T R E C I M E D I L A V A R E D O 09. 08. 2017. G O D I N E
Napuštamo Park prirode Puez-Geisler
i idemo ka sjevernim Dolomitima i masivu Dolomiti di Sesto, di Braies e d’Ampezzo.
Cilj su nam grupa Tre Cime di Lavaredo i Paterno-Cima Una.
Tre Cime di Lavaredo ili Drei
Zinnen je zasigurno najpoznatiji i najposjećeniji
Park prirode u
Dolomitima. Simbol ovog parka su Tri vrha: Cima Piccola n/v 2857m, Cima Grande
n/v 2999m i Cima Ovest n/v 2973m, koji predstavljaju svojevrstan amblem
sjevoroistočnih Alpa. Naziv su dobili 1750. godine, kada ih je otkrio
austrijski geodeta Peter Anich koji je po naredbi kraljice Marije Tereze radio
na izradi Atlasa Tirola. Kada je ugledao ova tri neobična, kolosalna vrha,
nazvao ih je Drei Zinnen Spitze.
Monte Paterno ili Paternkofel
n/v 2746m, pruža se sjeverozapadno od Tre Cime, a sastoji se od tri oštra
grebena: sjevernog, istočnog i južnog. Po sva
tri dominantna grebena vode uzbudljive ferrate koje slijede puteve Velikog rata.
Vozeći se ka Dolomitima di
Sesto, prolazimo pokraj: Brixtena/Bressanone, San Lorenza, Dobbiaca i Auronzo
di Cadorea. Svaki od ovih gradića zaslužuje da odlomite od vremena dio i
posvetite ga njihovom razgledanju. Međutim, mi smo hitali prema našem
odredištu, samo okrznuvši ih pogledom. Iako je Sunce sporadično bacalo zrake i
obasjavalo doline, visoko iznad njih, lebdjeli su crni oblaci, kao gusti dim
koji prijeti da proguta obližnje vrhove. Već tada, postalo nam je jasno da ćemo
plan zacrtan za taj dan morati prekrojiti i prilagoditi ga meterološkim
uslovima.
Stižemo u oblast Cadore i na
kratko se zaustavljamo pokraj jezera Misurina. Lago di Misurina je najveće
prirodno jezero u ovom dijelu Dolomita. Nalazi se na nadomorskoj visini od
1754m. Poznato je kao vazdušna banja i zato privlači veliki broj posjetilaca.
Brojne legende vezuju se za ovo jezero, a jedna od njih proishodi iz stihova
pjesme koju je otpjevao Claudio Baglioni“ Il
lago di Misurina“. Već sa jezera otvara se pogled na južne padine Tre Cime,
a uočavamo i Rifugio Auronzo, koji smo odabrali da nam bude dom te večeri.
Planinarski dom Rifugio Auronzo
u vlastištvu je C.A.I. (Club Alpino Italiano). Smješten je na južnoj strani
Zapadnog vrha/Cime Ovest. Do njega nas je dovela planinska cesta, poznata kao
odredište brojnih etapa Giro d’Italia. Srijećemo dosta biciklista na putu, i
više vozila nego na drugim planinskim cestama, što nam definitivno potvrđuje da
je park di Lavaredo jedan od posjećenijih i popularnijih u Italiji. Na parkingu
ispred doma, takođe je gužva. Velik je broj parkiranih vozila svuda naokolo, no
čini mi se da, dok se mi tek spremamo da ušetamo u park, većina ga ipak
napušta. Vjerovatno s razlogom, jer roj tmurnih oblaka salijeće prostor sa svih
strana. Jedan od načina da se odbranite, jeste da ne skidate osmijeh i vedrinu
sa lica, da zračite i sijate i tako odagnate oblake. Ulazimo u dom, a tamo nas
čeka vedro i ljubazno osoblje, i sve nekako vrca od uzbuđenja i pozitivne
energije koja se brže širi od turobne i mrzovoljne oblačnosti.
I ovaj planinarski dom, ulazi u
konkurenciju onih koji se mogu dičiti jednim od ljepših panoramskih pogleda.
Svuda okolo dominiraju snažni šiljci i kupole Cadini di Misurine, Christalo
grupe, te Croda dei Toni, grupe Sorapiss, a ugledasmo i „Kralja“ Dolomita -
Antelao... Duboko ispod, usjekla se Val d’Ansiei i jezero Misurina.
Donosimo odluku da se tog
popodneva ipak otisnemo na kružnu turu oko Tre Cime, a za naredno jutro pomjerimo
uspon na Monte Paterno.
