Rijeka Crnojevića – Obodska pećina – Cetinje – 09. 03. 2014. godine

 Rijeka Crnojevića – Obodska pećina – Cetinje – 09. 03. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Đuro Martinović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobuska stanica u 8:00h

Broj učesnika: 18

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 8:15h

Dolazak u Rijeku Crnojevića: 8:35h

Početak uspona: 8:45h

Završetak ture: 15:00h

Ukupno trajanje ture: 6:15h

                                                       

Rijeka Crnojević, nekada živahni trgovački i istorijski gradić, odabran je kao polazno odredište današnje planinarske ture. Odmah po izlasku iz kombija osjećamo dah blage klime i rađanje mladog proljeća. 

Prije početka planirane ture, odlučujemo se za šetnju ovim davno usnulim mjestašcem u kome život teče tiho, nečujno prenoseći tragove nekih prošlih vremena kada su njenim pločnicima odzvanjali koraci trgovaca koji su dolazili gotovo iz svih krajeva Crne Gore da bi upravo na ovom mjestu razmjenjivali robu, usluge i po koju riječ.

Sjeverozapadno od Rijeke Crnojvića, stazom Dr Pavla Gazivode idemo najprije u pravcu Obodske pećine. Na samom početku planinarske staze nailazimo na malu HE Rijeka Crnojevića. Sa znatiželjom posmatramo i komentarišemo njen sistem za skupljanje, dovođenje i odvođenje vode koji manifestuje sav potencijal i moć vode. Sistem jeste energičan i koristan, ali ne tako lijep kao rad žive vode koja svojom prodornošću, brzinom i snagom kruni sebi put. 

Mi dalje nastavljamo pješačenje ka Obodskoj pećini prolazeći kroz pitoreskni krajolik. Dok prolazimo pored ostataka starih, mahovinom i lijanama obraslih mlinova, preskačemo potičiće, fotografišemo pokraj malenih vodopada, sa naše lijeve strane pogledom mami, ubrzan i uzburkan tok Crnojevića rijeke. U ovom dijelu svoga toka, rijeka je živahna i razdragana i svojim veselim žuborom prekida miran san prirode. 

Za nepunih 1:30h laganog hoda stižemo do atraktivne Obodske pećine. Ulaz u pećinu je impozantan, a da bi se došlo neposredno do ulaza, treba, uz oprez, savladati niz kamenih blokova koji prilaz pećini čine još uzbudljivijim. Obodsku pećinu, zagonetnu i privlačnu detaljnije ćemo istražiti kroz rad naše speleološke sekcije, a mi se nakon kraće pauze vraćamo istom stazom do hidrocentrale u čijoj je blizini postavljen smjerokaz koji nas upućuje na stari karavanski put. Do Cetinja, prema uputstvima sa table treba preći razdaljinu od 12km, što znači i dodatnih 4:30h hoda. Ovim starim, trgovačkim putem nekada se širio opojni miris mediteranskih agruma i riječke ribe kojom su Cetinjani bogatili trpezu nakon uspješnog pazara. U poslednje vrijeme, izuzev planinara i mještana okolnih sela, ovaj put rijetko ko pohodi.

Prvi dio ove staze, od sela Oćevići do Košćela kondiciono je zahtjevniji. Međutim, dobro očišćenom i markiranom stazom, relativno brzo i lako stižemo do Košćela, mjesta sa slikovitim pogledom na Rijeku Crnojević i Skadarsko jezero, poznatom i kao vječni počinak slavnog slikara Dada Đurića.

Asfaltom i makadamom nastavljamo pješačenje dalje prema selima Ceklin, Strugare, pa sve do Dobrskog sela. Put kroz ova medonosna riječka sela je poprilično lagan, brzo se prelazi, a kako nemamo razloga za žurbu i budući da nas cijelo vrijeme prati toplo i sunčano vrijeme, na lokalitetu Lokve pravimo dužu pauzu za ručak.

