Triglav (2864 mnv), Julijski Alpi – 17.08. i 18.08. 2014. godine

SLOVENIJA - od 16.08. do 19.08. 2014. godine

Triglav (2864 mnv), Julijski Alpi – 17.08. i 18.08. 2014. godine

Organizacija: Psk Javorak – Nikšić

Vođa ekspedicije:  Dragutin Vujović Šlagi

Ukupan broj učesnika: 15

Broj učesnika SPK Soko: 7

Vremenski uslovi: Pretežno sunčano
Staza: Rudno polje (Studorski preval 1892mnv) – Vodnikov dom (1817mnv) – Konjsko sedlo (2020mnv) – Triglavski dom na Kredarici (2515mnv) – Mali Triglav (2725mnv) – Veliki Triglav (2864mnv)

Visinska razlika: 1517m

Ukupna visinska razlika po stazi:1900m

Mjesto i vrijeme početka uspona: Rudno polje (1347mnv); 9:00h

 Dolazak u Vodnikov dom (pauza): 12:15h

Dolazak na Kredaricu (pauza): 14:30h

Izlazak na vrh Velikog Triglava: 17:00h

Ukupno trajanje uspona: 8 sati

Povratak u dom Kredarica (noćenje):19:00h

Početak silaska (Kredarica): 9:30h

Završetak ture (Ruda glava): 13:00h

Nema ništa uzvišenije, moćnije i ljepše od poneke lijepe uspomene... A kako nastaju najljepše uspomene? Nastaju otvaranjem ka novim iskustvima, doživljajima i osjećanjima. Tako stečena iskustva i proživljena osjećanja postaju vaša neotuđiva riznica sjećanja, čarobna kutija ostvarenih želja. Kako da se nadamo da ćemo bez velike želje vidjeti sve što nas zanima!? Kako drugačije da postanemo čarolija ako ne uđemo u čaroliju?

Da bi čarolija bila djelotvorna, neophodno je da se sjedine tri sastojka: Ljubav prema planini, koja nas čini ravnim bogovima; Vjera, kao odani pratilac svakog puta i Nada, koja ako je dovoljno živa i jaka stvara želju koja nas pokreće. Stvoriteljska moć ovih triju vrlina, kao tri pokretačke sile vode nas u zagrljaj veličanstvenog Triglava. Savršenstvo broja tri nas i dalje prati...

Tako su se i tri crnogorska planinarska kluba: Psk „Javorak“, Pk „Berane“, i naš Spk „Soko“, trojka koja objedinjuje: mladost koja nosi odvaznost, zrelost iz koje izvire mudrost i hrabrost sa kojom se savladavaju strahovi, otisnuli ka Triglavu, planini koja nas je neopisivo privlačila i izazivala da zakoračimo i osjetimo njenu nedokučivu dimenziju.

Možda se magija njegove ljepote i privlačnosti krije u mistici broja tri. Tri vrha su kao tri glave, i kao sveobuhvatna trojednost tri svijeta: nebeskog, zemaljskog i podzemnog predstavljene u liku boga Triglava.

Planina je oduvijek bila mjesto sustizanja. Na njoj smo uvijek korak bliže nebesima i višim sferama, na njoj smo, bar na trenutak, rame uz rame sa bogovima. I sam bog Triglav bio je naklonjen ljudima koji su mu se molili, obožavali ga kao jedino božanstvo od kojeg sve nastaje i u kojem se sve završava.

Na Triglav se odlazilo da bi se dobila pomoć od božanstva, da bi se osjetila čežnja za nečim većim od nas samih. Zato je Triglav mnogo više od planine. On je nacionalni simbol Slovenije, kruna koja u sebi nosi ljepotu i istoriju, gdje svaki kamen kojim je okićena ima svoju priču koja očarava.