Organizacija: SPK „Soko“,
Broj učesnika: 4,
Start/ Cilj: Rifugio Auronzo n/v 2333m,
Minimalna visina: n/v 2245m,
Maksimalna visina: n/v 2454m,
Dužina staze: 9,4km,
Vremenske prilike: oblačno,
Vrijeme (sa
pauzama): Rifugio Auronzzo - Rifugio
Lavaredo (’30); Rifugio Lavaredo- Forchella Lavaredo (’15), Forchella Lavaredo
- Forchella Col di Mezzo (1,30h); Forchella Col di Mezzo – dom Auronzo (’30).
Korisne info: ulaz u park prirode Tre Cime di
Lavadero iznosi 25€ po vozilu/dan.
Od Rifugio Auronzo n/v 2333m put
se odmotava u dva pravca. Biramo jugoistočni smjer i široku stazu br.101 (nekadašnji vojni put).
Sa lijeve strane zaleđinu nam prave južne litice Malog vrha, a sa desne strane
je prostranstvo satkano od bokora kamenih špiceva. Oštrina im izbija kroz
maglenu prašinu, na momente pobjeđujući je. No, da bi se pokazali u punoj
veličini i moći, moraju se izdići iznad oblaka, pa se cio ambijent pretvara u
arenu za prevlast jedne prirodne sile nad drugom. Mi, svakako navijamo za
planinu i njenu moć da zbaci tmuran plašt koji je prikriva.
Nakon 15 minuta hoda, dolazimo
do crkvice Cappele degli Alpini izgrađene 1916. godine. Crkva je posvećena poginulim
u Prvom svjetskom ratu. Iza crkve, na kamenoj stijeni utisnut je bronzani lik
sa natpisom Paul Grohman. Paul je bio jedan od poznatijh alpinista ovog kraja,
prvi izvršivši uspon na Cima Grande n/v 2999m 20. avgusta 1869. godine u drustvu
Franza Innerkoflera.
Slijedimo dalje širok put i
dolazimo do planinarskog doma Rifugio Lavaredo n/v 2344m, smještenog podno južnog,
strmog grebena Croda Passaporto. Ispred doma pravimo kraću pauzu, dok se iznad
nas, svijetlo izmjenjuje sa tamom. Svijetli oblaci se povlače i ambijent sve
više tamni. Pokušaćemo koracima razbiti tamno nebo. Ustajemo i nastavljamo
šetnju.
Od doma staza se lagano uzdiže i
vodi do raskrsnice puteva. Mi slijedimo stazu koja nas vodi do prevoja Forchella
Lavaredo n/v 2454m smještenog između Tre Cime i Monte Paterna.
Forchella je širok plato od
kojeg u svim pravcima vodi splet staza. Forchella je i pozornica za predstavu
koja će potpuno mobilisati našu pažnju. Sijaset izvrsnih kadrova smjenjuju se u
nizu, i kud god da usmjerite pogled, izloženi ste zamamnoj koncentraciji
ljepote, utkanoj u svakom kutku ovog mjesta. Omamljeni posmatramo uzvišenu
ljepotu i prava umjetnička ostvarenja prirode. Kao da su vajani virtuoznim
pokretima vještih vajara, ili naslikani lepršavim i fluidnim potezima četkice kakvog
snenog slikara, vrhovi oko nas svojim elegantnim
figurama, delikatnim i nemirnim obrisima, suptilnim i pulsirajućim prelazima
boja i oblina, transformišu prostor u nebesni, otmen muzej ili izložbeni
reljefni prostor ispunjen obožavanim kamenim statuama, skulpturama i
eksponatima.
Predozirani kreativnošću i
božanstvenošću prirode, upijamo svaki detalj s predanošću ropskog
zaljubljenika.
I ako, izloženi posmatranju
nesvakidašnje ljepote odjednom osjetite da vam osjećanja nekontrolisano naviru,
da ste preplavljeni emocijama i potpuno predani zanosu koji vam otima dah, ne
brinite. U šoku ste! Estetskom!
No, nema predaha i podlijeganja
očaravajućim uticajima ambijenta. Nastavljamo dalje... Okrepljuje nas svjež
dah, jer, kao da se vazduh odjednom pretvorio u med, nov priliv energije
usmjereva nas na utabanu, ali nemarkiranu stazu naspram, gotovo simetrično
poređanih vrhova Tre Cime. Gordo stoje, tri vrha nalik tri druga, sa vojne
straže ili rata koji pamte dobre i loše dane, ostajući uvijek jedan uz drugoga,
rame uz rame.
