Bobotov
kuk (2523mnm), Durmitor – 19. 10. 2014. godine
Organizacija:
Planinarski klub Soko Cetinje
Vodič:
Dušan Kaluđerović
Mjesto okupljanja: Autobuska stanica u 6:00h
Broj
učesnika: 3
Vremenski
uslovi: Sunčano
Vrijeme
polaska: 6:00h
Početak
ture: 8:30h
Dolazak
na vrh: 11:30h
Završetak
ture: 16:10h
Ukupno
trajanje ture: 7:40h
Dok
čitate ovaj izvještaj, potrudite se da u vašim glavama stvorite sliku jednog
sunčanog jesenjeg jutra, da se nalazite daleko od očiju civilizacije i da vam
tišinu remeti samo zvuk vjetra, koji onako hladan svira pored vaših ušiju. U
pojedinim momentima vas njegova hladnoća i štipa za prste, ali to nije razlog
da se sa samog početka vratite u toplinu svog doma. Imajte na umu da signala na
vašem mobilnom telefonu nemate, tako da vam ovu šetnju neće remetiti ovaj vid
komunikacije.
Ukoliko
je moć imaginacije kod vas jaka, onda se sada već sigurno nalazite u srcu
nacionalnog parka Durmitor, na prevoju Sedlo. Da, upravo na tom prevoju se
nalazi početna tačka za uspon na najviši vrh naše zemlje, na kojem vi
bezuspješno pokušavate izbjeći pažnju radnika ovog parka (takozvanog rendžera) koji
vam naplaćuje taksu u iznosu od 3 eura. Ali, jednostavno Zakon je turiste i
planinare stavio u isti koš, pa vam nema druge bez da date traženi novac. Kako
su sada sve ljudske i zakonske prepreke uklonjene, vrijeme je da krenete dalje.
Postoji više varijanti za uspon na Bobotov kuk i svaka od njih nosi
svoju priču. Međutim, ova koja kreće sa Sedla, preko Uvitog ždirjela, Surutke i
Zelenog vira do samog vrha je zaista posebna. Priroda je na ovom putu igrala
neku posebnu igru, pa su lednici dali specifičan duh ovom mjestu. Ono i dan
danas ne miruje, pa u svoj toj tišini možete čuti kretanje kamena koji mijenja
konfiguraciju samog terena. Zahvaljujući upravo tom kamenu koji ne može da
miruje, ova mjesta svaki put doživimo drugačije. Ustvari, neki od nas prirodu i
ne dožive na pravi način. Nažalost!
Vjetar
postaje sve slabiji, a sa svakim dobijenim metrom nadmorske visine pogled sve
dominantniji. Visina se postepeno savladava, pa vam pauze gotovo i nijesu
potrebne. Bitno je samo da se prepustite energiji ovog mjesta i ona će vas
dovesti do cilja. Sada se već susrijećete i sa prvim parom turista, koji su iz
Njemačke došli da uživaju u ljepotama ovog kraja. Sasvim je normalno što
iznosite konstataciju da po ovako lijepom danu na našim planinama više
srijećete strance nego domoroce. Ali, naš narod više uživa u ispijanju prve
jutarnje kafice u betoniziranim gradovima, nego u prirodi gdje se duhovno
bogatimo. Ipak, put vodi dalje i kroz pola sata susrijećete se sa pravim čudom
prirode: sa lijeve strane Šareni pasovi, a tačno ispred vas južna strana
uspavanog diva – Bobotov kuk sa svojih 2523mnm. Normalo je da pred ovakvim
prizorom ne možete ostati ravnodušni. Zato oslobodite svoja čula i prepustite
se ovoj ljepoti.
