Bila je to lijepa prilika za prvu dužu pauzu, jer se upravo sa ovog mjesta otvara prelijep pogled na masiv Prokletija. Gledajući po reakciji i ponašanju članova, koji su ovu pauzu iskoristili za pjesmu, može se reći da im dotadašnji uspon nije teško pao. Pjesma se širila obroncima ove planine, a ako vas zanima koja je u pitanju bila, to ćemo čuvati kao malu tajnu. Ukoliko želite saznati naš repertoar, pridružite se našem malom planinskom horu, na nekoj od narednih tura.

I kao što možete pretpostaviti, pauzi je došao kraj, a završni uspon je čekao na otiske naših cipela. Iako je taj dio malo eksponiraniji od prethodnog, svaki korak na njemu vam otkriva neki nove vidike. Crna Gora vam se otvara kao na dlanu, a veličanstvenost samog vrha opija sva vaša čula. Dolaskom na liticu nadomak samog cilja gotovo da se sva čula u organizmu parališu. Teže je pronaći prave riječi da se opiše ljepota Vasojevićkog Koma, nego naći par sati slobodnog vremena i otisnuti se na istok naše zemlje da se uživa u ovom prizoru.

Koliko sami vrh ove planine izgleda surov, kada se posmatra iz podnožja, toliko se njegova pitomina doživi tek njegovim osvajanjem. Zeleni plato otvoren prema Prokletijama izložen je čestim udarima vjetrova, pa je u ovim uslovima vjetrovka i više nego poželjna stvar.

Pauza koja se uslijedila potrajala je duže nego prethodna, jer je dan bio pravi za odmor i uživanje. Uslijedila je dobro poznata trpeza na našim turama, fotografisanje i kratak čas geografije.

Spust smo uz dodatni oprez izveli istim putem, dok nam se u glavi smjenjivalo bezbroj slika koje smo odnijeli sa vrha. I prije završetka ove ture, već smo napravili plan za osvajanje Kučkog i Ljevorečkog Koma, što planiramo do kraja ovog ljeta i ostvariti.

Imajte na umu da se pored prirodnih ljepota na Komovima nalazi i zakopano blago. Stara legenda kaže da su vile sakrile i zakopale blago u podnožju ove planine, ispod kamena koji nosi naziv Vražja furuna. Ukoliko budete dovoljno obazrivi, možda ga i pronađete.

Tekst: Dušan Kaluđerović

Foto: Rale Pavićević i Dušan Kaluđerović