Naša priča o usponu na Triglav započinje od mjesta Rudno polje. Nakon 19 sati provedenih u putu, svega tri sata spavanja u neobičnom ambijentu pansiona „Jagodic“, nedovoljno razbuđeni, jedan usnuli san zamjenjujemo snom na javi.

Početak staze je makadamski put koji nas blago uzbrdo vodi ka šumskoj stazi i nešto jačem usponu. Hod kroz šumu djeluje na nas ljekovito i osnažujuće. Gotovo da se može osjetiti mirnoća prirode koja nas opušta i priprema za dalje napore.

Ubrzo stižemo u prelijepu dolinu Jezerce. Iz ove doline vodi staza ka planini Konjščica, ali mi nakon kratke pauze skrećemo lijevo u pravcu prevoja Studorski preval. Ovaj prevoj je odličan vidikovac sa kojeg se pruža pogled na okolne alpske doline i ustalasana brda do kojih vodi razgranata mreža staza sa brojnim planinarima na njima.

Mi nastavljamo naprijed valovitom stazom usječenom kroz travnatu padinu Tosca. Sa lakoćom prolazimo kroz ovaj vitražni prostor, osjećajući topli dah vjetra koji se lijepi za potiljak.

I odjednom pred našim očima ukazala se čudnovata fatamorgana ljepote. Iza kulisa padina Julijskih Alpa, smješten u pitomoj dolini, nalazi se Vodnikov dom (1817mnv). On je ujedno i mjesto našeg odmora, mjesto za okrepljenje tijela i duha. Doručkom obezbjeđujemo tijelu potrebnu energiju, a duh hranimo fantastičnim pogledom koji se pruža sa terase doma. Počev sa istočne strane i zapadnih obronaka Tosca, zatim u pravcu juga i zapada gdje pogled seže do Fužinskih planina, krug se završava i pogled zaustavlja na okomite litice Triglava. Zapazili smo ga u svoj njegovoj snazi i veličini i svaki djelić lica se nasmiješi. Ljepota Triglava nudi nam na trenutak tračak vječnosti koji bismo htjeli protegnuti zauvijek. Odmjeravajući ga i ispitujući, pogled se zaustavlja na plato ispod samog vrha gdje sa njegove južne strane najprije uočismo planinarski dom Planika (2401mnv), a potom, poviše njega, iz neprestane osjeke i plime oblaka koji ga zapljuskivaše, vidjesmo i Triglavski dom na Kredarici (2515 mnv).

Nadolazeća plima oblačnosti nagnala nas je na pokret. Naš sledeći cilj je upravo planinarski dom na Kredarici, a do njega vodi, na momente izazovna, ali ipak ne toliko rizična staza. Takve dionice dobro su osigurane sajlama i klinovima uz pomoć kojih se znatno lakše savladavaju strmi dijelovi.

Ovaj put nas vodi do prostrane zaravni Konjsko prevalo (sedlo na 2020mnv), kao raskršću puteva. Mi nastavljamo pravo ka Kredarici, lijevo se uključuje staza za planinarski dom Planika, a desno je smjer za Krmu.

Strmom stazom, preko trošnog kamena i sipara, prelazeći predjele gdje kiše i snijegovi vjekovima mrve stijene napredujemo ka Triglavskom domu. Razgovor polako jenjava, sve smo tiši, ali i sve svijesniji moćnog uticaja planine. U tim trenucima energija grupe je nevjerovatna motivacija i saveznik, uz čiju podršku i osmijeh otkrivamo u sebi rezervoare snage koji nas pokreću i čine istrajnim.

Zakoračivši na plato Kredarice mogli smo osjetiti da ovaj prostor posjeduje ogromno dostojanstvo. Sve djeluje tako neuhvatljivo, tiho i moćno i taj osjećaj ne samo da prožima cjelokupnu prirodu, već i nas same. I dok sam vrh Triglava drži pogled kao magnet, prikupljamo energiju i pripremamo se za završni uspon, za ulazak u ozbiljnije penjanje i suočavanje sa suštinom i veličinom ove planine.