„Bobotov Kuk nekada se zvao Ćirova Pećina, po lovcu Ćiru
Stijepoviću iz Žabljaka, koji je ispod vrha u jednoj maloj pećini imao svoju
čeku za lov na divokoze. Legenda kaže da je jednom prilikom za vrijeme lova sa
svojim sinom, u magli imao privid da vidi divokozu, pa je zapucao i greškom
ubio svoga sina, čime ga je gorska vila, zaštitnica divokoza kaznila za njegovu
lošu namjeru. Kasnije je ovaj vrh dobio ime Bobotov Kuk, po plemenu Bobota koji
su ispod vrha imali svoj katun za ispašu stoke.“[1]
Pretpostavljam
da ste ovu pauzu iskoristili i da se okrijepite sa malo vode i nešto slatkiša,
tako da ste u potpunosti spremni za spust od 160m, gdje vas očekuje pravo
gorsko oko Zeleni vir. To je malo ledničko jezero dubine oko 2,5m koje se
nalazi na nadmorskoj visini od 2028m. Vodom se napaja od topljenja snijega,
tako da u pozno ljeto obično presuši.
Ukoliko
ste poslušali savjet sa početka ovog izvještaja, možemo reći da se sada već par
sati nalazite u prirodi. Tačnije, nalazite se u podnožju Bobotovog kuka i
očekuje vas konstantan uspon na kojem treba savladati oko 500m visinske razlike
do samog vrha. Međutim, pogled kakav će se otvarati pred vama sa svakim
savladanim korakom, vrijedan je svakog tog metra. Zupci, Minin Bogaz,
Bandijerna, Terzin bogaz postepeno otkrivaju svoju ljepotu, pa umor pri ovom
usponu gotovo i da ne osjećate. Onaj hladni vjetar sa kojim smo započeli
putovanje je u potpunosti isčezao, pa ovo ispade jedan od najljepših jesenjih
dana u ovog godini.
Laganim
koracima stižete do Velike previje (2251mnm), sa koje se vaše oko prvi put
susrijeće sa ljepotama Žabljaka kojeg u daljini štite nepregledne šume
četinara. To je prvo mjesto za još jednu pauzu pred završni uspon. Mir ovog
dana narušava samo po neki cvrkut ptica, jer planinara gotovo i da nema.
Jednostavno, pravi dan za opuštanje.
Od Velike previje staza dalje vodi do prevoja Škrčki pogled sa
kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na Škrčka jezera. Upravo se na tom
mjestu od Bobotovog kuka odvaja greben Soa (Đevojka) sa svojih 2440mnm.
Sa
puno većim oprezom nego ranije, stremite ka samom vrhu. Na pojedinim mjestima
se koristite i rukama, jer je konfikuracija ovog dijela staze tehnički nešto
zahtjevnija. Pri samom kraju se nalaze i sigurnosne sajle i nakon par desetina
metara dolazite do samog cilja. Najviši vrh Durmitora i zvanično najviši vrh
Crne Gore.
U
potpunosti je jasno zašto vam je teško opisati osjećanja koja vas sada
obuzimaju. Zadovoljstvo, spokoj, sreća, blagostanje... Kada se spoji užitak sa
onim korisnim, onda je to pun pogodak. A planinarenje je baš takvo.
Nad
cijelom Crnom Gorom gotovo da nema nijednog oblaka. Pogled je izuzetan na sve
strane. Vide se obrisi krajnjeg juga zemlje, a pogled seže i izvan naših
granica sve do Kopaonika i Maglića. Rijetki su takvi dani na planini. Zato ih
treba iskoristiti u potpunosti.
Ukoliko ste mogli osjetiti duh ove priče, osjetili ste isto ono što
smo mi doživjeli tog 19. oktobra 2014. godine. Pauza nam je trajala znatno duže
od planirane, pa samo u jednoj neobičnoj tišini posmatrali ljepote naše zemlje
sa ovog vrha. Bio je to dan kada smo se u potpunosti prepustili prirodi, dan
kada smo jurili za divokozama, kada smo upoznali planinare iz Banja Luke,
amabasadora Austrije u Crnoj Gori i dan kada nam je Durmitor pokzao svoju
najljepšu stanu.
Svaki odlazak u planinu je poseban, svaki boravak u njoj nosi neku
svoju priču, ali je ovo bio dan kada su sve kockice bile poklopljenje i koji se
teško ponavlja. Na naše veliko zadovoljstvo, imali smo sreću da ga iskoristimo
na pravi način. Ostalo nam je da čekamo ljepše dane kako bismo avanturu ovog
tipa ponovili. Na vama je da nam se pridružite!
No comments:
Post a Comment