 

Nakon 45.minutne pauze brzo stižemo i do živopisnog Dobrskog sela gdje prolazimo pored manastira Dobrska ćelija u kojoj je 1842. osnovana prva seoska škola u Crnoj Gori. Od Dobrskog sela do Belvedera treba savladati još jedan jači uspon i visinsku razliku koja bitno utiče na razliku u klimi između Dobrskog sela i Cetinja. Na vidikovcu Belveder moramo se utopliti, obući jakne jer se ovdje itekako osjeća oštrija klima i hladan vjetar.

Od Belvedera, kroz naselja Kruševo ždrijelo i Crna greda ulazimo u Cetinje gdje je ujedno i završetak današnje ture.

                                                                                                                                             Biljana Kojić

                                                                                                                                          

II Edukativna radionica

Osnove planinarenja i planinarska oprema – 22. 02. 2014. godine

             

               U prostorijama Izviđačkog odreda „Gojko Kruška“ koje članovi SPK „Soko“ koriste još od svog osnivanja, u subotu 22. 02. 2014. godine, održano je predavanje na temu „Osnove planinarenja i planinarska oprema“.

Tokom dvočasovne prezentacije koju je držao naš član i iskusni planinar Rajko Drecun, prisutni su imali priliku da se bolje upoznaju sa samim osnovama planinarenja, kao i da na licu mjesta vide kakva je sve oprema neophodna da bi se pojedinac bavio ovim vidom rekreacije.

Planinarenje ne podrazumijeva samo hodanje u prirodi, već je ono jedan kompleksan proces koji obuhvata gotovo sve čovjekove djelatnosti koje su direktno i indirektno povezane sa kretanjem i boravkom u prirodi. Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje „Zašto ljudi odlaze u planine?“, jer svaki pojedinac ima svoje motive, ciljeve i svoj način shvatanja planinarenja. Ali, planinarenje se prije svega temelji na zajedništvu i uzajamnom djelovanju, sa ciljem savladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih prepreka.

U zavisnosti od ambicija, planinarenje svakom pojedincu nudi širok spektar aktivnosti, od lakih rekreativnih tura, preko visokogorstva, pa sve do alpinizma. Međutim, za bilo koji tip planinarske aktivnosti potrebna je određena oprema, pa ona ide u rasponu od opreme za lake ljetnje ture, preko opreme za zimske ture, do opreme za oblast alpinizma. Na osnovu svega toga, članovi ove radionice su imali priliku da se upoznaju sa svom opremom, teorijski da prođu osnovne principe upotrebe iste, ali i da se upoznaju sa mogućim posledicama koje se mogu javiti zbog nepravilnog rukovanja sa određenim planinarskim „alatkama“.

Na osnovu interakcije između predavača i prisutnih, koja je bila i više nego kvalitetna, može se izvesti zaključak da je ova edukativna radionica, druga po redu, u potpunosti ispunila očekivanja. SPK „Soko“ zahvaljuje se svim gostima i članovima na prisustvu.

                                                                                                                       Dušan Kaluđerović

Subra (1679 mnm), Orjen – Noć Punog Mjeseca

Subra (1679 mnm), Orjen – Noć Punog Mjeseca 15. - 16. 02. 2014. godine

Organizacija: Planinarski klub Subra

Vodič: Planinarski klub Subra                     

Broj članova Kluba na manifestaciji: 12

Smještaj: Planinarski dom “Vratlo”

Vremenski uslovi: Sunčano

                                                       

Zastava Sportskog planinarskog kluba “Soko” trećeg vikenda februara mjeseca viorila se na Orjenu. Ukoliko se osvrnemo na naše izvještaje koje uredno podnosimo nakon svake realizovane ture, možemo uvidjeti da smo na ovom mjestu bili i prije svega par mjeseci (oktobar 2013.). Međutim, čar ove planine i gostoprimstvo ljudi koji bitišu u ovom kraju prizvala nas je ponovo u podnožje orjenskog masiva.

Opet Orjen, i opet Subra. Ali ovog puta u jednom sasvim drugačijem svijetlu.

Manifestacija, jedanaesta po redu, pod nazivom “Noć Punog Mjeseca”, a u organizaciji Planinarskog kluba “Subra” iz Herceg Novog okupila je brojne planinare iz naše zemlje, ali i šire. Bila je to prilika da se sretnu stari prijatelji, sklope nova poznanstva i razmijene razna planinarska iskustva. Prilika koju tokom jednog sunčanog februarskog vikenda ne smijete propustiti.

