Radovići – Žanjice – 15. 03. 2014. godine

Radovići – Žanjice – 15. 03. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Biljana Kojić

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:00h

Broj učesnika: 46

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 8:15h

Dolazak u Radoviće: 9:20h

Početak ture: 9:55h

Dolazak u Žanjice: 13:00h

Završetak ture: 17:50h

Ukupno trajanje ture: 7:55h

                                                       

Poluostrvo Luštica, prirodni bedem između prostranstva Jadranskog mora i unutrašnjosti Bokokotorskog zaliva, jedno je od rijetkih krajeva naše zemlje koji čuvaju prošlost, ali su i okrenuti budućnosti. Ovdje još uvijek možete osjetiti miris mora i maslina, toplinu i aromu pravog mediteranskog doma, ali i posvjedočiti njenom turističkom potencijalu, ponajviše zahvaljujući ambicioznom projektu Luštica Bay, koji će Lušticu načiniti jednom od vodećih turističkih destinacija.

Zbog svog izuzetnog geostrateškog položaja, vjekovima su se na Luštici sudarale razne kulture i vjere, oblikujući način života i mentalitet ovog mjesta, baš kao što i more udara o stijene i formira njegovu obalu.

Mnogo je ovdje staza i tragova u kojima se isprepliće rustično i savremeno, staro i novo, mirno i živahno, ali ima i jedna stazica, od Radovića – Gošića – Babunaca – Tića do Žanjica kojom se posvuda širi slatki ukus Mediterana. Tom stazom, tragom mora i Sunca, kroz predio aromatičnog bilja, miomirisnih stabala i prelijepih vidikovaca prošetali smo se i mi, ovog puta znatno brojniji, željni Sunca i toplog vazduha.

Juna prošle godine uređena je i otvorena rekreativno-planinarska staza od Radovića do Žanjica. Staza polazi iz Radovića ( 98 mnv ) gdje nakratko stajemo kako bismo sačekali naše članove iz Budve i Kotora da nam se pridruže. Nakon što su pristigli, krenuli smo lagano putem velikih mogućnosti koje nudi ovo vrijeme buđenja i cvijetanja prirode. Najprije prolazimo kroz zaseok Gošići, koji se nalazi u blizini centra Radovića, a opet dovoljno daleko da zaštiti svoj mir i privatnost. Ovim dijelom puta krećemo se asfaltom, blago uzbrdo i tako sve do priključka za stari austrougarski put. Kamenim, serpentinskim, dobro markiranim putem idemo dalje ka selu Babunci koji je najvisočija tačka današnje ture, pa možemo reći da je ovaj dio trase ujedno i fizički najzahtjevniji. Polako dobijajući na visini, okrepljuje nas sviježina vazduha i bistrina pogleda. Preko mora pogled se širi prema spolja, na cijelokupan tivatski zaliv, moreuz Verige i na okolna brda, a potom zaustavlja na snijegom prekrivene najvisočije vrhove Lovćena koji svojom grandioznošću nadkriva zaliv.

Nakon gotovo sat i po hoda, uskom seoskom stazom približavamo se Babuncima, selu podno pitomog brda Obosnik (sa 586mnv, najveći vrh Luštice). Koračamo hladnim kamenim pločama, prolazeći pored kapija starinskih kuća sa zatvorenim žaluzinama i usnulim sjećanjima. Ispod vela spokoja i tišine, priroda ne spava, već velikodušno nudi darove neprocijenljive vrijednosti koji su nam tu, na dohvat ruke. Dok parvimo kraći odmor u sjeni maslinovog drveća gotovo da možemo osjetiti opojni miris rogača, murava, smokava kojima ovaj kraj obiluje. Arome mediteranskog rastinje prate nas u stopu i dok se lagano spuštamo ka mjestu Bare-Lokanj. Priroda je nezamislivo lijepa. Na svakom koraku otvara se nova razglednica. Marljivo obradjene njivice kao tepisi razbacane su naokolo, nebrojeno mnoštvo stabala stoljetnih maslina spuštaju se gotovo do samog mora, beskrajno plavetnilo neba stapa se i nestaje u dubini Jadrana...

Na raskrsnici skrećemo desno, ka Tići i nastavljamo hodanje asfaltnim putem. Oko nas su pitome cvijetne livade. Surećemo se i sa prvim marljivim mještanima, koji ostavljaju utisak da ovdje život teče nekako neusiljeno, a ipak harmonično.

Odatle do Žanjica spuštamo se uskom, stepenastom kamenom stazom, i nakon nekih tri sata laganog hoda, tu smo, na jednoj od naših naljepših uvala. Doček nam prave plavi talasi koji se lijeno njišu, bijeli oblutci osušeni na Suncu i od soli, stameni zaštitnici uvale, rt Arza i ostrvo Mamula.

Odmor u ovakvom ambijentu nije ništa drugo do potpuno stapanje sa prirodom, upijanje svakog zračka Sunca ili 'pak prepuštanje prirodnoj hladovini maslinjaka. Bilo je i onih hrabrijih koji su svoja stopala skvasili u more, dopustivši trncima da zavladaju tijelom nakon što su na koži osjetili hladan val nezagrijanog mora.

Kako je vrijeme poput pijeska – što ga čvršće stežemo u šaci, to brže nestaje i naš, gotovo dvočasovni odmor na plaži, brzo je istekao. Medjutim, nije ni bilo važno koliko je odmor trajao, nego koliko je užitak u njemu bio intenzivan. A mi smo zaista uživali, jer je čitava grupa pulsirala istom vibrom zadovoljstva.

Za povratak biramo drugu stazu. Kroz samo naselje, penjući se jakom asfaltnom uzbrdicom napuštamo Žanjice. Krećemo se u skladu sa strujanjem vjetra, dok je disanje usklađeno sa zvukom talasa. Probuđenih čula, preplavljeni utiscima poletno koračamo i hvatamo priključak seoske staze koja nas brzo dovodi do raskrsnice i priključuje na lijepe Babunce, odakle se dobro poznatom stazom spuštamo u Gošiće.

Sa poslednjim zracima Sunca svi stižemo u Radoviće, gdje nas je čekao prevoz. I baš kao što se po Luštici staze međusobno ukrštaju i razmimoilaze, tako smo se i mi razišli, svako svojoj stazi, neko do Kotora i Budve, potom Cetinja, i dalje, sve do Podgorice i Nikšića.

                                                                                                                                              
Tekst: Biljana Kojić
Foto: Rale Pavićević i Dušan Kaluđerović