Odmjeravajući snage sa divovskim stijenama Triglava, otkrivamo ko smo i od kakvog materijala smo napravljeni, jesmo li mi spram njih veliki ili mali. Tada otkrivamo da je i naša moć nesaglediva i da smo itekako željni „ukusa“ visine.

Težnju da se dosegnu visine koje pripadaju samo bogu prekidaju mermerne spomen ploče utisnute u stijenama, sa kojima dijele prostor i samoću. Poput krajputaša i one opominju i svjedoče o planinarima koji su se sa tog mjesta vinuli i nestali u visinama nedostižnosti. Ostala je samo okamenjena tuga i dilema da li su ova mjesta spona između života i smrti, zemlje i neba kojima gospodari sam bog Triglav ili su to mjesta sastajališta munja i gromova što ih posla sujetni i plahoviti bog Perun! Primjetivši da nas polako steže obruč guste magle i da ne želimo boraviti pod Perunovom  kapom nevremena grabimo ka vrhu Malog Triglava (2726mnv).

Pod plaštom magle koja ispunjava zrak, proviruju obrisi grebena – crte gdje se strah i ljubav miješaju, kojom se Mali i Veliki Triglav dodiruju. Posmatrajući planinare koji se poput niske bisera nižu duž raskošne ljepote grebena, pogledi sa visina zavodnički nas pozivaju da zakoračimo.Prilazimo grebenu koji nas privlači svojom figurom. Koračamo kao da hodamo po žici. Polako, sigurno, planiramo svaki korak... i odjednom –gore si.

Aljažev stolp ili Triglavska kula prva nam otkupi i ukrade poglede. Ona je znak  Slovenije i oličenje slovenaštva. Kulu je 1895, pošto je prethodno za pet goldinara kupio vrh Triglava (1864mnv) i planinu Kredaricu, postavio lokalni sveštenik Jakob Aljaž. Metalna građevina u obliku valjka sa zastavicom na vrhu bila je postavljena kao međaš koji je označavao slovenačko vlasništvo vrha slovenačke planine u cjelini koja je „izuzetan motiv, nezamjenljiv simbol Slovenije“.

Sada mi trijumfalno stojimo pokraj ovog zdanja, fotografišemo se, provirujemo u njegovu unutrašnjost.U potpunosti nam je zaokupila pažnju da i nismo primjetili da je magleni oblak snažno zagrlio sam vrh, sljubljujući se sa njegovim liticama, i ne dozvolivši nam da od siline njegovog stiska uživamo u pogledu koji se sa vrha pruža. Kao da nije želio da se raspline naša pažnja svuda unaokolo, već upravo da se skoncentrišemo na taj momenat i prostor u kojem možemo iskusiti svu njegovu slobodu,  ljepotu i raskoš, i osjetiti da smo mi potpuno jedno sa onim što jeste i gdje jesmo. Tada se rađa osjećaj čiste radosti, ali i znanje da u sebi nosimo moć da prepoznamo našu prirodnu božanstvenost, i onda smo sasvim ravnopravni sa bogovima. Ta naša božanstvenost nije sakrivena, ni duboko u zemlju, niti na vrhu neke planine. Ona je skrivena duboko u nama, na mjestu u kojem rijetko ko zalazi. Međutim, kada jednom to uradite, ne morate ničega više da se plašite. Znajte da ste onda stvorili harmonično trojstvo čovjeka, zemlje i neba.

Zato sa vrha Triglava odlazimo bogatiji za jedno novo iskustvo, poneku snažnu emociju i veliko znanje koje će se u nama zauvijek naseliti i tu nastaniti, ispuniti našu riznicu sjećanja. Bogatstvo doživljaja koje nosimo u sebi, potaknuće nas na pokret i uvesti u novu čaroliju kad god se zaželimo izgleda, mirisa i ukusa planine.

Teskst: Biljana Kojić

Fotografije: Dušan Kaluđerović