Članovi našeg Kluba, njih 12, u subotu 15. 02. stigli su u planinarski dom “Vratlo”, gdje je ova manifestacija imala svoj početak. Toplinu doma, i gostoprimstvo domaćina bilo je nemoguće ne osjetiti, a pozitivna atmosfera među gostima tokom narednog dana prelila se na gotovo svaki obronak ovog masiva.

Kako je gitara neizostavan instrument na našim okupljanjima, tako smo i ovom prilikom kroz pjesmu nastojali upoznati naše nove prijatelje. Od domaćina iz PK “Subra”, preko planinara iz PK “Vjeverica” iz Kotora, PK “Vučji zub” iz Trebinja, PK “Oblun” iz Podgorica i “Malog alpinističkog kluba”, kao i planinara individualacaširila se pjesma do 23h kada su organozatori zahtijevali odlazak na odmor, jer je centralna manifestacija trebala početi u 3h nakon ponoći.

Tako je i bilo. Nedjelja, 15. 02. 2014. godine, 3h ujutro i 48 planinara ispred planinarskog doma čeka signal za pokret. Temperatura je svega par stepeni ispod nule, što kretanje u ranim jutarnjim satima čini znatno lakšim. Kako je ova zima bila dosta blaga, a snijeg rijetka pojava, zimsku opremu nijesmo trebali koristiti do samog grebena Subre. Pod svjetlošću čeonih lampi kolona se polako udaljavala od početne tačke, a mjesečina sa pojavom sniježnog pokrivača postajala sve izraženija. Subrini platoi, uvijek lijepi i zagonetni, čuvali su ove noći još veću misteriju, jer ih je pod tankim snijegom i ledom trebalo sa većom pažnom preći. Izlaskom iz bukove šume, kroz koju je kretanje bilo dosta zahtjevno zbog propadanja u snijegu, iz bezbjedonosnih razloga organizator je predložio korišćenje zimske opreme, jer je ta lokacija bila najpogodnija za postavljanje iste. Tek nakon toga počeo je uspon ka samom grebenu, a kroz narednih pola sata ukazao nam se i sami cilj. Subra, u tihoj zimskoj noći okovana ledom i snijegom, u sami cik zore, čeka svoje posjetioce.

Bio je to nevjerovatan prizor. Sa jedne strane gledate kolonu ljudi koja se kroz mjesečinu probija ka samom vrhu, a sa druge buđenje jednog novog dana. Prije samog izlaska sunca, a nakon 3h hoda cjelokupna grupa se našla na vrhu da uživa u tom prizoru za koji je teško naći prave riječi. Nakon pravljenja par zajedničkih fotografija, kolona se uputila ka mjestu polaska, uz dodatni oprez, jer je snijeg postajao sve mekši, pa je spust zahtijevao dodatni oprez.

Kroz narednih dva sata, a uz odličnu organizaciju domaćina svi smo se našli u onom toplom domu. Puni utisaka i neopisivih emocija.

Ipak, ne treba izostaviti i planinarsku turu koja je bila upriličena za sve one koji nijesu imali adekvatnu opremu za noćni uspon na Subru. Oko 4:30h preostala grupa iz doma uputila se na Kamenski Kabao, kako bi sa tog orjenskog vrha uživala u izlasku sunca. Tokom dana, koji je bio pravi proljećni, određeni broj planinara je popeo i vrh Veliko ćedilo (1466mnm), pa se može reći da je ovogodišnja manifestacija ispunila očekivanja svih njenih učesnika.

Planinari našeg Kluba imali su iza sebe i više nego uspješan vikend koji su krunisali novim, a nadamo se i dugotrajnim prijateljstvima, novim znanjima i uvijek neprocjenjivim boravkom na planini.


