Maganik (Medjedji vrh) 2139m – 26. 10. 2013.Godine

Maganik (Medjedji vrh) 2139m

Organizacija: Planinarski klub Soko i PSK Javorak

Vodič: Nikola Blečić (PSK Javorak)

Mjesto i vrijeme okupljanje: autobuska stanica u 5:45h

Broj učesnika: 30 ukupno, članova PK Soko 9

Vremenski uslovi: Vedro

Vrijeme polaska: 6:10h

Dolazak u Morakovo: 8:00h

Početak uspona: 8:10h

Vrijeme dolaska poslednjeg planinara na vrh: 14:10h

Početak spusta: 14:45h

Završetak spusta: 19:10h

Ukupno trajanje ture: 11:00h

Zahtjevnost ture: Teska

Visinska razlika:oko 1200m

Dužina predjenog puta: oko 25km

Opis ture:

Sa dvoje kola krenuli smo iz Cetinja i malim zakašnjenjem stigli smo u Nikšić. Na mjesto sastanka sa članovima PSK “Javorak”, odakle smo krenuli preko Župe u selo Morakovo đe počinjemo uspon ka Maganiku(Međeđeđi vrh). Sa polazne tačke sela Morakovo krenuli smo makadamskim putem  koji smo presijecali prečicama i uz blagi uspon, kroz gustu bukovu šumu koja spada u lovni zabran Kralja Nikole. Laganim hodom prilagođenim i za najslabije fizički spremne učesnike  turedolazimo do katuna Rekočica, gdje smo imali kratku pauzu.Poslije pauze i dalje uz blagi uspon idemo lagano do katuna Maganičko polje u kojem se nalaze 4-5 koliba u kojima niko ne boravi, a vjerovatno u ljetnjem periodu  čobani izdižu stoku što se dalo i vidjeti po ostatcima korita iz kojih stoka pije vodu i ostacima od ograđenog prostora ispred jedne od koliba u kojem vjerovatno stoka i boravi. Poslije pauze i pripreme za uspon na najviši vrh Maganika, dva člana PSK “Javorak” ostaju u katunu da nas čekaju,dok ostali uz vođstvo Nikole Blečiča kreću na najviši uspon na turi. Uz manje pauze sa dobrim raspoloženjem učesnika ture laganim hodom i uz prelijep pogled na okolne vrhove približavamo se Međeđem vrhu. Poslije 5 sati hoda i savladavanja visinske razlike od oko 1200 m, svi učesnici ture od kojih je  bilo i djece sa 11 godina, uspjesno izlazimo na najviši vrh Maganika (Međeđi vrh). Zbog trajanja cijele ture i kraćeg dana nijesmo imali puno vremena da uživamo u pogledu koji se širio od Moračkih planina, preko Durmitora, do Komova i Prokletija. Poslije pauze od nekih 25-30 min na kojoj smo odmorili,po nešto prezalogajili i odradili par fotki krenuli smo istim putem nazad, preko katuna Maganičko polje i katuna Rekočica. Makadamskim putem kojim smo nekih 30 minuta pješačili  kroz mrak koji je počeo padati stižemo do svojih kola, pozdravljamo se članovima PSK Javorak i zahvaljujemo se na prelijepom druženju i dobroj turi. 

                                                                                                                                      Đuro Martinović