Volušnica (1876), Popadija (2056), Talijanka (2057), Prokletije – 12. - 14. 09. 2014. godine

Volušnica (1876), Popadija (2056), Talijanka (2057), Prokletije – 12. -14. 09. 2014. godine

Organizacija: PK Visokogorci

Vodiči: PK Visokogorci

Broj učesnika SPK „Soko“ na manifestaciji: 4

Na poziv članova PK „Visokogorci“ iz Podgorice, sredinom mjeseca septembra 2014. godine boravili smo u dolini Grbaje nadomak Gusinja, na proslavi njihovog petog klupskog rođendana. Lijepo mjesto, a još ljepši povod.

Proslava ljubileja uvijek bude zanimljiva. To je lijepa prilika da se sumiraju prethodni rezultati, a kako iza „Visokogoraca“ stoje itekako velika djela, povoda za slavlje je i više nego bilo. Iako nam vremenske prilike nijesu išle na ruku, trodnevni boravak u planinarskom domu „Branko Kotlajić“ je nešto što se jednostavno pamti.

Gotovo cijelim putem od Cetinja do Gusinja nas je pratila kiša. Međutim, prognoze za nadolazeći vikend su bile optimistične, pa je naše maštanje o cjelodnevnim usponima po vrhovima Prokletija bilo u potpunosti opravdano. Tome u prilog išle su i prve zvijezde koje su nam se ukazale na nebu iznad Andrijevice. Sve su to bili razlozi zbog kojih petočasovnu vožnju gotovo da nijesmo osjetili, a put od oko 200km nam je djelovao znatno kraći. Tako se naša malena ekipa nakon par sati našla ispred planinarskog doma „Branko Kotlajić“ u srcu nacionalnog parka „Prokletije“. Bez obzira u koje doba dana i po kakvom vremenu stignete, ovaj kraj, njegova ljepota i mir će vam uvijek nanovo oduzeti dah.

Zvuci pjesme dolazili su iz planinarskog doma smještenog podno prokletijskih divova, a prve kapi kiše poželjele su nam dobrodošlicu u ovaj kraj. Ipak, toplina i gostoprimstvo domaćina već u prvih par minuta preusmjerile su naše misli na pjesmu i po koju čašicu domaćeg vina, pa je zabava te večeri potrajala do kasno u noć. Bila je to lijepa prilika da se upoznamo sa članovima Planinarskog društva „Volujak“ sa kojima smo tokom naredna dva dana izgradili puno lijepih uspomena.

U kasnim večernjim satima uslijedio je odmor, pa je kratak san bio poželjan da se pripremimo za sjutrašnje pustolovine.

Jutro koje je osvanulo donijelo je jaku kišu, praćenu udarima vjetra, stoga je planirani uspon otkazan, a ovaj se vikend pretvorio u pravi vikend za odmaranje. Bilo je lijepo slušati kako kapi kiše udaraju u metalni krov ovog doma, što je sa punim pravom u nama rađalo asocijacije na cetinjske kiše – obimne i jake, sa melodijom sama nama poznatom. Ušuškani u svojim vrećama, nijesmo žurili da ustajemo.

Međutim, miris pasulja mamio je naša čula, dok su se zvuci pjesme probijali kroz tavanicu. Kako smo zbog guste magle vrhove ovog dijela Prokletija mogli samo da zamišljamo, odlučismo da dan provedemo uz gitaru, pjesmu i po koju anegdotu. Vrijeme brzo leti, a vremenske prilike se još brže mijenjaju, pa nam sami smiraj dana donese razvedravanje. Kroz par minuta svi smo se našli vani, sa idejom da prošetamo dolinom Grbaje i uvjerimo se u njene ljepote.

Bio je to prizor kao iz amazonske prašume: bezbroj vodopada koji se slivaju niz litice ovih vrhova, stogodišnja bukova stabla kojima poslednji ostaci magle daju određenu mistiku, pozlaćeni zraci Sunca koje zalazi... Iako smo uspon na Očnjak ostavili za neke ljepše dane, bilo je veličanstveno posmatrati njegove litice iz ove doline. Upravo je to slika koja vam se ureže u pamćenje i koja vas uvijek mami da se vraćate ovom kraju.

Stiglo je vrijeme za večeru, a nakon nje ponovo pjesma i zabava. Iz ovog ugla, čini mi se da je veselje tokom druge večeri bilo još temperamentije, a da su ljudi imali više inspiracije, pa je i repertoar pjesama bio raznovrsniji.

Već sjutradan, prijatelji iz PK „Volujak“ krenuli su nazad svojim kućama, a mi sa domaćinima ka vrhovima Volušnica (1876mnm), Popadija (2056mnm) i Talijanka (2057mnm). Konfiguracija ovih vrhova otkriva pitomu stranu Prokletija, ali i jedan od najljepših pogleda na Karanfile. Bio je to dan „osvajanja“ za nas novih vrhova, uživanja, pjesme i borovnica. Dan ispunjen harmonijom kakvu samo priroda pruža. Zato joj se uvijek i vraćamo.

Uslijedilo je pakovanje, rastanak sa našim domaćinima i onih 200km do kuće. Bilo je to jedno iskustvo, koje je posmatrano iz današnje perspektive prepuno lijepih uspomena. Upravo je to i svrha svega ovoga čime se mi bavimo.

                                                                                                       Izvještaj podnio: Dušan Kaluđerović