                                                                                                                                 Dušan Kaluđerović

Treštenik (1489mnm), Lovćen - 26. 01. 2014.godine

Treštenik (1489mnm), Lovćen

Organizacija: Planinarski klub Soko Cetinje

Vodič: Dušan Kaluđerović

Mjesto i vrijeme okupljanja: Lovćenska ulica u 9:00h

Broj učesnika: 14

Vremenski uslovi: Sunčano

Vrijeme polaska: 9:10h

Dolazak na Ivanova Korita: 9:40h

Početak uspona: 9:55h

Vrijeme dolaska na vrh: 11:15h

Početak spusta: 11:45h

Završetak ture: 14:30h

Ukupno trajanje ture: 4:35h

                                                       

Opis ture:

Čar prvog ovogodišnjeg snijega, koji je prekrio vrhove lovćenskog masiva, natjerala nas je da ostavimo gradsku svakodnevnicu i da se otisnemou ispitivanje neopisive bjeline. Usnula priroda i bukova šuma prekrivena snijegom tog dana pričali su priču jezikom razumljivim svima. Bila je to priča koja je podsjećala na bajke braće Grim, u kojima junaci koračaju nekim nestavrnim predjelima koji postoje samo u ljudskoj mašti.

  

Članovi planinarskog kluba Soko, u nedjelju 26. 01. 2014. godine bili su dio te priče.

Treštenik (1489mnv), vrh u samom srcu nacionalnog parka Lovćen bio je naša destinacija tog dana. Povoljni vremenski uslovi išli su nam na ruku, pa je hodanje po snijegu bilo u velikoj mjeri olakšano. Polazna tačka bila je na Ivanovim koritima (1270mnm), gdje smo u pravcu juga počeli uspon kroz gustu bukovu šumu. Hodanje sniježnim serpentinama znatno olakšavaju prvi u koloni koji svojim čvrstim koracima tabaju suv rastresit snijeg, ostavljajući tragove na koje se nadovezuju velike i male stope ostalih planinara. Dolazak na vrh predstavlja poseban doživljaj. Nakon 1:30 vremena hoda, svih 14. učesnika našlo se na čistini trešteničkog vrha sa kojeg nam se ukazao nevjerovatan pogled na najviše vrhove Lovćena i centralni dio Crne Gore, masiv Prokletija, kučkih planina i Komova. To je prizor koji ostavlja snažan trag u sjećanju, tako da su uložen trud, promrzle ruke i lica vrijedili samo zbog tog trenutka.

Tog dana, vrijeme provedeno na vrhu bilo je idealna prilika da se uživa u kontrastima prirode. Sa jedne strane stajali smo na planinskom vrhu usnulom pod nanosima snijega, dok smo sa drugestrane posmatrali veći dio naše zemlje u kojima su neobično visoke temperature najavljivale prerani dolazak proljeća. Planinski vijenci mamili su naš pogled ka sjeveru i istoku, a šapat mora nas je zvao ka zapadu i jugu.

Nakon polučasovne pauze uslijedio je spust starom austougarskom stazom, kojom je grupa nastavila u pravcu jugozapada ka lovćenskom katunu Dolovi. To je bila idealna prilika da se spustimo do same sniježne granice i da jednom nogom kročimo u primorski pojas zaleđa, a drugom ostanemo u regiji okovanoj ledom i snijegom. Na putu ka Dolovima pred nama su se smjenjivale panorame Grblja, Tivatskog zaliva, Vrmca i padina Orjena. Sve su to bile slike koje se teško brišu iz sjećanja i koje zbog toga čine lovćenski masiv atraktivnim i uvijek primaljivim..

Tragovi koje smo ostavljali u snijegu, nakon hoda od 2:45h našli su svoj cilj na Ivanovim koritima, gdje se ova bajka i završila.Međutim, Lovćen nas danas mami iz grada sa novim nanosima snijega, pa nije isključeno da će ova bajka dobiti još koju stranicu.

Tog dana savladali smo visinsku razlikuu iznosuod oko 300m, dok je dužina dionice bila oko 10km.

                                                                                                                                  Dušan Kaluđerović

Plan akcija SPK ''Soko'' za 2014. godinu

Postovani clanovi i svi vi koji planirate to postati , ovdje mozete pogledati Plan akcija Sportskog planinarskog kluba "Soko" za 2014. godinu, koji je u zavisnostti od vremenskih uslova i interesovanja podlozan manjim izmjenama. U nadi da ce navedene akcije privuci Vase interesovanje, druzimo se na planinama i tokom ove godine. SPK Soko