Plato pod nama, nije samo
estetski, već i svojevrstan ratni muzej i poprište žestokih borbi u Prvom
svjetskom ratu. Linija alpskog fronta, između Kraljevine Italije i Austrougarskog
carstva protezala se duž okolnih prevoja, dok su vrhovi predstavljali vojne
utvrde. Prokopano je na stotine tunela i rovova u kojima se skrivala vojska, pa
se i dan danas može osjetiti kako vitla hladana jeza i tjera na strah, prividno
potisnut u vrtlogu dubokih ambisa.
Odlučujemo se za kratak odmor
kod omanjih jezera, podno bijelog sipara, ukrašenog sjenkama Tri vrha. Njihov
odraz prelama se i igra na vodi, i zaista, sa kojeg god ugla ih posmatrali,
jedinstveni su dekorativni spomenik prirode. Sa suprotne strane, pogled nam krade
prirodna kupola neobičnog oblika, Torre dei Scarperi n/v 2519m, a iza nje, u
širokom luku, uzdižu se vrhovi kao gorde kule stražara na obzorju.
Od doma Langlam put se spaja sa
stazom br. 105 koja vodi po izohipsi sa zapadne strane do prevoja Col di Mezzo
n/v 2315m i dalje do doma Auronzo, gdje noćimo.
M O N T E P A T E R N O N/V 2746M 10. 08. 2017. G O D I N E
Organizacija: SPK „Soko“,
Broj učesnika: 4,
Minimalna visina: 2333m,
Maksimalna visina: 2746m,
Dužina staze: 8 km,
Vremenske prilike: promjenljivo oblačno, kiša,
Vrijeme (sa
pauzama): Rifugio
Auronzo-Forchella Lavaredo( 1,00h); Forchella Lavaredo-Rifugio Locatteli
(1,00h); Rifugio Locatteli- Forchella del Camoscio (1,30h); Camoscio-Monte
Paterno (’30); M.Paterno-Laghi dei Piani (1,30h),
Težina ferrate po
UIAA skali: 2-3B,
Potrebna oprema: VF set, kaciga, pojas, čeona
lampa, rukavice.
Nakon nemirne i kišovite noći, sviće relativno
mirno jutro, i prije nego li se sasvim razdanilo, eto nas opet na stazu br.
101, ali ovog puta ona nas vodi na Monte Peterno. Žurimo na uspon, planiranom
rutom. Na raspolaganju imamo svega par sati mirnog vremena i zatišja, jer je
već od podneva bio najavljen nov nalet kiše i grmljavine. Brzo stižemo do
Forchelle Lavaredo i raskržja puteva. Odavde se staza odvaja, desno za Monte
Paterno, a lijevo staza vodi po siparu, sjevernom stranom podnožja Tre Cime.
Biramo nešto visočiju, ali užu stazu, utabanu u sipar koji strmo pada niz
okomite strane Monte Paterna. Na samom kraju sipara nailazimo na prvi bunker iz
Prvog svjetskog rata. Kratkom uzbrdicom, iznad bunkera izlazimo na travnatu
zaravan ispred doma Locatteli n/v 2450m. Dom je smješten podno vrha Sasso di
Sesto n/v 2539m. Od doma, u pravcu istoka, pogled se pruža na jezera Laghi dei
Piani kao i na sjeverni greben Monte Paterna i izražajnu, sjevernu stranu Tre
Cime.
Za uspon na Monte
Paterno, odabrali smo popularan smjer sjevernog grebena koji se pruža od
Forchella di Toblin, ispod koje je smješten planinarski dom Rifugio Locatelli,
kao najčešće polazne tačke za uspon čuvenom ferratom De Luca-Innerkofler.
Opremamo se setovima
za ferratu, kacigama i lampama jer je oko 80% staze osigurano sajlama i
klinovima, 20% prolazi kroz tunele i galerije, a 10% staze je neosigurano. Ruta
najprije vodi blagom uzbrdicom, a zatim prelazi u uski rov, odakle slijedi niz
kraćih tunela, probijenih kroz nazubljene ivice Paterna.
Ubrzo stižemo do tkz. Galleria Paterno, tunela dugačkog
600m. Kroz njega vode strme, visoke stepenice, osigurane sajlom. Visoke
stepenice omogućavaju da se za kratko vrijeme savlada 100m visinske razlike. Međutim,
hladan vazduh koji struji kroz galeriju, nataložena vlaga i gnjacav pijesak pod
nogama pomalo zamaraju. Penjući se ovim strminama teško je i zamisliti da su
se, ne tako davno, u skutima ove planine, krili, bitke vodili i živote izgubili
vojnici, planinari... Da su umjesto sajli, uz stijene bile prikovane bodljikave
žice, da su staze, umjesto planinarskih gojzerica, tabanale vojničke čizme, a da
je umjesto zveketa karabinera, tutnjao unakrsni prasak metaka...
