Soko grad – 29. 03. 2014. godine

Soko grad – 29. 03. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodiči: Dražen Bratičević i Dušan Kaluđerović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:30h

Broj učesnika: 33

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 8:40h

Dolazak u Đinoviće: 9:05h

Početak ture: 9:15h

Dolazak na Soko grad: 10:40h

Završetak ture: 15:00h

Ukupno trajanje ture: 5:55h

Soko grad (štitarski), poznat i kao Ivanov grad, je staro utvrđenje na obroncima sokolskih greda, koji se po riječima nekih istoričara vezuje još za period dominacije Ilira na našim prostorima. Ipak, ima i onih koji tvrde da je sagrađen upravo od strane dinastije Crnojević, po čijem vladaru on i nosi ime. Međutim, savremena istorija ga baca u drugi plan, pa je danas malo onih koji znaju da ovo mjesto uopšte i postoji. Misterija Soko grada je bila i glavni razlog, zašto smo odlučili da posjetimo ovaj lokalitet.

                                                       

Davno zaboravljenom stazom, od sela Đinovići nadomak Cetinja, na kojoj je svaki kamen priča za sebe, i koja je nakon toliko vjekova uspjela odoliti zubu vremena, grupa od 33 „sokola“ započela je još jednu lijepu planinarsku turu. Pomenuto selo nalazi se na nekih 480mnm, i do samog utvrđenja (730mnm) bilo je potrebno savladati visinku razliku od oko 250m. Preko torinskog ždrijela, Zogovih lazina i Brašine lastve, kao iz pepela su se izdizale davno usnule legende, koje od zaborava čuvaju mještani ovog kraja. Soko grad  - kula u samom srcu „kamenog mora“, gdje monotoniju  suvog kamena remete nepregledni tepisi mahovine.

Sama pješačka staza ne zahtijeva preveliku kondicionu spremu, pa je za dolazak u ovaj grad potrebna samo volja i dobra doza pozitivne energije. Tog dana, mi smo imali sve što nam je potrebno, što je doprinijelo da se pozitivni impulsi rašire cijelim krajem. Sve je odisalo nekom posebnom harmonijom, jer prilazak sokolskim kršima ne može, a da ne probudi maštu kod svakog njihovog posjetioca. Pola milenijuma je bilo dovoljno da izmijeni obrise grada, ali je on na neki način još uvijek zadržao svoj duh. Ostaci glave kapije, crkve, tvrđave, osmatračnica, prostora za stanovanje i bunara rađaju kod posmatrača sliku da je to bila jako kvalitetna utvrda. Geografski položaj grada omogućio mu je i dobru stratešku poziciju, što je imalo velikog značaja prilikom osmanlijskih osvajanja. Sve su to razlozi zbog kojih treba doći na ovo mjesto i na trenutak biti dio njegove istorije.

Bedemi grada predstavljaju granicu između Riječke i Lješanske nahije i sa njih se pruža nevjerovatan pogled na obrise Komova, Kučkih planina i Prokletija. Sa jedne strane nazire se i Skadarsko jezero sa svojom vilom Rumijom, dok se sa druge strane preko kamenjara ističu Stavor i Čelinac koji otvaraju vrata Katunske nahije. Tako se stiče utisak, da je ovo mjesto nekad bilo i srce Crne Gore.

Posebnu draž ovoj turi daje i pećina koja se nalazi ispod samog grada i koja je po legendi bila povezana sa njim. Jako uzan ulaz vodi u dvoranu dugu par stotina metara, na čijem se kraju nalazi izvor pitke vode. Pećina je prohodna, i uz pomoć lampi to je prizor koji se ne smije propustiti.

Iako od samog grada postoji i staza koja vodi ka Kosijerima, ovog puta smo donijeli odluku da posjetimo Štitare, koji dođu sa njegove istočne strane. Niz, koliko surove isto toliko i pitome sokolske krše, grupa se spustila na asfaltni put, gdje se tura zvanično završila, iako se druženje uz brendi proizvode ovog kraja nastavilo još koji kilometar i još koji sat.

Kako se Soko grad nalazi na tromeđi između Kosijera, Đinovića i Štitara, izgledalo je da se tog dana pozitivna energija prelila u sva tri sela. Gostoprimstvo starosjedilaca sa kojima smo se susreli na ovoj trasi, dalo je pečat ovoj turi, koja je makar na kratko probudila Ivanov grad iz njegovog viševjekovnog sna. 

                                                                                                               Tekst i foto: Dušan Kaluđerović