Rijeka Crnojevića – Obodska pećina – Cetinje – 09. 03. 2014. godine

 Rijeka Crnojevića – Obodska pećina – Cetinje – 09. 03. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Đuro Martinović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:00h

Broj učesnika: 18

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 8:15h

Dolazak u Rijeku Crnojevića: 8:35h

Početak uspona: 8:45h

Završetak ture: 15:00h

Ukupno trajanje ture: 6:15h

                                                       

Rijeka Crnojević, nekada živahni trgovački i istorijski gradić, odabran je kao polazno odredište današnje planinarske ture. Odmah po izlasku iz kombija osjećamo dah blage klime i rađanje mladog proljeća. 

Prije početka planirane ture, odlučujemo se za šetnju ovim davno usnulim mjestašcem u kome život teče tiho, nečujno prenoseći tragove nekih prošlih vremena kada su njenim pločnicima odzvanjali koraci trgovaca koji su dolazili gotovo iz svih krajeva Crne Gore da bi upravo na ovom mjestu razmjenjivali robu, usluge i po koju riječ.

Sjeverozapadno od Rijeke Crnojvića, stazom Dr Pavla Gazivode idemo najprije u pravcu Obodske pećine. Na samom početku planinarske staze nailazimo na malu HE Rijeka Crnojevića. Sa znatiželjom posmatramo i komentarišemo njen sistem za skupljanje, dovođenje i odvođenje vode koji manifestuje sav potencijal i moć vode. Sistem jeste energičan i koristan, ali ne tako lijep kao rad žive vode koja svojom prodornošću, brzinom i snagom kruni sebi put. 

Mi dalje nastavljamo pješačenje ka Obodskoj pećini prolazeći kroz pitoreskni krajolik. Dok prolazimo pored ostataka starih, mahovinom i lijanama obraslih mlinova, preskačemo potičiće, fotografišemo pokraj malenih vodopada, sa naše lijeve strane pogledom mami, ubrzan i uzburkan tok Crnojevića rijeke. U ovom dijelu svoga toka, rijeka je živahna i razdragana i svojim veselim žuborom prekida miran san prirode. 

Za nepunih 1:30h laganog hoda stižemo do atraktivne Obodske pećine. Ulaz u pećinu je impozantan, a da bi se došlo neposredno do ulaza, treba, uz oprez, savladati niz kamenih blokova koji prilaz pećini čine još uzbudljivijim. Obodsku pećinu, zagonetnu i privlačnu detaljnije ćemo istražiti kroz rad naše speleološke sekcije, a mi se nakon kraće pauze vraćamo istom stazom do hidrocentrale u čijoj je blizini postavljen smjerokaz koji nas upućuje na stari karavanski put. Do Cetinja, prema uputstvima sa table treba preći razdaljinu od 12km, što znači i dodatnih 4:30h hoda. Ovim starim, trgovačkim putem nekada se širio opojni miris mediteranskih agruma i riječke ribe kojom su Cetinjani bogatili trpezu nakon uspješnog pazara. U poslednje vrijeme, izuzev planinara i mještana okolnih sela, ovaj put rijetko ko pohodi.

Prvi dio ove staze, od sela Oćevići do Košćela kondiciono je zahtjevniji. Međutim, dobro očišćenom i markiranom stazom, relativno brzo i lako stižemo do Košćela, mjesta sa slikovitim pogledom na Rijeku Crnojević i Skadarsko jezero, poznatom i kao vječni počinak slavnog slikara Dada Đurića.

Asfaltom i makadamom nastavljamo pješačenje dalje prema selima Ceklin, Strugare, pa sve do Dobrskog sela. Put kroz ova medonosna riječka sela je poprilično lagan, brzo se prelazi, a kako nemamo razloga za žurbu i budući da nas cijelo vrijeme prati toplo i sunčano vrijeme, na lokalitetu Lokve pravimo dužu pauzu za ručak.

 

Nakon 45.minutne pauze brzo stižemo i do živopisnog Dobrskog sela gdje prolazimo pored manastira Dobrska ćelija u kojoj je 1842. osnovana prva seoska škola u Crnoj Gori. Od Dobrskog sela do Belvedera treba savladati još jedan jači uspon i visinsku razliku koja bitno utiče na razliku u klimi između Dobrskog sela i Cetinja. Na vidikovcu Belveder moramo se utopliti, obući jakne jer se ovdje itekako osjeća oštrija klima i hladan vjetar.

Od Belvedera, kroz naselja Kruševo ždrijelo i Crna greda ulazimo u Cetinje gdje je ujedno i završetak današnje ture.

                                                                                                                                             Biljana Kojić