Mračne misli o ratnoj istoriji
Paterna, nestadoše po izlasku iz tunela, jer odmah na izlazu započinje uspon
ferratom, pa se pažnja fokusira na svaki detalj uspona. Stijene Paterna su
poprilično rastresite, ferrata na momente zahteva jak rad ruku, sangu i
koncentraciju, ali bez problema stižemo do uskog sedla Forchella del Camoscio
n/v 2660m. U prevodu sa italijanskog, Camoscio znači divokoza, dakle prevoj nosi
ime koje prirodno pripada visinama, označava mjesto do kojeg vode strmi,
nepristupačni i uzani putevi, mjesto do kojeg se, baš poput divokoze, uspinju uporni,
istrajni i usmjereni.
Forchella nas uvodi u
unutrašnjost Paterna kojom dominiraju istočne, okomite litice koje se
dramatično i strašno uzdižu, ostavljajući dojam nepristupačnosti. Ispresjecane hodnicima,
galerijama, tunelima, ipak su bile mete osvajača. Uprkos tome, ovaj se
džinovski bastion održao, svojom silinom i impresivnošću, osvajajući nas.
Prevoj Camoscio je spona puteva
od kojeg se lijevo odvaja staza preko istočnog grebena za Rifugio Pian di Cengia,
ravno se odvaja staza ka južnom grebenu do doma Lavaredo i desno nastavlja
ferrata do vrha, po strmoj i izloženoj stijeni, sve do izlaska na bočnu
krušljivu stranu, gdje nastavljamo kretanje po policama do samog vrha. Ovaj
završni dio staze nije osiguran sajlama, ali se uz oprez lagano prelazi, te
stižemo na vrh tačno u 10h.
Na vrhu Monte Paterna n/v 2746m
postavljan je krst u sjećanju na Sepp Innerkoflera, lokalnog alpinistu,
planinskog vodiča, i vojnika stradalom na ovom mjestu tokom Prvog svjetskog
rata. Ostao je upamćen kao simbol stradanja, ali i ljubavi i pasije prema
otadžbini i planini.
Vrh Paterna je i spektakularan
vidikovac, jer se sa njega pruža najljepši pogled na Tre Cime, ali i na čitav
niz nepreglednih vrhova koji nadmašuju jedan drugog po svojoj ljepoti,
grandioznosti i jedinstvenosti oblika. Ova jata golemih kamenova pripadaju
sjevernom dijelu grupe Sesto, a u prvi plan uzvisuju se masiv podgrupe
Rondoi-Baranci, Croda Rossa, Cima Piata Alta, Punta dei Tre Scarpieri i drugi.
Magleni talas nam polako
zaklanja ove fantastične vidike, pa na vrhu imamo samo toliko vremena da se
fotografišemo, jer moramo odmah krenuti nazad. Sivi oblaci stvorili su obruč
oko vrha Paterna. Vrh je pod opsadom kišnih oblaka i jedini izbor koji stvarno
imamo, je kako ćemo da odreagujem u datoj situaciji. Teška srca, ali ispravno,
donosimo odluku da odustanemo od spusta istočnim grebenom, pa silazimo istom
Innerkofler stazom, sve do jezera Laghi dei Piani, gdje konačno pravimo pauzu
za doručak. Tu smo osjetili svježinu prvih kišnih kapi i prije nego li je počeo
pljusak, stižemo do doma Locatelli. U domu i ispred njega, sve vrvi od
planinara, i svi čekamo da kišni talas prođe. Jaka kiša i grad mijenjaju sliku
ambijanta i u tridesetak minuta pred našim očima smjenjuju se godišnja doba. Hvatamo
trenutak zatišja, parče vedrog neba i par sunčevih zraka i hitro grabimo do
parkinga ispod doma Auronzo. Uz snažan ljetnji pljusak i zavodljiv ritam
ljetnjeg hita „Despacito“, lagano napuštamo
masiv Dolomita i upućujemo se ka Hrvatskoj i gradu Rijeci, gdje noćimo.
Sledeći dan koristimo da se
odmorimo i razgledamo znamenitosti ovog istarskog grada. U šetnji kroz
istoriju, kulturu, gastronomiju Rijeke društvo nam pravi Ljubo Radović,
predsjednik riječke zajednice Crnogoraca. Ovaj lučki grad, lijepe arhitekture i
živopisnog karnevala, oduševio nas je prije svega srdačnošću, otvorenošću i
blagošću njegovih stanovnika, koji su možda i najveća blagodet ovog grada.
Tekst: Biljana Kojić
Fotografije: Dijana Borozan i Dušan Kaluđerović
No comments:
Post a Comment